Srednjovjekovnu Bosnu treba vratiti u Bosnu

Bosna i Hercegovina
Srednjovjekovnu Bosnu treba vratiti u Bosnu
Koja je uloga srednjevjekovnih mitova u konstrukciji i pripadnosti nacija i nacionalnog identiteta?

Koja je uloga srednjevjekovnih mitova u konstrukciji i pripadnosti nacija i nacionalnog identiteta? Zašto se nastoje demitologizirati pojedini aspekti bosanskohercegovačke historiografije koja predstavlja problem u izgradnju mira i utemeljenje inkluzivnijeg obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini? Promišljanje novih i starih histografskih činjenica bio je cilj programa ljetnje škole „Demitologizacija nacija i identiteta u evropskom srednjem vijeku“ koju je TPO Fondacija u saradnji i Filozofskim fakultetom Univerziteta u Zenici u julu u Jajcu. Nerijetko se u akademskoj zajednici čuje da živimo u društvu u kojem nema autoriteta ako ih i ima to sigurno nisu znanstvenici već se kao upravo autoriteti  nameću pjevači, fudbaleri i političari. Stoga je ljetna škola u Jajcu bila jedinstvena prilika da historičari ali i drugi stručnjaci humanističkih nauka, ukažu koliko često se povjesne činjenice krivo interpretiraju ili zloupotrebljavaju te na koji načim mi to u konačnici „čitamo“ u javnom diskursu ali i na ulicama – grafiti primjerice. Ovaj put nisu izostavljena ni predavanja o ženama i njihovoj (ne)vidljivosti kroz historiju.  Edisa Gazetić, profesorica književno-povjesne znanosti istakla je da za žene koje nisu pripadale plemstvu u srednjem vijeku u Bosni, ne postoje podaci o njihoj svakodnevnici. „Raspolažemo građom u kojoj se spominju žene koje su pripadale plemstvu a čak ni o njihovom načinu života ne zna se puno: zna se kad se koja udala, kada je došla na dvor ili kada je pobjegla iz zemlje“, ukazala je Gazetić. 

Voditelj ljetne petodnevne škole bio je Dubravko Lovrenović koji je više puta istakao da je u srednjem vijeku Bosna bila jedna autentična, feudalna, etnička, kulturološka pa i vjerska formacija i jedino u tom kontekstu se može promatrati i evaluirati. Zloupotreba srednjevjekovne Bosne nije nova pojava. U dnevnopolitičke svrhe zloupotrebljava se  već od zadnjih decenija devetnaetog i prvih decenija dvadesetog stoljeća. „Kada bih koristio tu sintagmu onda bih za nas rekao 'zlosretno 19. stoljeće'. To je vrijeme pojave nacionalnih pokreta i homogenizacija. Tada iz Evrope stiže koncept nacije – nacija, jednako je jezik i nacija, jednako je država. Ta se ideja preko Bosne i Hercegovine tada prelomila i prelama se i danas u jednoj svojoj morbidnoj reprizi. Tako da je i srednjovjekovna Bosna postala dio rasprave koja je bila znanstvena ali i političaka a to je čija je srednjevjekovna Bosna? Odnosno da li je ona srpska ili je ona hrvatska“, kazao je Lovrenović. Nadmetanje oko srednjevjekovne Bosne traje uprkos svim dostignućima medijavistike.

Profesor Lovrenović zastupa tezu da srednjevjekovnu Bosnu treba vratiti u Bosnu: „Bosanski srednji vijek treba sagledati kao jedno autentično povijesno razdoblje unutar  bosanskih političkih rekao bih i kulturnih granica sa jedne strane, a sa druge kao dio južnoslavenskog srednjevjekovlja one regije koja je historiografiji imenovana kao istočno centranla Evropa.“ Pitanja zloupotrebe ili drugačije iščitavanja historiografije ima mnogo. Profesor izdvojio je dva: naseljavanje južnih Slavena često se u  historiografiji promatra kao naseljenje Srba i Hrvata i pitanje njihovog razgraničenja na području srednjevjekovne Bosne; drugo je srednjevjekovna kontroverza koja se pojavila u vezi okrunjenja prvog Bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića 1377. godine. Više od dvjesto godina bila je aktualna tema da je Tvrtko I okrunjen u srpsko-pravoslavnom manastiru Mileševa. Lovrenović tvrdi da historijografija dolazi do jednog potpuno drugog rješenja – Tvrko je okrunjen u Milima kod Visokog. „A ja smatram da ga je okrunio djed crkve bosanske. Tu tezu sam postavio prije dvadeset godina i možemo to tumačiti kako hoćemo, ali ona do sada nije ozbiljno diskutirana“, objasnio je Lovrenović.     

