Strane internet kladionice godišnje odnesu 35 miliona KM?
Strane internetske kladionice i domaće crno tržište predstavljaju ozbiljan i, za sada, nerješiv problem FBiH s kojim se odgovorni akteri s političke scene F BiH - posebno oni koji pod krinkom novih zakonskih mjera zapravo direktno gase domaće, bh. priređivače igara na sreću - ne žele uhvatiti u koštac iz samo njima poznatih razloga. Nevjerovatno zvuči podatak, koji proizilazi iz određenih neovisnih istraživanja, da bi oporezivanje gore navedene dvije kategorije u federalni proračun donijelo više od 35 miliona KM. Prema istim izvorima, strane internetske kladionice i domaće crno tržište u F BiH ostvare jednak promet kao i regularni domaći priređivači igara na sreću. Nije nebitno istaći kako su isti ti domaći priređivači igara na sreću za prvih šest mjeseci tekuće godine u federalni proračun uplatili 17,8 milijuna KM naknada i poreza. Onda bi, sukladno rečenom, logično (i tačno) bilo zaključiti kako je bez još toliko novca ostao federalni proračun jerne postoje zakonska rješenja prema kojima bi strane internetske kladionice bile oporezovane i čime bi se, konačno, stalo na kraj domaćem crnom tržištu, koje je u ekspanziji. Naravno da o ovome, recimo, Amir Zukić, promotor novog Zakona o igrama na sreću nije govorio, niti problem pominjao, što se može različito tumačiti, ali što traži i ozbiljne odgovore.
Bet365, BWin, Bet-at-Home, William Hill, Betfair Exchange, Pinnacle Sports, Interwetten, Intertops, Marathonbet, Unibet Expekt, Landbrokes, Tipico, itd., najpopularnije su strane internetske kladionice među igračima u BiH. Registrirane su, mahom, u poreznim oazama poput Malte i Gibraltara. U BiH posluju bez upošljavanja ijednog domaćeg radnika, ne plaćaju poreze i, što je najporaznije u cijeloj ovoj priči, iz BiH, naočigled resornih tijela i službi i zvanične politike izvlače desetine milijuna maraka. Ovaj problem, prati jedan drugi. Domaće crno tržište raste i širi seponajviše zbog nesposobnosti i nerazumijevanja situacije od strane domaćih političkih aktera. Trenutačno je, prema određenim procjenama, u “podrumima” i ugostiteljskim objektima uzduž i poprijeko Federacije BiH postavljeno preko 2.000 ilegalnih aparata – kladomata. Kazne za vlasnike ovih ilegalnih aparata su, uglavnom mizerne, a vlasnici ugostiteljskih objekata u kojima su postavljeni ovi ilegalni aparati, prema važećim zakonskim propisima, ne snose bilo kakvu odgovornost. Sasvim razumljivo da se na ovaj način kreira situacija u kojoj govorimo o „poticaju“ i rastu crnog tržišta naočigled države!
Kada se ovako poslože stvari i činjenice, onda je logično upitati se zašto su strane internetske kladionice, i domaće crno tržište, toliko privlačni igračima u F BiH? Najprije zbog toga što postojeći zakonski okviri domaće priređivače postavljaju u podređen položaj. Prema aktualnom Zakonu o igrama na sreću igrači koji se klade kod domaćih priređivača plaćaju 5% naknade na svaku uplatu, i 10% poreza na svaki dobitak preko 100 KM, dok kod klađenja kod stranih internetskih kladionica ili na ilegalnim aparatima tih naknada i poreza nema. To je, iz ugla domaćeg igrača igara na sreću, sasvim dovoljan i isplativ razlog kako bi se „odlučio“ za „ crne tokove novca“ i klađenje. Predložene izmjene i dopune Zakona o igrama na sreću ne samo da ovaj problem ne bi riješile, nego bi ga dodatno povećale. Na način da bi igrači koji se klade kod domaćih privatnih priređivača, umjesto sadašnjih 5% plaćali 10% naknade na sve uplate, a umjesto sadašnjeg poreza od 10% na dobitke preko 100,00 KM plaćali bi porez od 10% na sve dobitke! Uključujući i one ispod 100,00 KM. U isto vrijeme, naknada na uplate i poreza na dobitke na stranim internetskim kladionicama i domaćem crnom tržištu i dalje ne bi bilo. To nije ništa drugo do, priznaćete, „tjeranje i guranje“ igrača na ilegalno i internetsko – strano ili domaće - klađenje koje bi tako postalo još isplativije. Sve ovo dovodi nas do jedne hipotetske, ali ne i situacije koja se ne bi mogla dogoditi, a tiče se direktnog udara na regularne domaće priređivače igara na sreću sa krajnjim ciljem njihova gašenja.
