Que viva México!
Bila sam na projekciji veoma posebnog filma u Narodnom pozorištu.
Zašto posebnog? Zato što se radi o ne tipičnom modernom filmu sa uobičajenim zvukovima i muzikom.
Meksički film: Muzika za Einsestaina (dijelovi iz filma ¡Que viva México!-Да здравствует Мексика!) je film koji pravi novi most između Sarajevo Film Festivala i San Cristobal International Film Festivala.
Film je trebao biti epizodični portret Meksičke kulture i politike u periodu prije i tokom Meksičke revolucije. Produkcija je nailazila na brojne poteškoće i na kraju su odustali stvaranja filma.
Nakon meksičke revolucije tridesetih godina prošloga vijeka, intelektualci i umjetnici iz cijeloga svijeta pohrilili su u tu zemlju da bi proučavali njenu drevnu, ali i tada tek nastajuću kulturu. Među njima su bila i tri držvaljanina Sovjetskog Saveza koji su doputovali iz SAD-a: Sergei Eisenstein, Eduard Tisse i Grigori Aleksandrov.
Doputovali su u Meksiko na preporuku Charlesa Chaplina, a uz finansijsku podršku američkog književnika Uptona Sinclaira. Tokom 1931, snimili su više sekvenci koje Eisenstein nikada nije monitirao, ali materijal koji su oni snimili kasnije će postati dio filma Que viva Mexico!, zasnovanog na Eisensteinovim bilješkama i, prije svega, na vlastitim sjećanjima.
Ruski filmski arhiv je zatim donirao kopiju Aleksandrove verzije filma Filmoteci UNAM. Iz njega su izdvojene tri reprezentativne cijeline: SANDUNGA, MAGUEY i DAY OF THE DEAD. Njihova verzija filma održava Eisensteinovu percepciju i viziju, puna je poetičnosti, svjetla i dramatičnih meksičkih krajolika
Projekcija je upotpunjena živom muzikom koju je izvodio “Ensable de Cine Mudo”, svirajuću muziku baziranu na originalno predviđenoj muzici ali dopuštajući blagu improvizaciju i inovativnost izvođača. Rezultat svega ovoga je je veoma interesantan i intenzivan nastup.
U filmu je primjetan i stari problem ravnopravnosti žena. Zamislila sam se par puta tokom projekcije i zahvalna sam sto sam rođena 1991. godine. Život za žene u takvom sistemu bio je jako težak, a ni u Španiji tada nije bilo ništa drugačije.
Muzika uživo se jako dobro uklapa u ovaj nijemi film i svi u publici su bili oduševljeni, posebno mlađe generacije odrasle na filmovima punim specijalnih efekata. Stvarno mislim da ništa nije falilo ovoj zvučnoj izvedbi! Naravno da je zbog toga neke scene bilo potrebno snimati iz više kadrova kako bi se radnja mogla bolje objasniti.
Na kraju film djeluje jako jednostavno. Oslikava tadašnji život, tugu i sreću, bogatstvo i bijedu, pokazuje nam prirodne resurse Meksika, folklor i tradicionalne običaje, a posebno me dojmio stari snimak bikova za dan mrtvih koji je važan praznik u Meksiku.
Sve u svemu, bilo je veliko zadovoljstvo uživati u drugačijem filmu koji nas podsjeća na našu ne tako davnu prošlost i uvodi nas u detalje života naših predaka.