POVRATAK GADAFIJA: Narod i plemena žele Gadafijevog sina na čelu Libije!
Od kada je počela libijska revolucija, većina medija Moamera el Gadafija predstavljala je kao zločinca i diktatora koji je ugnjetavao vlastiti narod.
Istini za volju, i nije baš normalno da netko vlada jednom državom 42 godine. Danas znamo da nije baš sve bilo onako kako je to prikazivala zapadna medijska strojeva i da su neka postignuća Gadafijeve vladavine sve vrijeme prećutkivana.
Iako zapadni mediji i dalje blate bivšeg libijskog lidera Gadafija, ono što oni ne žele da se zna je da je ova afička zemlja imala najveći životni standard na ovom kontinentu.
Fanatični eurofili i atlantista će reći da je to bilo lako zbog nafte. Danas “oslobođena” Libija predstavlja jednu od baza Islamske države …
Prije dolaska Gadafija na vlast, kada je Libija bila pod “protektoratom” Zapada, samo 25 posto stanovništva bilo je pismeno. Danas 83 posto Libijaca čita i piše, a 25 posto ima fakultetsku diplomu. Primjera radi, u Hrvatskoj fakultetsku diplomu ima svega devet posto stanovništva.
Malo je poznato da u Libiji nisu postojali računi za struju, a nisu postojale ni kamate na kredite u bankama, koje su bile državne. Take se ne zna da je Gadafi naredio da, dokle god svaki Libijac ne dobije kuću, ni jedan političar, pa ni članovi njegove obitelji neće moći imati svoju. Tako je Gadafijev otac umro, a da je još uvijek živio u šatoru.
Ukoliko bi se neki Libijac poželio školovati u inozemstvu ili bi mu bilo neophodno liječenje izvan granica zemlje, dobivao je novčanu pomoć države koja bi plaćala sve troškove i još bi davala po 2.300 dolara za smještaj i prijevoz.
ŽIVOT POD GADAFIJEM
Gadafi je znao da je voda najbitnija za pustinjsku zemlju, pa je napravio veliki vodovod kroz Saharu, koji je spojio Tripoli, Bengazi i Sirt. Tako je omogućio nesmetano opskrbu, ali i porast gradske populacije.
Nažalost, tijekom bombardiranja NATO-a dobrim dijelom je baš ovaj vodovod uništen. Kako je ironično govorio jedan moj prijatelj: “Bombardujte nas ponovo, vi najbolje znate što je dobro za nas”.
Gadafi je Libiju ostavio bez ikakvog vanjskog duga, s deviznim rezervama od 150 milijardi dolara, koje su ostale zamrznute u bankama diljem zapadnog svijeta. Dio novca zarađen prodajom nafte, glavnog izvoznog artikla zemlje, slivao se na račune svih građana Libije.
Pukovnik Moamer el Gadafi došao je na vlast vojnim udarom 1969. godine. Libija je bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Nakon 42 godine njegove tiranske vladavine, odnosno kada je zapala u vrtlog Arapskog proljeća, Libijci su spadali u narode s najvišim standardom u Africi i svijetu.
Pod Gadafijem su živjeli specifično, totalno različito od načina kako se živi u Europi. Propagandna mašinerija na čelu sa CNN je izračunala da je Gadafi za 42 godine vlasti ubio nekoliko tisuća ljudi. Od njegovog pada u građanskom ratu, kao i proteklih godina od “oslobođenja” do danas, u Libiji je stradalo više od 60.000 ljudi.
Kažu da je Gadafi, kao i svaki diktator pljačkao državu. To je vjerojatno istina – koliko je novca na njegovim (privatnim) računima nitko ne zna. Ali koliko je milijardi dolara Libija izgubila zbog rata i koliko sada gubi? Svi se sada prave da ne znaju i nitko ne spominje libijsku naftu.
Ona je pod upravom tvrtki euroatlantskih država. Danas je proizvodnja nafte u Libiji smanjena na 400.000 barela dnevno, dok je prije izbijanja sukoba proizvodnja bila na razini od 1,65 milijuna barela – ali i od tog dijela proizvodnje građani imaju malo koristi.
Gadafi je bez sumnje bio diktator. U njegovo vrijeme više od 20.000 ljudi bilo je u zatvoru, prema podacim Amnesty International, i to su sve bili osuđeni kriminalci. Sada u zatvorima leži više od 30.000 ljudi. Ipak, taj veliki diktator napravio je zavidnu infrastrukturu u toj velikoj i bogatoj zemlji.
Danas je sve u kaosu. Jedan dan ima struje, pa deset nema. Interneta nema, a telefoni rade povremeno. Sve komunalne usluge su stale i sve normalne servisne usluge su u kolapsu. U vrijeme Gadafija mogli ste napuniti spremnik goriva za tri eura, a sada je nekoliko mjeseci bila nestašica.
GENERAL KALIFA HAFTAR, MILJENIK CIA-e
Problem u Libiji je u tome što nitko ne može kontrolirati plemena. Sada postoji tisuće Gadafija u Libiji koji misle da im sve pripada i sve žele prisvoje za sebe. Libijski sukob ima i svoj međunarodni karakter.
Pod pokroviteljstvom zapadnih zemalja, skoro svakog tjedna odvijaju se pregovori dvije vlade oko ujedinjenja u jednu, no oni već skoro dvije godine ne daju rezultate. Predviđa se da će se ključna borba za vlast voditi između dva čovjeka – Seifa al Islam Gadafija, sina ubijenog libijskog lidera, i generala Kalifa Haftar, miljenika CIA.
