Najpodcjenjeniji Zmaj: Igrač za velike utakmice i još veći klub
Fudbalska selekcija BiH sinoć je u Zenici demolirala Estoniju s 5:0 i tako najavila nadamo se uspješne kvalifikacije za Mundijal u Rusiji. Miralem Pjanić je odigrao vjerovatno najbolji meč u državnom dresu, Emir Spahić dokazao da mu i godine ne mogu ništa, a u strijelce se upisao i naš sjajni napadački duo. Ipak, posebno bih istakao jednog fudbalera - Harisa Medunjanina.
Vjerovatno najpodcjenjenini bh. igrač, čovjek koji je bezbroj puta dokazao da je stvoren za veliku scenu. Upravo je Haris ranije ove godine kao kapiten u svom 50. nastupu predvodio BiH do osvajanja "Kirin kupa" u dalekom Japanu. Ujedno je postao prvi bh. kapiten koji je sa svojom selekcijom osvojio neko takmičenje. Ipak, sarajevskom šmekeru ovo nije prvi reprezentativni trofej. Naime, Haris je kao 20-godišnjak s mladom reprezentacijom Holandije osvojio Evropsko prvenstvo 2006. godine. Za mladi holandski tim ukupno je igrao četiri puta i postigao tri gola.
Haris Medunjanin je do sada za svoju Bosnu i Hercegovinu odigrao 52 meča, te postigao osam golova. Glasi za jednog od najboljih tehničara naše reprezentacije, a čak je i veliki Safet Sušić priznao kako ga je svojom tehnikom zadivio već na prvom treningu.
Vratimo se u prošlost. Ovaj Sarajlija sa samo sedam godina u ratu se s majkom i sestrom zaputio u Holandiju, gdje je i počeo trenirati fudbal. Otac Mahmut ostao je braniti domovinu, a umro je nakon rata od posljedica srčanog udara.
"U izbjegličkom kampu je bilo užasno teško. Iako sam bio dijete, osjetio sam šta znači biti stranac, daleko od svog doma. Jednog dana poželio sam da se igram lopte. Iza kampa je bio teren, bilo je još dječaka. Igrali smo fudbal i primijetili su me neki ljudi iz Fortune Sitard. Pozvali su me na trening, ali se nikad nisam pojavio. Onda je po mene došao daidža iz Alkmaara i tako sam stigao u klub", otkrio je jednom prilikom bh. reprezentativac.
Karijeru je započeo upravo u AZ Alkmaaru, a o kakvom se talentu radi potvruđuje i izjava Van Gaala koji kaže "Haris me podsjeća na Ruuda Gullita".
"Ako Haris ovako nastavi, ako me bude slušao kao do sada, zasigurno će prevazići jednu od legendi holandskog fudbala", poručio je bivši strateg Bayerna i Uniteda.
Tako je već sada daleke 2004. dobio je priznanje za najboljeg mladog fudbalera Holandije u izboru trenera, a nagradu mu je uručio legendarni Marco Van Basten. Haris je bio lider u svim kategorijama, kapiten u kadetima, juniorima, omladinskom pogonu, a onda je pod trenerom Co Adrianse debitovao za AZ Alkmaar protiv Rode.
Dolaskom Van Gaala na klupu Haris se ustalio u prvom timu AZ Alkmaara, a s ovim klubom je igrao i tadašnji Kup UEFA u sezoni 2005/06. Odlično se sjećam tih vremena, kada sam vapio preko radio talasa da neko iz Fudbalskog saveza BiH obrati pažnju na mladića koji će imati veliku karijeru. Vidjelo se to odmah, dovoljno je bilo pogledati ga samo u nekoliko navrata i da shvatite da je riječ o vanserijskom talentu.
"Želio sam igrati i prije, ali niko me nije zvao iz Fudbalskog saveza BiH", otkrio je Haris, dodavši da je jedini stručnjak koji se zauzimao za njega zapravo bio Haris Jaganjac, bivši igrač Sarajeva i fudbalski trener. Bili smo na putu da nam se dogodi novi Zlatan Ibrahimović, ali srećom 18. decembra 2009. Ćiro Blažević mu je hrabro ukazao priliku za debi u dresu BiH i to u revanšu baraža protiv Portugala. Nakon ovoga, on je bio definitivno naš i postao je jedan od glavnih Zmajeva. Fudbaler s velikim brojem tačnih pasova i velikim brojem osvojenih duela, pravi ratnik na terenu i igrač koji vjerovatno pruža daleko više u dresu BiH nego na klupskom nivou.
Papetov miljenik, igrač za prljave stvari, nastupio je u svim mečevima na putu za Brazil, te dokazao koliko je bitan za ovu selekciju. Potvrda svega stigla je upravo na "Kirin kupu", kada je s trakom oko ruke podigao pehar i samo potvrdio neupitnu klasu. Haris ima tu nesreću da igra na veoma nezahvalnoj poziciji, te često ostaje u drugom planu potpuno nezasluženo. Timski igrač, skroman van terena, ali i pravi lider. Često ga možete vidjeti da na treninzima vodi glavnu riječ, raspoređuje saigrače, ali isto tako nikada sebičan ili željan slave. Tih i povučen, pravi profesionalac, koji se nikada ne nalazi na naslovnicama "žute štampe". Ujedno i omiljen u ženskom dijelu naše redakcije. Na terenu djeluje impozantno, vrlo teško mu je oduzeti loptu, ali ima i onaj istančani osjećaj za "gurnuti" saigrača u priliku. Čovjek za sve, ukratko. Umalo da zaboravim možda i najjaču karakteristiku - razoran udarac koji su upoznali brojni golmani. Autor je nekoliko fenomenalnih pogodaka, naročito u dresu Zmajeva.
Sigurno da bi mnoge selekcije poželjele ovakvog saigrača, ali kod nas je uvijek nekako u drugom planu. Čak i kada briljira. U najboljim je igračkim godinama, zaista dominantan u dresu Maccabija iz Tel Aviva, a prava je šteta što ljubitelji fudbala u BiH češće ne mogu posmatrati njegove nastupe u Izraelu. Srećom, ove sezone ćemo ga moći pratiti u Evropskoj ligi gdje će igrati protiv svog prvog kluba Az Alkmaara, zatim Zenita i neugodnog Dundalka.
U karijeri je još nastupao za Valladolid, Gaziantepspor i Deportivo, a nadam se da će uskoro uslijediti još jedan transfer u redove nekog kluba iz takozvanih Liga petice. Jer "najpoznatija bh. brada" zaista ovo zaslužuje, kako igrama, tako i ponašanjem van terena. Njegov životni put mogao bi se ukratko opisati riječima od trnja do zvijezda.
Piše: Mirza Hadžijusufović