Iz KP doma vratiću se ja...

I u pjesmama opjevani KP dom Zenica, opasan visokim zidom i bodljikavom žicom, najozloglašeniji zatvor na Balkanu, već punih 120 godina unutar svojih oronulih zidina živi poput maloga grada čuvajući mračne tajne svojih stanara. Danas je zenički zatvor dom ubica, razbojnika, ratnih zločinca, silovatelja, otmičara, dilera droge, te kriminalaca drugih "specijalizacija".

Život prepun nasilja i droge

Najbrojniji su Bošnjaci, sljede Hrvati, Srbi, Romi i Albanci. Sudbina svakog od 795 zatvorenika priča je za sebe. Najviše je robijaša osuđenih između pet i 20 godina zatvora, a njih 33 robija kaznu veću od 20 godina.

- Ovdje se i umire, što od godina, što od bolesti - rekao je u razgovoru za Express.hr direktor zeničkog zatvora Nihad Spahić.

Zatvorski policajci u tom strogom režimu i životu prepunom nasilja, droge i koječega, robijašima nastoje da budu i čuvari i zaštitnici i učitelji i ljekari i poslodavci, pa čak i prijatelji, rame za plakanje.

Svi do jednog kažu da im baš i nije lako. Posljednji bijeg iz zatvora preko zida zabilježen je prije petnaestak godina, kad su dvojica zatvorenika jednostavno uz pomoć merdevina odšetala u slobodu.

Kopanja tunela ispod zatvora nije bilo, ali su, kažu, pronalazili različite planove pripremanih bijegova, što nije ni čudno s obzirom na to da je svakom robijašu jedina misao kako pobjeći.

Zlostavljanje među zatvorenicama je veliki problem

Zatvorenici unutar zidina imaju gotovo sve, i jedino što im nedostaje je - sloboda. Cijelo zdanje sa paviljonima, radionicama, bioskopom i sportskom dvoranom, bibliotekom, učionicama, kantinama i vjerskim prostorijama živi poput maloga grada.

Oni koji žele mogu da rade i pristojno zarađuju ili da se bave bilo kojim sportom. Rad nije obavezan.

Onima koji se dobro ponašaju, dva sata mjesečno na raspolaganju je i jedna od sedam ljubavnih soba za sastanak sa zakonitom suprugom. Zatvor raspolaže i sa 22 hektara obradivog zemljišta, 17 plastenika, 7.000 koka nosilica, 3.000 pilića, a tove i stoku.

Radili ili ne, svi su zatvorenici u 22 sata u svojim krevetima. Zaključani. Gotovo svaki kutak zatvora pokriven je video-kamerama. Svuda su rešetke i bodljikava žica.

- Veliki problem su nam zlostavljanja među zatvorenicima. Česte su tuče i reketirenja. Tu su ubice, razbojnici i narkomani koji će za sitnu uslugu ili kutiju cigareta napasti druge. Prije šest godina bilo je 3.200 slučajeva nasilja, a godinu ranije smo zabilježili, još uvijek visokih, 2.205 napada. Najčešće se sukobljavaju na šetalištu, po hodnicima, ali i po sobama. Uglavnom, oni slabiji žrtve su zatvorskih lidera ili, kako ih mi zovemo, kapitalaca dugoprugaša sa kaznama višim od 20 godina zatvora - pojasnio je Spahić.

Našli joj drogu u vagini

Od zatvorenika saznajemo da je, osim nasilja i seksualnog nasilja, koje u zeničkom zatvoru nije rijetkost, veliki problem i droga.

Posao sa drogom u zatvoru nadležni se trude da zaustave, a droga je u zatvoru dvostruko skuplja nego na ulici.

- Prije nekoliko godine je supruga došla u posjetu mužu u zatvor i labrador je bukvalno pobijesnio pokazujući vodiču na njeno međunožje. Nije bilo druge nego da ženu odvedemo u policiju i pretresemo. Pronašli su 33 grama heroina skrivenog u vagini. A to je samo jedan od domišljatih pokušaja krijumčarenja droge u zatvor - jedna je od priča iz KPD Zenica.

