Gdje se izgubio osjećaj za lijepo?

Tražeći po internetu stare fotografije sa ovih prostora naišla sam na jednu na kojoj se nalazi sarajevsko naselje Grbavica, početkom 60-tih, još u izgradnji. Ova crno-bijela fotografija svjedok je kako sam saznala, jednog velikog razvojnog perioda za grad, iako tip gradnje, tipični blokovsko socialistički sam po sebi nema neke arhitektonske kvalitete, primjetila sam da ima jednu veliku prednost od onoga što danas vidim po Sarajevu.

To je organizacija prostora. Pitam se gdje se izgubio osjećaj za lijepo i funkcionalno koji krasi Sarajevo na starim fotografijama? Nema sumnje da je Sarajevo kao grad puno napredovalo od 60-tih, puno novih lijepih građevina, interesantnih fasada i različitih stilova doprinijelo je da Sarajevo izgleda još više arhitektonski raznoliko. Problem vidim u nepoštivanju starih objekata, nepoštivanju prostora, kao i slabom infrastrukturom, pogotovo na brdima.

Tražeći još starih slika našla sam na neke ilustrovane prikaze starih mahala, svaka kuća je imala vrt i dovoljno privatnog prostora, iako su kuće bile blizu postojala je ta neka diskreciona zona. Dovoljan je samo jedan pogled na bilo koje brdo oko ograda da se vidi koliko je i ovaj način gradnje zapostavljen.

Od lokalaca sam čula dosta kritika na neke objekte izgrađene za vrijeme Jugoslavije, svi čemo se složiti da npr “papagajka” nije lijepa ili da blokovi uz glavnu ulicu u Novom Gradu sa svojim sivim fasadama nisu arhitektonska osvježenja ali ono što krasi te objekte i naselja definitivno je dobra organizacija, okolna infrastruktura i dobro iskorišten prostor, što se ne može reći za  nova naselja koja srećem vozeći se u pravcu Ilidže.

Kada su mi rekli da su one zgrade iz novijeg perioda, nisam mogla da vjerujem . Arhitektonski horor! Barselona ima drugačiju konfiguraciju terena tako da je i izgradnja objekata lakša. Nakon građanskog rata i velikih oštećenja, pristupilo se izgradnji novih objekata po Gaudijevom stilu, tako da su se zgrade gradile u četvrtastom obliku, sa zajedničkim vrtovima u sredini.

Stotine i stotine takvih “kockica” čine grad veoma lakim za orijentaciju i svakodnevni transport. Gotovo je nemoguće izgubiti se. Tako nešto postoji i u Sarajevu, austro-ugarske zgrade na M. Dvoru, zgrada Pošte, Pravnog fakulteta… Šteta što ih nema više i što nisu organizovane u kompaktna naselja jer kvalitet života je direktno povezan sa ljepotom životnog prostora.