Budimir(an) Mile

Prije tri i po godine, u svom kabinetu u zgradi Predsjedništva BiH u Sarajevu, uhapšen je tadašnji predsjednik FBiH, Živko Budimir. Budimir je lišen slobode zbog osnovane sumnje da je naplaćivao predsjednička pomilovanja od kriminalaca osuđenih za teška krivična djela. Nedugo nakon hapšenja pušten je na slobodu, nakon čega je zvanično potvrđena i optužnica protiv predsjednika FBiH i njegove saradničke grupe. Sudski proces još uvijek traje, a nedavno je jedan od optuženih priznao krivicu i postao svjedok pokajnik nadležnog tužitelja. 

Tako bi se, u najkraćem, mogao opisati trenutni građanski status nekadašnje političke zvijezde iz Vira kod Posušja koja je, zahvaljujući koperfildovskoj kombinatorici Zlatka Lagumdžije i SDP-a, bez ikakvog izbornog legitimiteta zasjela u fotelju šefa federalne izvršne vlasti. Osim bližoj rodbini i eventualno odvjetnicima, Budimir danas više nikom nije bitan. Ubilo ga (pravosudno) beznađe, a moguće da je mu ponešto i preostalo u džepu od finansijskih tantijema stečenih na nezakonit način u vrijeme kada je žario i palio ovdašnom političkom scenom...  

Predsjednika Budimira uhapsila je SIPA po nalogu Tužiteljstva BiH. Kako rekosmo, u njegovom predsjedničkom kabinetu. 
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno je dobio poziv od istog Tužiteljstva kako bi dao izjavu na okolnosti vlastite uloge u organiziranju neustavnog referenduma. Dodik je poziv ignorirao uz obrazloženje da “se neće odazvati Tužiteljstvu BiH jer je ispolitizirano i pod kontrolom bošnjačkih i stranih zvaničnika u Sarajevu”. Nakon odbijanja, iz Tužiteljstva BiH nisu imali nikakav komentar, niti su, koliko je poznato, poduzeli bilo šta pametno po tom pitanju. Neodazivanje pozivu tužiteljstva jednako je kažnjivo kao i nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH. I to dobro znaju i Dodik, ali i oni koji bi u ovoj zemlji trebalo da primjenjuju identične zakonske aršine na sve bh. državljane.  
Ako su mogli hapsiti Budimira, postavlja se logično pitanje zašto Tužiteljstvo BiH isto ne učini i u Dodikovom slučaju? Zašto SIPA ne zakuca na vrata predsjednika ovog entiteta kao što je to učinila u slučaju predsjednika FBiH? Pitanje je možda naivno, s lako predvidljivim odgovorom, ali zbilja kako to da za Budimira važe jedna, a za Dodika druga pravila? Kukavičkim izbjegavanjem da ozbiljno pristupi ovom problemu, koji uz to direktno zadire u samo srce vladavine prava, Tužiteljstvo BiH na velika vrata u naše društvo uvodi anarhiju. 
U međuvremenu je zbog sumnji o prekoračenjima dužnosti s pozicije glavnog bh. tužitelja suspendiran Goran Salihović. I to nam dovoljno govori o tome u kako očajnom stanju se nalazi bh. pravosuđe. Mi smo, naime, jedina država u Evropi čija su čak tri glavna tužitelja Tužiteljstva BiH u posljednjih desetak godina nestajala sa scene zbog argumentiranih optužbi za nezakonite rabote, muljanje sa zakonskim ovlastima, šurovanje s političarima, te intenzivne kontakte s okorjelim kriminalcima. 

Prvi od njih bio je Marinko Jurčević, tužitelj koji je pod diplomatskim pritiskom napustio funkciju formalno zbog zdravstvenih razloga, a suštinski zbog ozbiljnih indicija o zloupotrebama tužiteljske funkcije. Nakon njega odletio je i Milorad Barašin i to zbog prikrivanja veza s bjelosvjetskim švercerima oružja. Nakon što smo u “60 minuta” dokumentirali tužiteljeve kafanske susrete s osobom s crne (švercerske) liste Slobodanom Tešićem, Barašinu nije preostalo ništa drugo nego smjena s funkcije glavnog tužitelja. I na koncu, smijenjen je i Salihović, treći u nizu glavni tužitelj kojeg se povezuje s nezakonitim radnjama. 
Ova tri konkretna primjera najbolje opisuju koga se sve biralo za čelnike (reformiranog) Tužiteljstva BiH. I ko se onda nakon svega ima razloga nadati da je stanje bolje na takozvanim nižim nivoima, tamo među tužiteljima koji, eto, nisu dobacili do šefovskih pozicija. Riba smrdi od glave, kažu u Dalmaciji, pa je valjda zato Tužiteljstvo BiH godinama obezglavljeno. 

I šta sad, šta će biti s Dodikom i njegovim iskazom? Hoće li ga se hapsiti ili pustiti da sve prekriju ruzmarin, snjegovi i šaš? Pojela maca, a rodio se miš...
Biće šta biti mora, ali u jedno sam potpuno siguran. Dodik nikad neće završiti kao Budimir. I nikad SIPA neće pokucati na njegova vrata. A duge cijevi, fantomke i spektakularna hapšenja pred TV kamerama ostavit će za sitnu krimi buraniju i manje prestupnike. Tek da ne ispadne da ovdašnja tužiteljstva baš ništa ne rade. Održavat će se tako privid da postoji zakon. I prikriti anarhija u kojoj preživljavamo.