Zašto je u redu mršavim osobama govoriti da su premršave?

Što je društveno prihvatljivo?

Psiholog Hrvoje Maleković objasnio nam je ovu problematiku iz drugog kuta i rekao kako mu se prije nekoliko godina požalila klijentica kako joj je prijateljica kazala: "Ja ne želim smršavjeti, ja želim da se ti udebljaš." Zašto – Upitala ju je. Zato – odgovorila je prijateljica – Što moj suprug, stalno govori kako si ti lijepo mršava, a ja ne mogu izdržati na dijeti i zavidim ti. Psiholog pojašnjava kako ovaj razgovor, dakako, odigran u šali između dvije dugogodišnje prijateljice ocrtava unutarnju dinamiku koja se odigrava u glavama ljudi kad komentiraju tuđi izgled. Kaže kako je svrha takvog podbadanja napraviti tuđe osobine manje vrijednima, kako bi se oni sami osjećali bolje, a izgled je ono što se najprije uočava.

"Drugo svojstvo ovakvog podbadanja jest da se većina ljudi može podijeliti u tri kategorije: malo, prosječno i puno. Svatko tko procjenjuje druge misli da je baš on ili ona mjera za osrednje. Činjenica je da u Republici Hrvatskoj živi daleko više ljudi s većim BMI-em te se čak i oni normalne težine čine mršavima. Zato su mršavi češće na piku od punašnijih. Osim toga kako su i fizički slabiji manja je vjerojatnost da će se i fizički braniti. Zato se stječe pogrešan dojam kako je društveno prihvatljivije kazati nekom da je mršav", rekao je psiholog.