Aplikacija je predizborni letak vladajućih nacionalista
Konačno je stigao i taj dan. Evropska unija je zvanično prihvatila Aplikaciju Bosne i Hercegovine. Očekivana reakcija političara iz FBiH jeste EUforija. Dragan Čović manirom dokazanog državnika ovaj “uspjeh” pripisuje samom sebi podsjećajući nas da je još u januaru/siječnju osobno i personalno bh. zahtjev ubacio u briselsko poštansko sanduče. Dobro, pokazalo se kasnije da je Čović tada malo uranio, ali nije važno šta je stvarno stanje, bitno je da se oko tog vražijeg EU i BiH nešto novo događa. Normalno, Bakir Izetbegović tvrdi da je upravo on taj bez kojeg Aplikacije ne bi bilo. “Svojim majstorlukom i lukavstvom pregovaranja primorao sam Dodika da prihvati Mehanizam koordinacije bez koje nema Aplikacije”, izjavio je šef SDA u jednom od svojih nezaboravnih intervjua bh. medijima. U Republici Srpskoj odzvanja tišina po pitanju briselskih tema, ali zato gori voda oko referenduma...
Horskoj galami zbog jednog, pokazat će to itekako duge godine pred nama, potpuno sporednog događaja kao što je prihvatanje Aplikacije, pridružile su se SDA-ove glavešine strateški raspoređene u izvršnoj vlasti, Denis i Fadil, Zvizdić i Novalić. I oni, kao i njihov stranački šef uostalom, zasluge za “veliki korak ka EU” sami sebi isporučuju na vlastiti račun. Idemo, svi zajedno u bolju budućnost, kao da iz prikrajka čujemo parole SDA-ovih koalicionih partnera iz SBB-a...
Kako rekosmo, stigao je i taj dan. Šampanjac je ohlađen i sada uzbuđeno iščekujemo javljanje novinara Elvira Bucala iz Brisela koji će u večerašnjem Dnevniku BHT-a još jednom potvrditi da su tamošnje birokrate iskazale vlastitu spremnost da nam konačno otkriju skriveni geografski podatak da se BiH, eto, nalazi na južnom dijelu kontinenta imena Evropa. Konsekventno tome, Evropljani će nas obavijestiti da će bh. vlastima najkasnije za šest mjeseci brzom poštom dostaviti pismeni formular u neto masi od dvije-tri tone, sa svim onim neugodnim pitanjima i zahtjevima, te neograničenim vremenskim rokom za odgovore. Od brzine usvajanja i savladavanja gradiva, pisat će u uvodu strogi ali pravedni briselski učitelji, ovisit će i sticanje našeg kandidatskog statusa za članstvo u EU, a nakon toga slijeduje nas i mjesto za bogatom briselskom sofrom. Ali to je već neki daleki futur, tu se ova generacija političara sigurno neće hljeba najesti...
Bio je 16. decembar 2005. godine. Tog dana na centralnom gradskom trgu u Skoplju bilo je veselo. Ljudi sa zastavama, sretni, zadovoljni... Iako se usljed međunacionalnih tenzija zemlja nalazila na rubu građanskog rata, u makedonskoj se prijestolnici proslavljala potvrda iz Brisela da je ova bivša YU republika dobila kandidatski status za prijem u EU. Prošlo je od tada 11 godina, a Makedonija je i dalje na istom mjestu, nacionalno podijeljena, siromašna zemlja bez nade. Tamo se o ulasku u EU sve rjeđe govori.
I šta onda mi, ovdje i sada, da očekujemo i čemu da se nadamo? Da vjerujemo vladajućim političarima ili vlastitom razumu? Jer ko je još toliko naivan pa da pomisli kako će “referendumska dejtonija” otkloniti sve svoje nerješive probleme samo zbog jedne nebitne birokratske odluke donesene u sjedištu EU. Aplikacija je, nažalost, tek predizborni letak vladajućih nacionalista u FBiH. Na isti način kao što je referendum pogonsko gorivo za izborni uspjeh podivljalog Dodikovog režima.