Admir Bukva za Novi.ba: "U politiku ne idem da se egzistencijalno zbrinem, ja sam taj posao završio"

Novi.ba je sredinom sedmice pravio presjek sportaša koji su ušli u politiku. Jedan od njih jeste i Admir Bukva, košarkaš sa političkom iskaznicom Naše stranke. U nastavku donosimo razgovor o tome šta politika može dati sportu, ali i odgovor na pitanje može li sport unijeti više čerstittosti i fer pleja u politiku.

Šta radi bivši košarkaš u politici?

Zamislite da je tek obrnuto. Šalu na stranu, ja jesam bivši košarkaš, ali sam proveo godine profesionalnog i vrijednog rada nakon svoje sportske karijere. Međutim, razumljivo je da me javnost prepoznaje po tom periodu.  

Kada u ovoj zemlji jedan sportista završi karijeru, male su mu šanse da postane bilo šta drugo osim socijalni slučaj. Ja prosto nisam osoba koja funkcionira na taj način niti bih dozvolio sebi da postanem neko ko nije u stanju svojoj porodici osigurati egzistenciju. Završio sam studij, okončao i magisterij, zarađujem i živim od svoga rada u respektabilnoj kompaniji. Meni politika ne treba kao nešto što mene treba zbrinuti u egzistencijalnom smislu, moji motivi su nešto drugačiji. Naime, imam djecu kojoj sam kao otac dužan osigurati okruženje u kojem će jednoga dana u skladu sa svojim mogućnostima, znanjem i obrazovanjem imati posao i jednake šanse, bez da se „ganjaju štele“ i slične stvari. Želim da jednoga dana svi zaista imaju jednake šanse. Danas, ne treba se zavaravati, nije tako.

Zašto Naša stranka?

Po svom odgoju i vrijednostima do kojih držim, mom  biću su strane nacionalne, socijalne ili elitističke podjele. Ne treba biti ni mnogo pametan, pa vidjeti da većina stranaka u BiH funkcionira na nekom od tih principa. Potpuno sam uvjeren da je trenutno Naša stranka, ako ne jedina, onda među rijetkima koja ne funkcionira tako. Ono što je ovom društvu prevashodno potrebno, a Naša stranka to sasvim sigurno može osigurati, jeste vraćanje morala u politiku i onoga na što svi zaboravljaju vrlo često, a to je elementarna kućna pristojnost. Iza Naše stranke nema korupcijskih afera, nema kriminala, niti nepotizma. Jednakim žarom se svi naši zastupnici u kantonalnim skupštinama, općinskim vijećima, Federalnom parlamentu i gdje god su prisutni žestoko bore da prođu i u proceduru uđu zakoni koji su od ključnog interesa za građane ove zemlje. Politika vladajućih stranaka je da se „naduravaju“, rade samo ono što se mora, a onda pred izbore krenu sa velikim pričama o velikim reformama. Čim dobiju izbore, nastave opet po starom, do narednih.

Ko je ciljna skupina koju vjerujete da možete svojim programom privući da glasaju za Vas?

Već sam rekao da meni nije blisko nikakvo separiranje, niti sam to ja niti je Naša stranka, tako da ne postoji nešto što mi, čak ni u privatnim razgovorima, tako zovemo. Mi kao partija i ja lično vjerujemo da možemo dobiti glasove ljudi kojima nije dobro, a takvih je mnogo. Vjerujem da je svima već dosta, vjerujem da su dovoljno svjesni da, ako se za preko 20 godina nije promijenilo ništa, neće ni u naredne četiri ako su na funkcijama isti ljudi ili različiti likovi iz istih stranaka. Pozivamo ljude koji ne glasaju jer smatraju da ne mogu promijeniti ništa, da to urade sada. U njihovim glasovima je moć promjena, ne mora Naša stranka nigdje pobijediti, ali oni su ključ promjena. Njih je gotovo polovina od ukupnog glasačkog tijela. Njihov način pokazivanja bunta neizlaskom na izbore nije dobar. Oni zapravo, ove koji vladaju preko dvije decenije, drže na vlasti. Oni ih mogu i skinuti.

