"Sigurno nisam samu sebe tukla i šišala'': Brutalni muž tvrdi da suprugu "nije ni pipnuo"

Region
"Sigurno nisam samu sebe tukla i šišala'': Brutalni muž tvrdi da suprugu "nije ni pipnuo"
Ahmet Marinković (40), nasilnik koji je osumnjičen da je zvjerski mučio suprugu Mariju Ferizović (21), na saslušanju je tvrdio da je nije ni pipnuo.

Ahmet Marinković (40), nasilnik koji je osumnjičen da je zvjerski mučio suprugu Mariju Ferizović (21), na saslušanju je tvrdio da je nije ni pipnuo.


On je juče saslušan u Drugom osnovnom tužilaštvu, a kako "Blic" nezvanično saznaje od izvora bliskih istrazi, on je negirao zločin.

Pomenuto tužilaštvo donijelo je naredbu o sprovođenju istrage u ovom slučaju i istovremeno predložilo da se Ahmetu odredi pritvor do 30 dana zbog bojazni da će ponoviti dijelo i uticati na svjedoke.

Njemu se stavlja na teret izvršenje krivičnog dijela nasilje u porodici sa nanošenjem teških tjelesnih povreda, za koje je zaprijećena kazna od dvije do 10 godina zatvora.

U potresnoj ispovijesti za “Blic”, žrtva pomahnitalog Ahmeta ispričala je užasne detalje mučenja kroz koje je prošla.

- Isprebijao me je šipkom i motkom, ubadao makazama, ekserom, pekao i goreo kožu cigarom, sekao žiletom... Sramota me je da pričam šta mi je sve radio - rekla je između ostalog Marija.


Nesrećnu ženu zbog navodne sumnje da ga vara Ahmet je držao zaključanu tri dana i iživljavao se nad njom dok nije uspjela da pozove policiju, koja ju je izvukla iz pakla.

Od tada, kako kaže za "Blic", ne izlazi iz kuće. Suprugove tvrdnje da joj nije ništa uradio su je šokirale.

- To je strašno ako je tako nešto izjavio. Ne znam šta da kažem, šokirana sam. Sramota je da je tako nešto u stanju da izjavi, sigurno nisam sama sebe šišala, tukla i bola - kaže Marija.

Kako je ispričala, od prejakih bolova juče nije mogla da ode u dom zdravlja kako bi primila injekcije, a osim toga ni da uzima hranu jer joj je vilica polomljena.

- Imam jako velike bolove, celu noć oka nisam mogla da sklopim. Majka je morala da bude budna tokom noći, da pazi na mene i decu, jer su oni sada sa mnom. Mnogo mi je teško, jer oni zajedno sa mnom moraju da prolaze kroz sve ovo, pre svega što moraju da me gledaju u ovakvom stanju. Imam prejake bolove i pošto ne mogu da idem autobusom, nisam uspela da odem da primim injekcije u dom zdravlja protiv bolova. Ne mogu da jedem jer mi je vilica polomljena, što mi zadaje muke u ovom trenutku - otkriva Marija koja sa jecajem u glasu jedva uspjeva da priča.

Ipak, kako kaže, nada se da će Ahmeta stići pravda.

Stručnjaci: Predispozicije psihopate

Jasmina Nikolić, rukovodilac službe za žrtve Viktimološkog centra Srbije, kaže da je poslije ovakvog događaja teško reći kakve će posljedice imati Marija i ističe da je potrebno da se sve službe podrške udruže kako bi joj pomogli.

- Nažalost, moram priznati da kada sam videla njenu sliku, njene modrice, prvo na šta sam pomislila jeste da liči na žene koje su na kraju uzele pravdu u svoje ruke. Često se u profil nasilnika kao okidač stavlja ljubav i ljubomora, ali to nije razlog. To su često osobe koje imaju probleme, a među njima su i ljudi sa psihopatskim predispozicijama - kaže ona.

 
Brankica Janković: Nasilje nije privatna stvar

Strahote koje je prošla nesrećna žena i mnoge druge poznate i nepoznate, po ko zna koji put su pokrenule pitanja koja se u javnosti pojave tek kada se sazna da je neka žena ubijena ili prebijena. U međuvremenu, iz fokusa nam se stalno gubi imperativ - borba protiv nasilja nad ženama mora da obuhvata: prvo, koordinisanu, kontinuiranu i efikasnu reakciju svih nadležnih službi i organa; i drugo, rad na promijeni svijesti i modela međusobnih odnosa u kojima se podrazumijeva da žena treba da ćuti i trpi ako želi da sačuva goli život. To mora da znači i sistemsko praćenje, i procjenu rizika, i adekvatno kažnjavanje.

“Nasilje se javlja kao poslednje sredstvo pomoću kojeg struktura moći ostaje netaknuta u odnosu na pojedinca”, reče Hana Arent. To znači da kada je u pitanju nasilje nad ženama, moramo da se suočimo sa suštinskim razlogom – duboko ukorenjenom rodnom diskriminacijom. Zbog toga nismo svjesni da od obnažene do premlaćene žene, od analize ženskih nogu ili dubine dekoltea do udaranja šipkom ili žigosanja usijanim gvožđem nije dug put.

O tome treba da razmišljaju svi, a posebno pojedini mediji koji i dalje imaju ovakve naslove. Žena ne sme da bude nemoćna pred nasiljem. Nasilje nema naciju ili religiju.

Nasilnik nije dobar komšija, nije povučen čovjek, nije uzoran muž. Nasilnik je izvršilac krivičnog dijela i ne postoji opravdanje. Ono što kod nas i dalje postoji jeste većinsko mišljenje da je nasilje privatna stvar.

Da parafraziram jednog poznatog filozofa: “Ravnodušnost prema zlu je odsustvo dobrog”. Na svima nama je da reagujemo jer se nasilje tiče svih nas. Za sve one koji se pitaju kako, odgovor je: tako što život nema cijenu. Zato što nam (ne)uspjeh u borbi protiv nasilja direktno pokazuje koliko nam je važan svaki život.

 

(Blic)

Ne propustite