Zbog toga vrijedi podsjetiti na neke od dezinformacija koje su do sada, uglavnom, u javnost servirane preko Amira Zukića, SDA-ovog zastupnika u Parlamentu Federacije. Tvrdi se kako će se novim zakonskim mjerama dodatno oporezovati priređivači, što, naravno, nije tačno. Naknada od 10% na sve uplate i porez od 10% na sve dobitke naplaćivali bi se od igrača, ali to se u ovo predizborno vrijeme ne spominje, jer su igrači i birači. I obrnuto. Suština je u tome da domaći privatni priređivači nisu protiv izmjena zakona. Iz onoga što su odaslali kao poruke u javnost vidi se kako su isti, najveći, zagovornici usvajanja pozitivnih i kvalitetnih zakonskih propisa. Naravno da je krajnji ciljiskorjeniti domaće crno tržište jer bi se time, kako tvrde domaći priređivači igara na sreću, stvorili i uvjeti za njihovu konkurentnost na svjetskom tržištu. Ovakvo uređenje djelatnosti priređivanja igara na sreću, najmanje odgovara domaćim privatnim priređivačima, ispred kojih su u povlaštenom položaju i Lutrija BiH i strane internetske kladionice i domaće crno tržište.
Rješenje nagomilnaih problema o kojim apišemo je veoma jednostavno i bh. privatni priređivači su ga u više navrata iznosili i adresirali na različite institucije, zakonodavna i izvršna tijela , ali, kako se pokazalo, bez uspjeha. Njihov prijedlog svodi se na sljedeće: igrače je potrebno osloboditi plaćanja naknada na uplate i poreza na dobitke. Na taj način tržište bi se samo reguliralo, domaće privatne kladionice bile bi konkurentnije stranim internetskim kladionicama i crnom tržištu, što bi dovelo do jačanja domaćih firmi i nestanka crnog tržišta, zbog prelaska igrača sa stranih internetskih kladionica i domaćeg crnog tržišta na regularne domaće kladionice, zbog boljih uvjeta i sigurne isplate, za koju na crnom tržištu nema nikakve garancije. Federalni proračun punio bi se oporezivanjem zarade kladionica koje bi uslijed ovakvih tržišnih i zakonskih uvjeta mogle poslovati “u plusu”, opstati na tržištu i čak štoviše, konkurirati na svjetskom tržištu. Na taj način, ne samo da bi se spriječio odljev novca iz FBiH u RS i zapadnoeuropske zemlje, nego bi se osiguralo da se novac iz drugih zemalja ulijeva ovdje. To bi se postiglo privlačenjem igrača iz regije i iz cijelog svijeta, što bi u konačnici, recimo, dovelo do jačanja cjelokupne ekonomije Federacije. Ukoliko bi se kreiralo ovakvo zakonsko rješenje, kladionice više ne bi bile najveći problem BiH, kao što neki predstavljaju, nego bi mogle postati i jedan od bitnih i važnih faktora u ekonomskim tokovima zemlje, što u jednu ruku jesu i danas.
Ova tabela pokazuje koliko je igračima isplativije igrati u stranim internetskim kladionicama ili kod priređivača koji rade na crno. Uz ulog od 100,00 KM na koeficijent 10,00 igrač će kod priređivača iz F BiH isplatiti 855,00 KM, a kod stranog internetskog priređivača ili priređivača na crno igrač će isplatiti 1.000,00 KM. Razlika od 145,00 KM i više je nego dovoljna da igrača privoli na klađenje na crno i neplaćanje poreza Federaciji BiH.