Faruk Begtašagić za Novi.ba: "Ne morate biti bolji od drugih, budite samo najbolji što možete"

Sve poznatiji i cjenjeniji fotograf, Faruk Begtašagić za kratko je vrijeme uspio u oblasti fotografije. Kako je njegov rad postao prepoznatljiv na tržištu, o planovima za budućnost i mnoge zanimljive informacije pročitajte u intervjuu.

"Ja sam Faruk Begtašagić, rođen sam 18.12.1992. godine u Tuzli, student sam žurnalistike na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Živim sa suprugom Esmom, studentica je na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli", uvodi nas Faruk u svoju životnu priču. 

1. Kako ste otkrili da vas zanima fotografija i kako je to zapravo krenulo?

Još od malih nogu volio sam da fotografišem, bili su to razni predmeti, priroda, u svemu tome sam nalazio inspiraciju. U svom odrastanju aparat nisam niti jednog trenutka zanemario, napretkom tehnologije moje želje su rasle. Otac mi je kupio digitalni aparat i sve moje želje bile su ispunjene, pogotovo kada možete fotografisati bez da brinete hoće li vam se potrošiti film. Kasnije sam upisao fakultet žurnalistike koji je svakako usko vezan uz područje fotografije, tako da je i tu fotografija bila moja prekretnica u životu.

2. Da li ste razmišljali da fotografisanje postane vaša profesija?

Kao što sam u prethodnom odgovoru naveo da je poziv kojim se želim baviti u budućnosti vezan za fotoaparat, mogu slobodno reći da bi fotografija i bila dio moje profesije.

3. Kako je tekao vaš rad, kako su ljudi prepoznali kvalitetu vaših fotografija?

Moj rad je tekao postepeno, na prvoj godini fakulteta odlučio sam se da kupim svoj prvi DSLR aparat (aparat koji se sastoji od tijela i jednog ili više odvojivih objektiva), bio je to Canon. Svoje slobodno vrijeme svakodnevno sam koristio upoznavajući se sa profesionalnom fotogorafijom. Iz hobija sam fotografisao rodbinu, prijatelje, da bi nakon nekoliko mjeseci uslijedio prvi poziv za fotografisanje vjenčanja. Bilo je to za mene predivno iskustvo. Kreirao sam svoj fan page na facebooku, tu sam imao besplatan "prostor" na kojemu sam svakodnevno objavljivao fotografije. Broj članova je rastao, a time i angažman. Radio sam za neke web portale, fudbalski klub itd. Međutim, dođe period kada u fotografiji ne možete da stagnirate, konkretnije, dođe vrijeme za novu opremu, nova ulaganja. U međuvremenu sam stupio u brak sa Esmom, koja mi je od samog početka upoznavanja bila podrška u poslu. Par puta smo se "otimali" za aparat ko će napraviti bolju fotku. Stupanjem u brak odlučili smo se skupa baviti fotografijom, odlučili smo se za novim ulaganjem, prodajom stare i kupovinom nove opreme, što se pokazalo isplativim. Ljudi su prepoznali rad i trud, i broj angažmana na vjenčanjima, rođendanima, zarukama i drugim svečanim prilikama se povećavao. Danas se bavimo i video produkcijom.

4. U čemu pronalazite inspiraciju i da li postoji fotograf kojeg biste željeli dostići?

Inspiraciju pronalazim u svemu onome što prkosi ustaljenom, nečemu što ljudsko oko nije u mogućnosti svakodnevno vidjeti. Zbog toga aparatom zabilježim za vječnu uspomenu. Bosna i Hercegovina je puna itekako dobrih fotografa, svako od nas ima svoj način rada, u principu nema niko, treba samo biti svoj.

5. Na vašoj sam facebook stranici mogla primjetiti da najviše slikate zaljubljene parove i vjenčanja. Šta mislite zašto je to tako?

Vjenčanja su sama po sebi posebna jer vi ste kao fotograf cijeli dan uz dvoje ljudi koji su se odlučili život provesti zajedno. Dijelite one najljepše momente na poseban dan i na sve načine nastojite da ih opustite. Bude i suza i smijeha, ali svako vjenčanje sa sobom nosi nešto posebno, bili to običaji ili nešto drugo.

6. Budući, da je konkurencija sve veća kako se nosite s tim?

Hvala Bogu Bosna i Hercegovina ima izuzetno kvalitetnih fotografa, ali bitno je ostati čovjek. Svega tu ima, konkurencije koja ne bira sredstva, ali to je manjina, uglavnom smo svi koji se poznajemo dobri prijatelji. Ukoliko se zadesi vjenčanje na isti dan, a mi ne možemo stići, uvijek preporučimo nekoga od kolega ko bi to mogao obaviti. Ali opet podvlačim, bez ljudskosti džaba vam profesionalnost.

7. Koje su vam fotografije do sada najdraže i koje trenutke biste izdvojili kao posebne?

Uh! Puno je to fotografija, svaka sa sobom nosi posebnu emociju.

8. Koji su vaši planovi za budućnost, da li se i dalje želite nastaviti baviti s tim poslom?

Planovi su uvijek tu, katkad dodamo neku novu sitnicu. Naravno, želimo ostati u ovom poslu, i pored svih prepreka koje nosi svakodnevnica, nebrigom vlasti za omladinu, sve veće odlaske iz države, nije rješenje u tome, trebamo graditi državu za nove generacije, mi želimo ovdje osnovati porodicu, truditi se doprinijeti zajednici koliko god možemo.

9. Šta biste poručili svim osobama se žele baviti fotografijom. Šta je ključ uspjeha u ovom poslu?

Isto što sam i sebi rekao na početku kada je najteže doseći ono po čemu jednog dana možete biti prepoznatljivi, a to je izreka Duška Radovića: "Ne morate biti bolji od drugih, budite samo najbolji što možete". Tako je i danas ovo moj moto. Često pomislimo kako nismo baš za to, i stavili bismo najradije na svoje snove "ključ u bravu'"i zaključali ih, to je pogrešno, za svoje snove vrijedi živjeti, truditi se svakog jutra upornošću, a zalazak sunca dočekati nasmijani jer smo naučili i spoznali nešto novo, a na kraju ostali dosljedni svog sna i ostali čovjek.