Ridjobrki za Novi.ba: Neko će i najdobronamjerniju kritiku protumačiti kao napad, ali to nije moj problem

Ridjobrki je pseudonim jednog od najpoznatijih bosanskohercegovačkih tviteraša, koji svojim upečatljivim sarkazmom, ali i kreativnošću, kritikuje ovdašnju društvenu zbilju. Problem mu je, kaže, kanalizirati višak inspiracije koju crpi iz parodije normalnog života u kojoj obitavamo. 

Jučer je na svom Twitter profilu objavio novu satiričnu pjesmu pod nazivom "Burek", koja je naišla na "očekivano dobre reakcije".

U intervjuu za naš portal govori o svom identitetu, o društvenim mrežama i društvenoj kritici, o sarkazmu, o svom najnovijem muzičkom uratku "Burek (reformska verzija)", ali i o mnogim drugim temama.

Novi.ba: Najveću misteriju za većinu koja Vas prati na društvenim mrežama predstavlja upravo Vaš identitet. Stoga je nemoguće a ne priupitati odmah na početku intervjua: ko je zapravo Ridjobrki?

Pa dobro, mi smo mala država mahalskog mentaliteta gdje svako svakog zna i svako želi znati sve o svakome, što je dio problema sa nama kao društvom. Naš mentalni sklop podrazumijeva da iz svake poruke prvo izvlačimo ono KO govori, KAKO govori i ZAŠTO govori a da ono ŠTA se govori prolazi mimo nas. Zato danas i imamo totalnu šizofreniju u društvu, imamo političare koji mogu reći šta god hoće bez ikakvih posljedica, imamo medije koji kreiraju paralelne realnosti jer niko ne propituje njihove sadržaje... Zato je najmanje bitno ko sam ja. Razumijem ljudsku radoznalost ali bih radije da neko posluša nešto što želim reći a da mene pusti da na miru gledam svoja posla i pijem svoju kafu.

Novi.ba: Sudeći prema Vašem dosadašnjem djelovanju na društvenim mrežama primjetno je da ste u potpunosti nezavisan kritičar društvene zbilje. Dovode li ljudi u pitanje Vašu nezavisnost zbog skrivenog identiteta? Ima li primjedbi?

Nikog ozbiljnog u ovoj zemlji ne tangiraju kritike i komentari na društvenim mrežama, ma od koga da dolaze. Nisam ja nešto ni anoniman, osobno se poznajem sa puno ljudi koji su među vodećim „licima i glasovima“ u nas, ovdje je i nemoguće sakriti identitet i opet ponavljam – nemam problem sa otkrivanjem identiteta nego sa tumačenjima stavova kroz prizmu identiteta. A dok god nešto radiš o svom trošku i svojom voljom do tad si i nezavisan i do tad ti se živo fućka šta će ti neko zamjeriti. U svakom slučaju, mislim da je najvažnije biti dosljedan i vjeran svojim stavovima i principima, jer lutanje u tome je jedna od stvari za koje ni sam nemam tolerancije.

Novi.ba: Očigledno je da se društvena kritika već dobrano udomaćila na društvenim mrežama. Je li se nužno prilagoditi novim trendovima da bi kritika ostvarivala nephodni utjecaj?

Da, te mreže su postale onaj „igara“ segment iz „kruha i igara“... Ima te kritike, šteta što na nju niko ne obraća pažnju. Utjecaj društvenih mreža je kod nas precijenjen, one su postale ventil gdje se ljudi „ispušu“ da lakše podnesu stvarnost koju ničim aktivno ne mijenjaju. Za prilagodbu novim trendovima ne znam šta da kažem, ne znam koliko je to korisno. Otkad smo se prilagodili novim trendovima i otkako su normalni ljudi preselili na internet onaj realni svijet je zanemaren i prepušten nekim prilično retrogradnim tokovima. Čini mi se da je onaj zastarjeli vid kritike toljagama i roguljama davao bolje rezultate, ali pretpostavljam da civilizacijski iskorak ima svoju cijenu.

Novi.ba: Ono što karakteriše Vaše djelovanje na društvenim mrežama jeste kreativnost koju izražavate kroz upečatljiv humor, stihove, a u posljednje vrijeme i pjesmu... Kako usklađujete vrijeme, prevashodno mislim na inspiraciju sa svakodnevnim obavezama?