Šta ćete prvo uraditi ako postanete načelnik Općine Centar?

Dovesti neovisnu reviziju, da pretrese svaki, pa i najminimalniji utrošak sredstava, da se utvrdi gdje su otišla, kako, na koji način, kome, zašto, ko je potpisao, po čijem nalogu. 

Zašto to niste uradili kada ste bili direktor KK Bosna?

Drago mi je da me neko to napokon pita. Priča koja se isplela oko KK Bosna je mrlja na mom imenu. I nije bitno što ja znam, kao i oni koji su tu „igranku“ vodili, a ćute, da je sve to neosnovano. Vjerovao sam ljudima. Neke od tih ljudi sam smatrao čak i i bliskim prijateljima. Sudio sam po sebi, odnosno vrednovao sam ih prema sopstvenim moralnim načelima. Ta me je greška naučila da je povjerenje opasna stvar u bilo čemu što ima veze sa pozicijama, utjecajem i parama. Međutim, na naučenim lekcijama želim da u politici donesem pristup gdje sve to neće biti prioritet, a gdje će upravo ideja da sposobni trebaju biti ispred podobonih prevladati.

Ko su ti ljudi?

Javnost ovog grada zna, znaju oni, znam ja. Ne želim graditi predizbornu kampanju prljavim trikovima, to je igračka za male ljude. Mali je ovo grad, sve se zna. Ja se držim devize „Ono što ti pričaš o meni nije ni blizu loše kao ono što ja znam o tebi“, samo to ne koristim. Ovo nije kampanja u kojoj trebamo toliko pričati o svojim žrtvama ili o drugim kandidatima, ovdje treba pokrenuti dobre teme i diskutovati o rješenjima.

Na čemu ćete graditi kampanju, šta je cilj Naše stranke kada i ako osvoji dio kolača na općinskom nivou? Konkretno, govorimo o Općini Centar.

Mi smo trkači na duge staze, svoj put gradimo polako i sistematski. Da u svakoj općini gdje smo izašli sa našim kandidatima dobijemo samo po jedno vijećničko mjesto više, to je uspjeh. Da probudimo uspavane glasače, i to je uspjeh. Da pokažemo ljudima da se vrijedi boriti – i to je uspjeh. Općina Centar i slučajnom posjetitelju, putniku namjerniku, ne izgleda kao centralna gradska općina jednog glavnog grada. Vi sa rubnih dijelova općine nemate regulisan gradski prijevoz u centar grada, pogledajte na šta liče parkirališta u ovom dijelu grada, javna rasvjeta je takva da je ponekad mene strah noću proći nekim ulicama, a kamoli djecu koja se zimi iz druge smjene vraćaju kući iz škole. Imate zonu sumraka.

Jeste li obratili pažnju na dječija igrališta? Prestrašno je da mi nemamo igrališta čiji je bar jedan dio prilagođen djeci sa poteškoćama u razvoju. Moj mlađi sin je u toj, da je nazovemo kategoriji, i ja sam kao otac prestravljen činjenicom da će on zauvijek ostati odsječen od smijeha i igre u nekom prostoru koji pripada djeci, jer neko nije montirao jednu specijalnu ljuljačku. Dakle, u svako igralište samo po jednu. Eto, za 20 godina niko nije mogao ni toliko. Na tim se stvarima pokazuje koliko (ni)smo ljudi. Uradit ćemo ono što drugi obećavaju godinama – pokriti sve škole sigurnosnim kamerama, sačuvati svoju djecu. 

Hoće li se išta i ikada promijeniti u načinu funkcioniranja općinskih službi, hoćemo li ikada dobiti ljudski tretman ili ćemo biti izloženi na milost i nemilost šalterskim radnicima, koji su u cijeloj našoj zemlji, to pokazuju čak i neka istraživanja, među najneljubaznijim kadrom generalno?

