ISPOVIJEST: Moj sin se ubio

Sin Karen Brown, Craig, izvršio je samoubojstvo 2013. godine, u svojoj 22. godini. On je patio od depresije, a njegova obitelj nije bila svjesna toga. Njegova majka sada želi da se o mentalnim bolestima počne učiti u osnovnoj školi.

"Craig je bio dobar, osjećajan, fin i duhovit. Na svakoj fotografiji koju imam on se smješka. Ali ja sada znam da je njegov osmijeh bio maska. Craig je, zapravo, bio do te mjere depresivan da je mislio da život nije vrijedan življenja. A mi nismo ni slutili da ima suicidne misli.", priča Karen.
 
Craig je 2013, na iznenađenje svih članova obitelji, izvršio samoubojstvo.
 
"Iako je djelovalo da ima sve uvjete za uživanje  u životu (bio je popularan, talentirani pijanist i dobio je mjesto na Cambridgeu), bio je depresivan. Brinuo je o svom izgledu i imao je dobar apetit i nikad nije uzeo slobodan dan na poslu. Nakon njegove smrti njegovi šefovi su mi rekli da je bio primjeran radnik: pouzdan, savjestan, sposoban.", kaže ona.

Craig je bio društven, izlazio je s curama, a njegovi roditelji i sestra predviđali su mu svjetlu budućnost.
 
"Sada me mnogo muči to što ga nisam istinski poznavala. Iako je naš odnos oduvijek bio pun ljubavi, krio je od mene da je posljenjih 10 godina bio ispunjen očajem. Željela sam samo da moja djeca budu zdrava i sretna, a Craig nije bio ni jedno ni drugo. Kako mi je to promaklo? Ja sam medicinska sestra za hitne slučajeve, a nisam mogla pomoći svom sinu. I sad moram suočiti s tom činjenicom. Moj muž Stuart mi kaže, a to znam i sama, da mu ne bih mogla pomoći, osim ako on to ne bi želio.", priča ova majka.

 
Ona se ne može se otrgnuti od pomisli da mu je mogla pomoći da je znala što ga muči, iako u njegovom oproštajnom pismu piše da je on izgubio svaku nadu.

"U pismu nam je rekao da smo mi bili najbolja obitelj koju je mogao imati i objasnio nam da je nesretan već nekoliko godina i da je sa svakom depresivnom epizodom postajalo sve gore. Neki ljudi su mi rekli da je bio sebičan kad se ubio. Ja se ne slažem. Craig je bio mentalno bolestan. Osjećao se kao teret, čak i ako smo svi vidno uživali u njegovom društvu.", priča Karen.
 
U ponedjeljak ujutro, u studenom 2013, Karen su zvali na posao i rekli joj da i ona i muž trebaju doći kući.
 
"Odmah sam znala da je u pitanju Craig, jer mi prethodnog dana nije odgovorio na poruku. Milsila sam da je doživio nesreću. Bila sam prestravljena. Čim sam stigla kući, muž mi je rekao da je Craig mrtav. A onda sam saznala da je sebi oduzeo život. Ne želim reći kako je to uradio, ne moraju to svi znati. Ubio se u subotu navečer svjestan da ga neće naći do ponedjeljka. Na papiru koji je nađen pored njega pisalo je NE OŽIVLJAVAJTE ME!", prisjeća se ova majka.

U tom pismu Craig je priznao što ga je mučilo nekoliko godina. Oni koji pate od ove vrste depresije smješkaju se svima i izgledju zadovoljno, a iznutra su unemirani i osjećaju se prazno.
 
"Meni sada ostaje samo da se nadam da će drugi naučiti lekciju iz njegove smrti. Mislim da bi se izučavanje mentalnih bolesti trebalo uvesti u školski program kako bismo ih znali prepoznati i pomoći onima koji boluju od njih. Danima i danima nakon njegove smrti samo sam plakala. A onda sam shvatila da od toga nemam ništa. Da sam znala, mogla sam spriječiti sve. Sad ne mogu ništa osim da dam njegovoj smrti smisao tako što ću njegovim primjerom spriječiti druge roditelje da naprave istu grešku", rekla je ona za kraj.