Husićev salto mortale!

Nema tome puno, ako ćemo precizni biti, bio je to mart ove godine kada je Azmir Husić, bivši predsjednik Slobode, izjavio kako uživa u Tuzli i klubu koji je podigao iz pepela,uživajući u punoj podršci koju mu daju navijači i grad. „Nama je gradonačelnik (J. Imamović, op.) puno pomogao od mog dolaska u klub, ali nadam se da će u budućnosti to biti još bolje, jer jedino tako Slobodu možemo izvesti na pravi put“.

Husić je u Tuzlu došao na vlastitu inicijativu što se, vrlo brzo i istine radi, pokazalo kao pravi potez. Novac koji je sa sobom ponio, također je bio njegov, a odlučio ga je investirati u klub. Taj početni zamah brzo je naišao na odobravanje svih gradskih struktura, ali i građana, te je Sloboda sa Husićem na čelu napravila sjajne rezultate, dokotrljala se i do Europe, stvorila ozbiljan i potentan tim... Sve je, uoči početka ovogodišnje sezone, da tako kažemo, mirisalo na još jednu crveno-crnu jesen i jednako lijepo proljeće. Međutim, kako to već biva kada se u sve uplete politika, protkana ličnim interesima i obećanjima koja su, blago je kazati iz onioga što nezvanično doznajemo, nerealna, onda Vas i „pjesma“ponese. To se, upravo, i dogodilo sa glavnim junakom naše priče, Tuzlakom sa američkom adresom stanovanja. Sve je u gradu soli i na Tušnju štimalo do početka predizborne kampanje. I onda, kao grom iz vedra neba dolazi ostavka prvog čovjeka kluba, a koji dan prije toga, i trenera Husrefa Musemića. Ovako, bez nečeg posebno lčvrstog, ali sa jasnim subjektivnim stavom i logikom može se reći kako je tu premalo slučajnosti da bi sve zaista bilo slučajno.

Husić je za svoje vladavine Slobodom, neke procjene kažu, utrošio 3 miliona KM. Suma je to za koju vrijedi ostaviti srce na terenu kada je riječ o igračima. Ali, u isto vrijeme to je i suma, iz, recimo Husićevog ugla posmatrano, koju je na neki način trebalo (po)vratiti. I prilika se ukazala. Našao ju je vispreni Husić, ili je barem pomislio da kako se ta prilika ukazala uoči nadolazećih lokalnih izbora. Zašto baš izbori? Pa, složićemo se kako je to idelano vrijeme kada svi, od običnih protuha koje susrećemo svaki dan na ulici, pa sve do iznimno uspješnih ljudi pokušavaju nešto za sebe „utržiti“ pod izlikom kako su oni koji traže političku podršku spremniji na kompromise i pomoć nego su to do tada bili. A, Husić, koji sigurno ne pripada ovoj prvoj grupi ljudi, vrlo dobro zna kako se aktualni gradonačelnik Tuzle, Jasmin Imamović, kandidirao za novi mandat na toj poziciji. Jednako tako, bivši predsjednik Slobode zna da od Grada Tuzle, na godišnjoj razini Sloboda oprihoduje blizu 500.000. KM. Puno je to više od 75.000. koliko je Grad izdvajao za ovaj klub sve do Husićeva dolaska. Sada, kada smo već duboko u predizbornoj utrci, dolazimo do one tačke kada se možemo upitati, koji su to razlozi Husićeve ostavke i imaju li konkretnu pozadinu. Teško je to ustvrditi, ali možda se pozadina krije u ovih nekoliko Husićevih rečenica koje je povremeno i prema vlastitim potrebama i procjenama puštao kroz medije.

