SA PLENKOVIĆEM I PICULOM HRVATSKA JE NOVI REGIONALNI LIDER
„Ne planiram se više kandidirati za mjesto predsjednika SDP-a. Ne mislim sudjelovati na unutarstranačkim izborima koji moraju biti unutar 150 dana. Pozivam tijela da što prije raspišu izbore“, izjavio je u podne istog dana kada su prebrojani svi glasovi vanrednih općih izbora u Hrvatskoj, aktuelni predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske Zoran Milanović.
Od kada je Zoran Milanović u junu 2007. naslijedio socijaldemokratsku ikonu postratne hrvatske ljevice Ivicu Račana, SDP Hrvatske je izgubio 200.000 izbornih glasova. U europskim političkim vodama ostaće poznat kao 10. i 12. predsjednik Vlade RH u čijem je mandatu 1. jula 2013. Hrvatska postala punopravna članica Europske Unije. U regionalnim okvirima ostaće zapamćen kao ljevičar koji je izborne glasove pokušao pridobiti banalnim desničarskim vokabularom, na izborima na kojima ultradesni HSP nije dobio nijednog zastupnika u Saboru RH.
Glumeći doma razjarenog domoljuba, zatvorio je vrata očuvanju teško građenih bilateralnim odnosa sa Srbijom i BiH, pa bi i da je bolje prošao na izborima kao mandatar za premijera bio rušilac, a ne pozitivni korektiv na putu susjeda prema Europskoj Uniji.
Ono što mu treba uzeti u pozitivnom smislu jeste odluka da se povuče sa mjesta najjače oporbene stranke u Hrvatskoj i tako državi, politici i ekonomiji otvori prostor za novi preustroj. Zato mu se hrvatske socijaldemokrate trebaju zahvaliti, a što se tiče BiH, on ionako nikada za svojih mandata nije gradio odnose sa zvaničnim Sarajevom držeći se svoje uloge „big shita“.
PAKLENI DVOJAC
Strateška greška SDP-a Hrvatske, bila je neshvaćanje izbornog štaba da SDP sa Milanovićem može osvojiti više mandata u Saboru od HDZ-a samo ako mu je suprostavljen Tomislav Karamarko. Zoran je rušeći Karamarka i nadajući se da će sa bivšim četiri godine mlađim jaranom iz Ministarstva inozemnim poslova Andrejem Plenkovićem sastaviti frankenštajnsku crvenu-crnu hrvatsku politiku. Ustvari, politička smrt Karamarka, uzročila je političko samoubistvo Milanovića.
Sada SDP Hrvatske ne smije kalkulirati sa pojedinačnim i regijskim unutarstranačkim prestrojavanjima. Treba im europski lider i njegovo ime je Tonino Picula. To što su ovaj ili onaj SDP ministar, šef regionalnog odbora, potpredsjednici, izraziti govornici i polemičari, dali doprinos i vuku velike zasluge u stranci u dosadašnjom petoljetci, ako su članovi SDP-a imalo pameti moraju im odati počast i to zaboraviti. Oni nemaju europski prepoznatljiv kalibar lidera kao što je Andrej Plenković, i jedini interes hrvatske ljevice jeste da zbog njihovog Messija izaberu svog Zlatana Ibrahimovića.
Interes hrvatske države je da na čelu pozicije i oporbe, istodobno imaju dva čovjeka koja se poznaju, koja su surađivala, istomišljenici su u stajalištima prema odnosima Hrvatske spram EU i rodila ih je ista „politička majka“ – posao integracije u Europsku Uniju. Ključni čovjek SDP-a u operativnoj realizaciji poslova za ulazak u EU bio je Picula (uz gospođu Vesnu Pusić) koji postaje promatrač Hrvatskog sabora u Europskom parlamentu, a na prvim hrvatskim izborima za Europski parlament 2013. pobjeđuje sa najvećim brojem preferencijalnih glasova.
Tonino Picula je dobro znan u susjedstvu, gdje otvoreno zagovara brži ulazak BiH u EU, a sa zvaničnim Beogradom još od Borisa Tadića ima izvanredne odnose u europskim pitanjima. Devet godina mlađi predsjednik HDZ-a i Picula, su karijerni političari srednje generacije, koji su u stranačkim organima i državnim institucijama isključivo obavljali desetine funkcije vezane za vanjsku politiku i europske integracije.
Tonino Picula je bio tajnik za međunarodne odnose u SDP-u početkom ovog vijeka, pa ministar vanjskih poslova u vladi Ivice Račana, bio je predsjednik GOSDP-a i od 2000. uvijek je imao mandat zastupnika u Saboru.
Predsjednik HDZ-a do 2002. bio je načelnik Odjela za europske integracije, a vjetnik ministra za europske poslove, i na kraju, bio je član Pregovaračkog tima za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između RH i EU kada je na čelu tima bio Tonino Picula.
MINIRANJE MOSTA – KOALICIJA HDZ I SDP
Ako bi Picula bio izabran za predsjednika najveće oporbene stranke u Saboru, izgledno je da će HDZ i SDP u vezi provođenja sistemskih zakona u Hrvatskoj, poboljšanju regionalne suradnje, te mjestu Hrvatske u EU, postizati mnogo lakše kompromise nego što je to išlo od ruke Milanoviću i Karamarku.
Takav odnos bi za kratko vrijeme doveo Hrvatsku u poziciju novog političkog, ali i regionalnog lidera. Tu poziciju pokušava za Srbiju „izgurati“ Aleksandar Vučić, ali ga baš, ali baš „povaljuje“ iz čisto privatnih interesa laktaški kabadahija Milorad Dodik.
Za razliku od srbijanskih lidera, dva hrvatska lidera imaju historijsku priliku da ispune ono što su svi obećali u predizbornim kampanja ove godine „Hrvatska moram dobiti stabilnu vladu i državu se mora staviti, ispred stranačkih i pojedinačnih interesa“.
Ovu mantru kvare apsolutistički zahtjevi lidera Mosta koji je osvojio 13 mandata i zbog toga uvjeren da ga Andrej Plenković mora doći moliti za koaliciju. Ne zna hudi Božo Petrov da je politika jedno, a da su izborne relativne pobjede, ipak nešto relativno.
Zato bi se moglo očekivati da će HDZ sa Mostom i namjerno napraviti nestabilnu Vladu, a da će pred lokalne izbore iduće godine, ako Tonino Picula pobjedi na unustarstranačkim izborima, Plenković sa SDP-om napraviti saborsku većinu i stabilnu europsku vladu. Predsjednik HDZ-a će na taj način sa Mostom pokazati da se sa Petrovom i društvom jednostavno ne može, jer poslije sedam „svetih“ zahtjeva Mosta, sigurno će postavljati nove ultimatume, odnosno htjeti da vode politiku kao da oni imaju saborsku većinu, a ne HDZ.
Uostalom, lideri EU će između kompromisa proeuropske desnice i ljevice, i politike apsolutističkih klerikalaca koji promocijom moralnih vrijednosti nastoje rušiti regule ustava, zakona i parlamentarizma, ipak izabrati one koje poznaju; Andreja i Tonina.