Koja će kafana okupiti sve političke pokemone?

Zaživjela je nova globalna platforma na kojoj tek počinju da se zasnivaju marketinški trikovi, a sa bespuća globalne mreže o tome tek pokoju informaciju uspijevamo uhvatiti onako u prolazu, dakako, beskorisnu sa našeg superiornog bosanskohercegovačkog stanovišta, u kojoj je Bosanac, znate, zezn'o čitav neokapitalistički svijet... 

Igra "Pokemon Go", zasnovana je, dakako, na tržišnim matricama, koju su uspostavili i osmislili u kompanijima Nintendo i Niantic. Tako je vrijednost akcija Nintenda za veoma kratko vrijeme porasla za 86 posto, te je za nedjelju dana zaradila 13,5 milijardi eura.

A i mediji nam već polako počinju plasirati informacije o uspjesima malih ugostitelja, koji su uz pomoć ove igre i novih marketinških trikova koji se za nju vežu, uspjeli da uvećaju svoju zaradu. 

Tako nam je pristigla vijest  iz omanjeg pica-bara s njujorškog Long Islanda, u kojem je vlasnik iskoristio inovativan način zarade tako što je za 10 dolara kupio "Pokemon Lure", virtuelni predmet koji privlači pokemone na lokaciju na kojoj je postavljen.

Nakon nekoliko dana to je piceriji donijelo rast prometa za 75 posto, a iz Niantica su najavili skoro uvođenje oglašavanja unutar igre u formi sponzorisanih lokacija...

Naravno, takvi načini zarade su isuviše primitivni za vlasnike ugostiteljskih objekata u Bosni i Hercegovini, što je, naravno, donekle i opravdano uzimajući u obzir savršene marketinške metode kojim se oni koriste, a koje su razvili iz političkog beznađa Bosne i Hercegovine. 

Stoga im i privlačenje političkih pokemona djeluje kao mnogo efikasniji marketinški trik!

Tako smo od Izetbegovića, kojeg je privukao gazda Fikret Prevljak, saznali gdje ima dobar burek i riba. Riječ je, dakle, o hercegovačkom restoranu "Orahovica", udaljenog četrdesetak minuta od Sarjeva, na putu između Konjica i Jablanice.

Ne smijemo, naravno, pored "Orahovice", zanemariti ni druge ugostitelje koji su u ovom političkom mandatu uspješno privlačili političke pokemone, te se, zasluženo, marketinški od toga okoristili. Na listi su i sarajevski ugostiteljski objekti: "4 sobe gospođe Safije", "Kod Kibeta", "Element" te "Barka" iz Istočnog Sarajeva...

Sve sastanke koji su se organizovali u ovim ugostiteljskim objektima imali smo priliku da promatramo na bezbroj načina i svako ih je mogao tumačiti svojevoljno, na sopstveni način. Pa bilo to makar i kao preporuka koju bismo čuvali kao odgovor na često pitanje sveprisutnih dijasporaca: "Đe ima dobra klopa?"

Iz nekog smo se razloga, "ko pjani plota", držali političkog konteksta...

Stvari valjda moraju ići svojim tokovima, pa je tako neophodno prepustit svima da rade svoj posao. Globalnim kompanijama svoj, pokemonima svoj, ugostitetljima svoj, političkim analitičarima svoj, novinarima svoj...

Simboličan je primjer iz Srbije, gdje je novinar u jednom intervjuu, očekivajući valjda velike riječi, pitao britanskog ambasadora u Beogradu, Denisa Keefea, šta bi preuzeo iz Srbije. U najkraćoj verziji koju prenosimo, odgovor je bio - "ajvar!"

Ne želim povjerovati u to da nam političarenje ne ide od ruke, jer je, jelte, politika direktno vezana za našu sudbinu... Ali bi zaista bilo dobro da u javnom prostoru počnemo pridavati više pažnje stvarima koje nam zaista "idu od ruke"...

Možda nekad počnemo izvoziti svoje, autentične proizvode, a da to nije politička glupost...  Možda se ekonomski oporavimo i napravimo pravnu državu... Možda se nekad, negdje, pojavi i neki ugostitelj koji će sakupiti sve političke pokemone, koji će u njegovoj kafani sklopiti dogovor prihvatljiv za sve.

Dotad, valjda, moramo svi kolektivno evoluirati... Zajedno sa političkim pokemonima!