„Mi želimo da stalno budemo na budžetu i ako grad želi mi ćemo bespovratno uložiti 50 posto sredstava potrebnih za izgradnju stadiona... Ako nađemo zajednički jezik sa gradom mi smo spremni da ulažemo, ali ako grad nema mogućnosti neka vrate Slobodi stadion i mi ćemo odmah početi sa radovima....“

Stadion Tušanj (vlasništvo Grada Tuzle) je, ne bi trebalo biti odveć velikih sumnji - ta tačka pucanja, ucjene, politikanstva, pratećeg folklora i avanture u koju se Husić, po svemu sudeći, a ponukan predizbornim obećanjima, upustio. Namjera je, ako ćemo ovaj scenari uzeti za gotovo, preko noći, „oteti“ stadion Tušanj od Grada čime bi se jedan cijeli projekat zaokružio. Naoko, nema u toj Husićevoj nakani ničeg spornog. Želja i motiv da stadion pređe u ruke Slobode kao kluba sasvim sulegitimni. Problem nastaje onda kada se pod krinkom nadolazećih izbora to pokušava završiti ucjenama ili u ovom slučaju ostavkama. Jer, tvrde oni koji poznaju tamošnju, političku scenu, Husić je, navodno, dobio obećanja od SDA-SBB koalicije kako će mu stadion biti isporučen na dlanu, te je njegova obaveza bila da obezglavi Slobodu u nekoliko kola koliko je preostalo do izbora, čime bi se tenzije u Tuzli podigle do neslućenih (i krajnje opasnih) visina. Navijači i simpatizeri Slobode bi, porema tom scenariju, nezadovoljni neuspjesima i rasulom unutar kluba(koje je djelomično prisutno) valjda trebali ispostaviti račun Jasminu Imamoviću i to na izborima 2. oktobra. Tvrdnje idu čak dotle da u klubu strahuju kakoće oni igrači koji su pod Husićevom kontrolom (takvih je najviše) preko noći zatražiti raskid ugovora, što bi Slobodi značilo kraj takmičenja u zajedničkoj ligi.To bi bila, nema nikakve sumnje veleizdaja, i teško je povjerovati da bi fudbalski profesionalci učinili tako nešto, makar, sa druge strane bio njihov dojučerašnji mecena. U prilog ovome govore i nezavnične i nepotvrđene informacije do kojih je Novi.ba došao o tome, kako je udarna igla tima sa Tušnje i ponajbolji igrač Premijer lige BiH, Zajko Zeba otvoreno govorio o pritiscima koji dolaze do njega da napusti Slobodu. Navodno, prema istim izvorima, Zeba je u užem krugu ljudi izjavio „kako mu ne pada na pamet da u zrelim igračkim godinama i pred zalaskom karijere bude uvučen u tuđe ratove, a posebno ne da napušta klub koji mu je podario drugu mladost“. Navodno, ti pritisci na Zebu, za koje se ne kaže ko stoji iza njih, eskalirali su u tolikoj mjeri, da je kapetan crveno-crnih, u nekoliko navrata proteklih dana, razmišljao o traženju i ukazivanju medicinske pomoći zbog povećanog krvnog pritiska. Isto se pokušalo sa još nekolicinom igrača. Da stvari idu daleko od „poštenog“ i fer-pleja govori i podatak kako je Kup utakmica koju je Sloboda prije nekoliko dana odigrala sa niželigašom Podrinje Janja, bila sve, samo, ne i zalaganje nekolicine prvotimaca za boje voljenog kluba. Teškom mukom Sloboda je utakmicu dobila minimalnim rezultatom, a viđeno na terenu savršeno se uklapa u scenarij „razvaljivanja“ kluba i unaprijed skovane političke zavjere koja sa sportom nema nikave veze. Zato smo kazali kako je ulog oko Husiećeve ostavke, očito, kudikamo veći: stadion, poslovni prostori, novac i moć... Igrači će, kao i sam klub - kada ova politička epizoda završi – ostati akteri jedne od najvećih podvale, u pokušaju, koje Tuzla i klub sa gotovo stoljetnom tradicijom pamti.