Recenzija novog Almodovarovog filma "Julieta"
U ponedeljak je u sklopu SFF- a u open air kinu održana projekcija filma "Julieta", španskog autora Pedra Almodovara. Kroz ovu filmsku kritiku želim da vas upoznam I sa ostalim djelima i sa stilom ovog izuzetnog filmskog radnika.
Pedro Almodovarovo intrigantno djelo Julieta je adaptacija tri međusobno povezane kratke priče Alise Munro iz njene kolekcije Runaway iz 2004. godine: Chance,Soon i Silence.(Šansa,Ubrzo i Tišina). Oživio je Almodovarov elegantni prepoznatljivi repertoar. Radnja se razotkriva pismima i dnevnicima, a ovo je film u kojem se vitalne stvari dešavaju iza kamere, uključujući nevjerovatno bolno otkriće ubačeno u presudnim momentima filma.
Film govori o uzbuđenju bračnog nevjerstva upletenog u strah od smrti. Almodovarova paleta vizije je bogata i raskošna kao i uvijek.
Film je priča o Julieti, ženi koja je na neki način marginalizirana iz vlastitog života. Emma Suarez igra ulogu Juliete u njenim kasnim godinama, a ulogu mlade, prelijepe Juliete interpretira Adriana Uguarte. Ona djeluje sretno i zadovoljno u sadašnjosti. Sprema se napustiti Španiju radi novog početka u Portugalu, sa novim partnerom Lorenzom (u filmu ga igra Dario Grandinetti iz Almodovarovog filma Talk to her). Slučajni susret na ulici poljuljat će njenu mirnoću.
Glavna protagonistkinja filma ima kćerku koja ju je napustila, a njeno ime je Antia. Julieta iznenađujuće otkriva da je Antia još živa i da je postala baka. U novonastalom stanju bola i šoka, napušta svoju novu vezu, napušta svoj novi život u Portugalu i odlazi da bi napisala dugi dnevnik-pismo svojoj kćerki, objašnjavajući svoj prošli život sa Antijinim pokojnim ocem Xoanom (Daniel Grao), njeno komplikovano prijateljstvo sa Xoanovom povremenom ljubavnicom Avom(Inma Cuesta) i njenu napetu vezu sa impresivnom Marian, čiju ulogu interpretira Almodovarova ikona Rossy De Palma. Dinamičnost radnje stvara perfetknu emocionalnu oluju koja je ključ Xoanove sudbine.
Film "Julieta" intrigantna je i bolna priča sa gotovo melodramatičnom žestinom. Almodovar konstantno drži vašu pažnju, a izvedbe Uguartea i Suareza pred kamerama su fantastične, njihova lica donose bogate emocije. Emocionalni životi mlade i stare Juliete su prikladno raspoređeni. Imate osjećaj kao da ste u centru Hitchkokovog trilera.
Misterija u srcu filma je sama Antia. Nedostatak Antie u Julietinom životu je težak gubitak. U konačnici saznajemo zašto je Antia osjetila potrebu da napusti svoju majku, ali postoji nešto frustrirajuće i zbunjujuće u činjenici da nam je to otkriveno samo kao refleksija u ogledalu sjećanja Juliete.
"Julieta" nije bogato i neodoljivo djelo, kao što je bio slučaj sa drugim Almodovarovim filmovima, ali je jako privlačno i tečno.