U Zenici već više od 20 godina robija i četvorostruki ubica Edib Buljubašić iz Zenice. Osuđenik je sa najvećom dosuđenom kaznom od 1954. godine.

Još 1989. godine ubio je oca i svog sugrađanina. Za ta dva ubistva osuđen je na 20 godina zatvora. U ratu je, kaže, pobjegao iz zatvora u Foči.

"Da me sada puste, nakon 4-5 piva pucao bih sebi u glavu"

Nakon rata kazna mu nije oproštena pa se 1996. godine opet vratio u Zenicu. Nakon nekoliko godina dobrog vladanja pušten je na slobodan vikend.

Tada je ponovno ubio, i to suprugu i snahu. Prvi zločin Buljubašić je opisao u dvije knjige “Zašto sam ubio oca”, a sprema i treću s naslovom “Zatvorski bjegunac” u kojoj će opisati svoj krvavi pohod i dane u bijegu provedene u Hrvatskoj vojsci i HOS-u.

- Za to što sam ubio oca kajem se pedeset odsto. Za to što sam ubio ženu ne kajem se nimalo. Ubio sam je zato što sam je volio i što nisam mogao da podnesem to što me prevarila dok sam robijao. Ponosan sam što sam je ubio. Opet bih učinio isto. Za Milana Mašića iz "Zenica transa" kajem se devedeset odsto, a za ubijenu snahu Nađu kajem se sto posto. Ako ikada čujete da sam se ubio, to će biti zbog nje, jer me to proganja. Nju nije trebalo da ubijem. Hoću, ubiću se prije izlaska iz zatvora. Moj život će okončati, nebitno kada, samo zbog snahe. U zatvoru se skrivam iza harmonike, šaha, boksa, karatea... Teško je ubici. Nema veće kazne od ove koju ja proživljavam.

Drago mi je što sam u zatvoru, jer mi to produžava život. Da me sada puste, siguran sam da bih nakon 4-5 piva pucao sebi u glavu. Proganjaju me teški snovi i noćne more. Često sanjam oca koji me uvijek spasava iz neke situacije, a ja sam ga ubio. Košmar je veliki. Pišući knjige u zatvoru ostavljam trag iza sebe sa porukom da niko nikad ne krene mojim stopama - ispričao je pre šest godina za Express četvorostruki ubica Buljubašić dodajući kako ima “isprljanu dušu i krvave ruke” te da s tim mora da živi dok ne dođe vrijeme da se ubije.

Za seks plaćaju telefonskim karticama

Zatvorenici ne kriju da iza zatvorskih zidina osim nasilja i droge ima i homoseksualizma. Ipak, nerado o tome pričaju. Dio njih svojevoljno ulazi u homoseksualne odnose, a za drugi dio je to kazna.

- Oralni seks se plaća telefonskom karticom od 500 impulsa, što je cijena od 15 konvertibilnih maraka. Za seks se plaća karticom od 1000 impulsa - kažu.

- “Topdžije” su nadimak za one koji plaćaju za seks, dok one koji “primaju” zovemo “Šemse”, što je asocijacija na jednu lijepu pjevačicu. Od nas 800 zatvorenika sigurno je 200 “Šemsi” dok “topdžija” ima upola manje" - pričaju zatvorenici.

Kako kažu, homoseksualci svoju pohotu najčešće zadovoljavaju u kupatilima ili po sobama.

- Po pravilu imaju posmatrače-stražare sa dogovorenim lozinkama u slučaju da naiđe zatvorski čuvar. “Nema tople vode”, šifra je da se prestane sa seksom u kupatilu jer dolazi straža - dodaju.

Naš sagovornik pojašnjava da osim dobrovoljnog seksa u zatvoru ima i pravog silovanja.

- Najveća osveta zatvoreniku jeste da ga obeščastiš i siluješ. Silovanje se ne događa zbog toga što silovatelj nema “Šemse”, nego je ono poruka, osveta zbog cinkanja ili naredba da bude lojalan - otkriva mračne tajne zatvorskog života naš sagovornik.