Biološke greške i "bolest" društva

Jučer sam pisala o neravnopravnosti sa kojom se susreću žene u Francuskoj, danas želim da vam svima skrenem pažnju na još jednu neravnopravnost. Na suprotnoj strani evropskog kontinenta, u Turskoj, državi smještenoj u turbulentnom regionu, u državi gdje su politički ostaci teški i razorni, jedan od najtežih predmeta diskusije je seksualnost. Ni najliberalniji segmenti društva nemaju volju da pričaju o problemima seksualne orjentacije i uvijek se nađe izgovor da se o tome ne priča. Priča o pravima žena i pravima LGBT osoba se odlaže opet i opet pod izgovorom da sada nije pravo vrijeme za to. A pravo vrijeme nikako da stigne.

U međuvremenu nasilje u porodici eskalira, ubistva iz “časti” se nastavljaju a zakoni su i dalje neefikasni da stanu svemu tome u kraj.

U svom izvještaju  za 2016 Human Rights Watch je izjavio: “Bez obzira što je Turska ratificirala konvenciju Vijeća Evrope o nasilju nad ženama i nasilju u porodici, nasilje nad ženama i dalje predstavlja značajan problem”.

Ovaj mjesec je unakaženo i spaljeno tijelo pronađeno u rezidencionalnom naselju u Istanbulu. Otkriveno je da to tijelo Hande Kader, 23-godišnje transrodne osobe, poznate po LGBT aktivizmu.

Ona je prije ubistva više puta silovana i mučena od strane razbojnika. Kader je poznata milionima Turaka zbog činjenice da se prošle godine na paradi ponosa u Istanbulu našla na čelu grupe protiv koje je policija upotrijebila suzavce, vodene topove i gumene metke. Zbog toga je postala simbol za borbu prava LGBT osoba u Turskoj.

Kao i mnoge druge transrodne osobe u Turskoj, Kader je bila primorana da se bavi prostitucijom, jer drugog izbora za nju nije bilo. Trebala je novac da plati operaciju promjene spola kao i novac za život.

“Ne dozvoljavaju nam da radimo normalne poslove, ne dozvoljavaju nam čak ni da iznajmimo kuću ili stan u pristojnom komšiluku. Tako da moramo ići u naselja puna kriminala”, objašnjava Michelle Demishevich, transrodna novinarka i aktivistica.

“Svaki dan se pitam ko će od nas umrijeti sljedeći”, kazala je, i dodaje da više ni ne zna broj sahrana na kojim je bila u prošloj godini.

Turska ima veću stopu ubistava transrodnih osoba od bilo koje evropske zemlje. A za one koji su preživjeli do sada svaki dan je teško iskušenje. Velika je i stopa samoubistava osoba koje više nisu mogle da izdrže pritisak i da trpe diskriminaciju.

Čini se da je slučaj “Kader” imao veliki odjek u turskom društvu (organizvani su brojni protesti i demonstracije) i željela bih da se osvrnem na to. Za sve one (nažalost puno ih je) koji misle da je bit transeksualna osoba bolest, željela bih reći, da jeste, ali je prilično česta biološka greškica napravljena još dok je beba u maminom stomaku. Želja mi je da ohrabrim sve one koje se osjećaju jako radikalno protiv nečega o čemu nemaju pojma, da istraže malo više o ovoj temi, jer jednog dana sve ovo se može desiti i njihovoj djeci ili najboljem prijatelju i šta onda? Silovće ih, ili zapaliti kao Kader? Pitala bih sve te radikale da li bi ubili osobu sa šizofenijom, alzeimerom ili bipolarnu osobu?

Za mene je “bolesna” ona osoba koja je spremna silovati, ubiti zapaliti tijelo, a ne ona koja je rođena s biološkom greškom!