Tokom četverogodišnje opsade Sarajeva, spasio je grad od potpune okupacije. Spasio je 300.000 ljudi od logora, ubijanja i protjerivanja

Uporedo sa kopanjem tunela vršilo se i postavljanje instalacija za osvijetljavanje, a osvjetljavanje se vršilo pomoću malog agregata.

Sa strane Dobrinje, za podgradu tunela koristilo se željezo prikupljeno u sarajevskim fabrikama. Drvo je bilo teško pronaći u Sarajevu, tako da su se vertikalni zidovi tunela većinom oblagali metalnim limovima.

Na strani Butmira bila je obrnuta situacija. Željezne konstrukcije bilo je teže pronaći, pa je većina tunela sa te strane urađena u drvetu transportovan sa planine Igman. Iskopana zemlja odlagala se u blizini, a korištena je kao zaštita od srpskog granatiranja.

Ta zemlja izvozila se ručnim kolicima, što je bio vrlo težak zadatak i mukotrpan posao. Srpska strana je u međuvremenu saznala za kopanje tunela, pa su stalnim granatiranjem pokušavali obustaviti radove.

Upućivali su i protestna pisma komandi UNPROFOR-a da obustave radove. UNPROFOR nije reagovao možda iz razloga što nisu mogli naći dokaze, ili ih možda nisu htjeli naći.