Ne postiže se ništa preko noći. Ne mislim da su samo službenici neljubazni, neljubazni smo i mi. To je ono o čemu smo razgovarali na početku - pristojnost. Kod nekih uposlenika zaista nedostaje kućni odgoj. U iole uređenoj zemlji je nemoguće da stojite u redu pred šalterom za kojim nema nikoga, a da uposlenik sa drugog šaltera ništa ne radi. Ti ljudi odmah skaču, na usluzi su ljudima (i građanima i kolegama) jer su svjesni da su oni tu uposleni da budu na usluzi građanima i za to primaju plaću, međutim, ne smatram da su oni glavni krivci već ljudi koji su im nadležni jer su oni odgovorni za selekciju i upošljavanje.  Na žalost, kod nas je ispunjenje životnih ambicija zaposliti se u nekoj javnoj službi jer se tu, tako se vjeruje, živi po principu „ah što volim ovaj režim, plata ide a ja ležim“. To se mora iskorijeniti iz naših glava. 

Neki kandidati kampanje prave čak i spominjanjem povećanja penzija... Kako to komentirate?

Vode se svakakve kampanje i to je borba da se stigne do medija. Ne želim vjerovati da neko u to vjeruje i da pada na to na lokalnim izborima.  Ono što se može uraditi za penzionere jeste omogućiti im veći broj klupa u parkovima i pod drvećem, regulisati da ne čekaju na već spomenutim šalterima, osnovati centre za zdravo starenje, osigurati im prostorije gdje će se družiti, popraviti ili prilagoditi ulaze u zgrade i institucije za one koji su u kolicima ili se teško kreću, naučiti ljude da respektiraju godine tih ljudi, da im staju na pješačkom, da im pomognu ponijeti cekere, vaspitavati svoju djecu da uvažavaju starije. Pa evo, u Centru smo upravo mi pokrenuli Centar za zdravo starenje kao inicijativu koja je realizovana. Kada me pitaju šta može, ja kažem šta smo uradili i šta hoćemo da uradimo. Konačno, za svaku želju moramo ponuditi i odgovor na pitanje od čega mislimo naše projekte finansirati.

Planirate li učiniti nešto što će zaustaviti odlazak mladih ljudi iz Centra?

Ne želimo lagati ljude, situacija je teška, ali ako sačuvamo samo jednog mladog obrazovanog čovjeka, to je velika stvar. Internet ne laže, sva obećanja od prije četiri godine, od osam, od 12 – sve stoji na netu i dostupno je. I šta se promijenilo? Ništa ili gotovo ništa. Poneka ušminkana zgrada, dvije fasade, jedan semafor. Građani Centra imaju moju riječ da će javnim pozivima, otvorenim za sve, biti pozivani da učestvuju u najvećem broju projekata koje bude provodila Općina. Ako uređujemo parkove, aleje, gradimo, popravljamo, rekonstruišemo, zvat ćemo građane da dostave svoje ideje, angažirati ih, platiti njihov trud, omogućiti im da dobiju neki novac za to, referencu, osjećaj da vrijede, da to nešto što su predložili i narednih sto godina negdje stoji kao nešto što su oni osmislili. Dokazali smo da nam je stalo do ljudi. Dokazat ću im i tako, da ako mi daju svoje povjerenje, a ja ga iznevjerim, na prvu argumentiranu pobunu, povući ću se sa pozicije. Evo, javno izjavljujem u svoje ime. 

Na kraju, šta mislite o svojim protukandidatima?

Kod svakog kandidata poštujem hrabrost, entuzijazam i želju da svoj život i vrijeme posvete opštem dobru; ne poštujem manipulativnu komunikaciju i manipulativne postupke kojim se obmanjuje javnost, a pojedini kandidati su skloni takvim načinima poput vd predsjedavajućeg Općinskog vijeća koji u radnom vremenu glumi PR-a i emisara aktuelnog načelnika. Zgodno je kad se za izbore ima općinska kasa. Mnogo zgodno. Mi nećemo odustati, pokazat ćemo u ovoj kampanji da je dobar domaćin i dobar komšija nešto što se prepoznaje, a da su naši glasači zreliji za četiri godine od posljednjih izbora, te da znaju prepoznati istinske poruke i ljude u svojoj sredini.