Petooktobarski pad balkanskog kasapina [VIDEO]

Petog oktobra 2000. godine probudila se Srbija. Na platou ispred Skupštine okupila se masa koja je u Beograd doputovala iz svih dijelova te zemlje. Demonstracije nošene pjesmom, sloganima, blokadama, sukobima, štrajkovima, peticijama, saopćenjima, pozivanjima na mir i na bojkot istovremeno... 

Naime, nakon što su u Srbiji održani predsjendički izbori na kojim je Milošević pokušao prikriti svoj izborni poraz - prvo tako što je objavio da vodi u prvom krugu, pa onda da vodi Koštunica, ali da zato ima drugi krug. Potom je htio uvesti vanredno stanje, ali kada je vidio da ni to ne može naložio je Ustavnom sudu da poništi izbore. U noći sa 4. na 5. oktobar izbori su poništeni i tako je sve krenulo.

Demonstranti su počeli pristizati sa svih strana.

Kolone automobila, autobusa i kamiona, redovi dugi desetine kilometara, buldožeri koji su probijali policijske blokade - u Srbiji je nastao opći haos.

Iz minute u minutu vidjelo se kako režim Slobodana Miloševića tone u duboku agoniju i bilo je samo pitanje vremena kada će sve stati. Već u prijepodnevnim satima policija je upotrijebila suzavac kako bi spriječila demonstrante da uđu u zgradu parlamenta, ali bezuspješno. Policajci su pendrecima i suzavcima očajnički pokušali rastjerati masu. Ispred skupštine su već viorile zastave Demokratske opozicije Srbije i Nove Srbije, a nekoliko demonstranata položilo je vijenac sa petokratom ispred Skupštine.

Miloševiću je dat ultimatum da se povuče do 15 sati, međutim ništa se nije dešavalo. Policija je pokušala uhapsiti jednog mladića koji je bio u blizini kordona ispred Skupštine i masa je tada krenula ka zgradi. Suzavac je opet bačen i to je vjerovatno bila najveća greška demonstracija. Životi mnogih su bili ugroženi. U općoj gužvi poginula je mlada žena koja je pala s kamiona sa prikolicom. Jedan čovjek je dobio infarkt i preminuo, drugi krvarenje u mozgu. Bilo je stotine povrijeđenih. Nakon što su izdržali više od sat vremena bombardovanja suzavcima razjarena masa se vratila i ubrzo nakon toga počelo je paljenje, demoliranje i pljačkanje Savezne skupštine. Na drugoj strani demolirana je i ubrzo zapaljena i zgrada RTS-a. Ulicama Beograda je najjednostavnije vladao haos. 

Noseći stubovi Miloševićevog ličnog režima rušili su se jedan za drugim. U večernjim satima 5. oktobra 2000. građanima se sa terase Skupštine Beograda obratio novi predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, a narednog dana, 6. oktobra, Milošević je priznao izborni poraz - čestitao Koštunici, krađu nije spominjao, kazao je kako je uvijek govorio da SPS treba malo biti u opoziciji te kako će se sada posvetiti svom unuku Marku. Nije rekao, ali je tada kao i sada bilo jasno da je gubitak moći za njega bila najveća kazna. 

Naredne godine Milošević je uhapšen i izručen u Haškom tribunalu. Tu mu je suđeno za genocid u BiH, ratne zločine u Hrvatskoj i Kosovu. Preminuo je 11. marta 2011. godine u Hagu. Milošević nije dočekao presudu. Preživjele žrtve nisu dočekale pravdu.