Iako je bio Gadafijev čovjek i operativac CIA-e, imajući u vidu odnos snaga na terenu, general Kalifa Haftar je najvjerojatniji kandidat za kormilo ratom razorene sjevernoafričke zemlje. Sa druge strane, libijska plemena vide mlađeg Gadafija kao jedinog legitimnog spasitelja zemlje i spremna su da ga podrže kao de facto lidera u bilo kakvom političkom procesu.
U ožujku je Haftar oslobodio Bengazi i krenuo sa svojim vojnim snagama ka Sirtu – koji je Islamska država pretvorila u treću prijestolnicu u prethodne dvije godine, uz Raku u Siriji i Mosul u Iraku. Ali tko je zapravo taj general Haftar, koji je na libijskoj političkoj sceni već 40 godina?
Bio je Gadafijev lojalist i zatvaran je od njegovih zakletih neprijatelja, ali je odnedavno šef Libijske armije odane međunarodno priznatoj vladi u Tobruku. Haftar je pod Gadafijem postao pukovnik i zapovjednik libijskih snaga u građanskom ratu u Čadu.
Zarobljen je 1987. godine, nakon čega ga je Gadafi praktično “pustio niz vodu”, jer nije želio priznati umiješanost svojih snaga u Čadu. Zarobljenom pukovniku su tada pomogle SAD u nadi da će im pomoći u rušenju Gadafija.
Haftar se pridružio oporbenoj skupini Nacionalni front za spas Libije, koju je vojno i financijski pomagala vlada u Washingtonu. Pod pratnjom CIA, Haftar je prebačen u SAD, gdje je živio od početka 90-tih do 2011. godine.
Seif al Islam, sin ubijenog libijskog lidera, pušten je iz zatvora u Zintanu, gdje je proveo gotovo pet godina. U kolovozu prošle godine mladi Gadafi je u Tripoliju osuđen na smrt strijeljanjem, međutim, kazna nije izvršena na inzistiranje organizacije Human Rights Watch, koja je optužila samoproglašenu vladu za politiziranje sudskog procesa.
Seif nije bio prisutan na saslušanjima, jer kao zatvorenik u Zintanu kojim je upravljala vlada u Tobruku, nije bio u nadležnosti vlasti u Tripoliju. Napominjemo da Libija danas ima najmanje dvije vlade, koje jedna drugu ne priznaju i de facto tri države. Sada, kada je na slobodi, glavno pitanje je kakva će biti uloga Seifa Gadafija u budućnosti Libije?
VEĆINA PLEMENA ZA MLADOG GADAFIJA
Izvori bliski mladom Gadafiju rekli su, na užasavanje zapadnih političara, da je Seif već počeo kontaktirati ljude koji ga podržavaju i pravi plan za spašavanje zemlje. Naime, Seif je praktično predodređen da igra ulogu u plemenski struktuisan libijskom društvu.
Većina plemena koja su podržavala njegovog oca vide ga kao jedinog legitimnog spasioca i spremni su ga podržati kao de facto lidera u bilo kakvom političkom procesu nacionalnog pomirenja i ujedinjenja zemlje.
Stekao je doktorat na poznatom London School of Economics and Political Science, a njegov akademski kredibilitet je doveden u pitanje nakon svrgavanja s vlasti njegovog oca.
Pokušaji da se od toga stvori afera od strane nadobudnih blerističkih krugova u Britaniji rezultirali su 2011. godine ostavkom dekana ove prestižne institucije Howarda Davisa. Ali naknadna trijaža doktorata Seifa Gadafija nije pronašla nepravilnosti niti plagijat. Uslijedila je ostavka na poziciju i uglednog profesora Davida Helda, bez dokazane krivnje.
Prema saznanjima TV postaje RT, libijska plemena su već donijela odluku da će Seif Gadafija prihvatiti kao jedinog njihovog predstavnika. To znači da će Seif Gadafi biti zadužen za pregovore, prihvaćanje i odbijanje uvjeta nacionalnog pomirenja.
Plemena koja se protive Arapskom proljeću okupila su se u takozvani Vrhovni savjet libijskih plemena i jedino što im fali jeste politička koherentnost i jako vodstvo, koje prema njihovom mišljenju, može osigurati Seif al Islam Gadafi.
Imajući u vidu sve goru situaciju u Libiji, sve više ljudi okreće se Gadafiju kao potencijalnom spasitelju. Prema posljednjim izvještajima, pristaše Gadafija su sada u apsolutnoj većini u Libiji i predstavljaju glas koji se ne može ignorirati.
Pukovnik Gadafi je poražen krajem 2011. godine, a njegovo ubojstvo za međunarodnu zajednicu značilo je i službeni kraj rata u toj zemlji, ali i preuzimanje uprave nad institucijama i vrijednostima, prije svega nad naftnim poljima. No tek tada je počeo pravi rat.
Tko će pobijediti – odredit prije svega konačni ishod rata u Siriji. Jer treba podsjetiti da ni u jednom trenutku Libija nije postala predmet ozbiljnih pregovora, kao što je to u nekoliko serija urađeno sa Sirijom i ratom koji tamo traje već godinama.
Libijske zaraćene strane nikada nisu pozvane u Ženevu na međunarodne pregovore, kao što je to napravjeno sa sirijskim, a nikada se za njih nije zainteresirao dužnosnik kalibra američkog državnog tajnika John Kerrya, ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova ili europske šefice za vanjsku politiku Federike Mogerini.
(vestinet.rs,intermagazin)