Naša svakodnevnica i jeste neiscrpan izvor inspiracije. Mislim da nismo ni svjesni da ustvari živimo u jednoj parodiji neke normalne realnosti - pogledajmo malo oko sebe. Najmanji problem je u doba broadband veza i mobilnog interneta naći vremena da se napiše pet, 10 ili 20 rečenica i stisne „send“, veći problem je taj višak inspiracije kojeg život ovdje donosi a kojeg čovjek ne može stići kanalizirati. Nažalost, živimo na zanimljivom mjestu u zanimljiva vremena i to rađa kreativnost. Slabo šta kreativno dolazi sa Islanda.

Novi.ba: Primjetno je da među Vašim virtuelnim prijateljima na društvenim mrežama ima i političara. Kakvi su odnosi sa njima i pronađu li se oni ponekad u Vašim tweetovima? Drugim riječima, ima li neugodnosti za njih?

Ne samo virtuelno, sa dosta njih se i poznajem, većinom iz vremena od prije desetak godina kad sam i sam bio mladi politički aktivist, prije nego što sam skontao da to nije za mene. Ne vjerujem da ima bilo kakvih neugodnosti jer to nije moj cilj, a ako ih ima to je opet do one percepcije o kojoj smo govorili na početku – neko će i najdobronamjerniju kritiku protumačiti kao napad, ali to već nije moj problem. Na društvenim mrežama „među rajom“ su uglavnom oni političari koji žele čuti glas naroda, koji ne bježe od savjeta ili kritike i koji znaju iskomunicirati svoju poruku. To se prepozna i podržavam političare koji društvene mreže ne vide samo kao sredstvo promocije nego i kao kanal dvosmjerne komunikacije sa narodom.

Novi.ba: Može li zdrav humor doći do izražaja u odnosu na stupidni mainstream koji nas zatrpava?

Dobro pitanje. Može, ali neće. Mogao bi kad mainstream mediji ne bi bili toliko opredijeljeni za sistematsko zaglupljivanje naroda i kad bi narodu dali šansu da pokaže da nije baš toliko glup koliko se smatra. Ne vjerujem da smo mi kao narod u prosjeku zatucaniji od Amerikanaca a ako pratite tamošnje medije vidjećete pravu ekspanziju emisija jako ozbiljne i pametne političke satire. Zabrinjavajuće je da naši mediji ne pokazuju ili nemaju petlje pokazati bilo kakav interes u tom smislu jer imamo više političkih karikatura od svih tih Trumpova, Faragea i Borisa Johnsona ali gdje su neki naš Jon Stewart ili John Oliver?

Novi.ba: Kako biste u 140 karaktera (koliko je moguće iskoristiti za jedan tweet, op. n.) prokomentarisali kandidaturu Jale Brata na predstojećim lokalnim izborima?

U tačno 140 znakova: „Izborni zakon Bosne i Hercegovine je svakom punoljetnom pojedincu garantirao njegovo demokratsko pravo da iziđe na izbore, bira i bude biran“. Ne vidim problem da stranke angažuju popularne ljude da bi privukle glasove. Jala je u onom što on radi najbolji u BiH a ako narod misli da ga to kvalifikuje za politiku nek ga izabere. Realno, pogledamo li kakve harlovine narod bira u kantonalne, entitetske i državne parlamente Jalina kandidatura za općinsko vijeće je premija – svako ko zna složiti dvije rime je dokazano inteligentniji od većine naše političke scene.

Novi.ba: Vašu posljednju pjesmu koju ste priredili vašim followersima nazvali ste „Burek (reformska verzija)“. Kakve su reakcije i da li uskoro možemo nešto slično očekivati?

To je bila instant-reakcija na ove kafansko-reformske procese za koju sam imao fantastičnu podlogu u originalnom tekstu Dine Merlina koji spominje penzije, plate i parlamente a završava riječima „Nadrealisti – eto, to je to“. Tačno je bila šteta ne iskoristiti takav predložak. Reakcije su očekivano dobre jer narod voli takve stvari pa da se malo nasmije i nastavi onako kako je i navikao. Što se tiče sličnih stvari u budućnosti, vjerovatno će ih biti još - materijala ima uvijek, samo što sam ja nekako previše lijen i sklon čuvanju vlastitog rahatluka da bih svako malo narodu iskakao iz pašteta. Ima uvijek nekih ideja ali ne treba ništa forsirati jer su ljudi pametniji nego što mislimo i znaju razlikovati iskrenu zezanciju od šupljih pokušaja privlačenja pažnje.

U nastavku preslušajte njegov najnoviji muzički uradak.

Razgovarao: Ibro ČAVČIĆ / Novi.ba