Neven i ljevica

U sjeni Dodikove referendumske histerije, dok osude i podrška zbog evidentnog rušenja Bosne i Hercegovine paralelno frcaju sa svih strana, a predizborna se kampanja za lokalne izbore u Republici Srpskoj pretvara u verbalnu disciplinu bacanja velikosrpstva udalj, predsjednik SDP-a Nermin Nikšić presavio je tabak i pristojno zatražio od šefova DF-a, Građanskog saveza i Naše stranke, Željka Komšića, Reufa Bajrovića i Peđe Kojovića, da desetak dana pred izbore ipak postignu dogovor o podršci zajedničkim kandidatima za načelnike bh. općina gdje god je to moguće. Isprovociran autorskim tekstom dr. Nevena Anđelića za novi.ba u kojem ovaj Sarajlija s londonskom adresom dobronamjerno sugeriše ujedinjavanje “nenacionalista” u sarajevskoj Općini Centar kontra zajedničkog kandidata desne koalicije, a očigledno i duboko svjestan opasnosti od izvjesnog izbornog debakla, prvi čovjek SDP-a pozivom na saradnju zapravo pokušava da u sudijskom vremenu sastavi rasute dijelove lijeve političke scene i pokuša spriječiti apsolutni trijumf monobošnjačke interesne koalicije. 
Bez obzira na Nikšićeve dobre namjere, a unaprijed sretan i zadovoljan ukoliko griješim u procjeni, već sada mogu najaviti da je predsjednik SDP-a ovoga puta pisao u vjetar. Jer i političkom laiku potpuno je jasno da su šanse za obuzdavanje liderskih sujeta i besmislenih ratova na političkoj sceni pozicioniranoj lijevo od centra odavno ugašene. Uostalom, pogledajte samo sve te predizborne letke i plakate, prepoznajete li lica koja nas s njih gledaju? Svi oni su još prije samo četiri godine glasali za potpuno iste ljude i bili u krilu jedne partije koja se nakon svega rasula u nekoliko tabora, stranaka, fronti, saveza... 
Kontinuirane podjele uzrokovane isključivo željom za osobnom kratkoročnom dominacijom i odsustvom minimuma odgovornosti prema političkom opstanku neprocjenjivo važnog multietničkog sistema vrijednosti, ne bi preživjele ni mnogo veće političke stranke od SDP-a. Ta partija je, eto, svakom smetala. Od ovdašnjih političkih analitičara uvijek spremnih da u njoj vide najveći bh. problem, do stranih diplomata stacioniranih u našoj zemlji kojim je multietnički SDP remetio pogubni dejtonski okvir bosanskohercegovačkih ideološko-teritorijalnih rješenja gdje su Srbi po pravilu u (republičko)srpskim strankama, Hrvati u HDZ-u, a Bošnjaci, razumljivo, u SDA. SDP je tu predstavljao incident, onaj nepotrebni remetilački faktor koji u ime antizavnobihske i dejtonske podjele BiH, a za račun nacionalista koji odvojeno vladaju komadima ove zemlje, treba hirurški precizno eliminirati. Nažalost, taj je projekat u dramatičnom scenariju na kraju i uspio. I niko u svemu tome nije nevin, ni nekadašnji, a danas posvađani drugovi funkcioneri, ni strane diplomate što su hinjski, onako uz večeru, godinama ohrabrivali sukobe ljevičara po onoj poznatoj matrici kolonijalista – zavadi pa vladaj, a vala ni  oni brojni predstavnici javnog mnijenja što su vlastitu neutralnost i takozvanu objektivnost u promišljanjima gradili isključivo na cipelarenju SDP-a... 
Kasno je sad, kasno za sve, nemam volje, a nemam ni snage da se mijenjam... Kao što kaže poznata pjesma Bijelog dugmeta, tako će i Nikšićevo pismo u najboljem slučaju privremeno završiti u nekoj zabačenoj ladici daleko od očiju i od srca, tamo gdje obično sakrijemo neugodne uspomene prije nego ih se konačno kutarišemo i pošaljemo na poznatu krajnju adresu – u kantu za smeće. Nažalost, tamo se skončati i Nevenov očajnički apel, taj posljednji pokušaj jednog poštenog čovjeka da se spasi što se spasiti još može. 
Kao što rekoh, niko sretniji od mene ukoliko se pokaže da sam u ovom tekstu totalno promašio metu i fulio u procjeni. Osim što su Nevenov apel i Nikšićev vikend-poziv od presudnog značaja za opstanak ljevice, to bi moglo biti od koristi i razgoropađenoj svebošnjačkoj koaliciji. Jer i njih će od previše osvojene vlasti brzo zaboljeti glava. Uostalom, SDA je navodno i nastala kao odgovor na jednopartijsko jednoumlje. Zato je radi budućnosti domovine u koju se, kao, kunu, krajnje vrijeme da se SDA-ovci (kad već nisu u stanju osloboditi se nepodnošljivog radikalizma) barem riješe komunističkog i autoritarnog modela vladanja. U kojem ima mjesta samo za jedan narod i samo za jednu stranku. Ako ne vjerujete, upitajte SBB-ovce. Nakon 2. oktobra.