Drugi  aspekt falcificiranja povjesnih istina su simboli srednjevjekovne Bosne. Historičar Emir O. Filipović smatra da na osnovu prošlosti legitimiraju se određeni ideološki projekti pojedinci i države. Simboli sa grbova i zastava jedan su od najboljih načina. Njima se vrlo jasno i reducirano šalje poruka da su određeni pojedinci povezani sa nekom idejom ili vizijom iz prošlosti. Kada je 1992. godine usvojen  grb ili zastava Bosne i Hercegovine, koja se referirala na na bosanskog kralja n Tvrtka I, nakana je bila da se nadiđe nacionalna forma, jer taj grb nije povezan ni sa jednim nacionalnim pokretom. „Htjelo se pokazati da Bosna vraća u vrijeme svoje samostalnosti; htjelo se ukazati na vladara koji je bio najsnažniji i najsposobniji u prošlosti i ukazati se stanovništvu da se hoće ići tim smjerom kojim je išao kralj Tvrtko. Iako je imao pozitivne kontacije, taj grb tokom ratnih dešavanja i zbrke koja je tada nastala u Bosni i Hercegovini, postao je povezan samo sa jednom nacionalnom skupinom i kao takav nekompatibilan sa onom idejom zbog koje je svojevremeno proklamiran“, kazao je Filipović istakavši da je paradoks veći jer je kao simbol Bošnjaka muslimana uzet ljiljan, po svemu element iz kršćanske ikonografije (stilizirani križ koji predstavlja sveto trojstvo). Zapravo riječ je o simbolu koji je bosansko srednjevjekovno kraljevstvo uzelo od francuske Anžujske dinastije.  

Kako da se Srbi i Hrvati danas referiraju na otomanski period u historiji Bosne i Hercegovine, upitao je tokom predavanja u Jajcu historičar iz Hrvatske Hrvoje Klasić koji je mišljenja da je najveći problem što se poistovjećuju etnos i vjera ali i etnos i nacija. Klasić koji je stručnjak za dvadeseto stoljeće smatra da s obzirom da su četrdesetih ali i dvedesetih godina prošlog stoljeća, ratovi uglavnom bili vjerski - nacionalna homogenizacija bila je vjerski uvjetovana. Onda se na sve to gleda po principu 'sve što nije moje vjere i nacije nezamislivo je da ikada u prošlosti moglo da bude moje'. Dakle, ako devedestih godina Hrvati – katolici ratuju s Bošnjacima - muslimanima ili Srbima – pravoslavcima (svi su bili protiv svih u svim mogućim kombinacija), onda jednostavno svi bježe od te mogućnosti da je postojalo vrijeme kada su svi ti narodi nekad mogli živjeti neki zajednički život,“ kazao je Klasić i dodao: „Umjesto da shvatimo da izučavamo dvadeseto stoljeće i shvatimo šta nam se događalo devedesetih, mi kroz devedesete pokušavamo učitati i objasniti cijelo dvadeseto stoljeće. Dakle, idemo unazad. U principu, dnevnopolitički princip postaje primaran ne samo u javnosti već i kod povjesničara. Mi nemamo suočavanje s prošlošću, mi imamo obračun s prošlošću.“ 

Historičar iz Srbije Milivoj Bešlin govorio je o avnojevskim osnovama državnosti Bosne i Hrcegovine. Istakao je da se očito kada se odlučivalo o BiH upravo vodilo računa i o njenoj srednjevjekovnoj historiji. Dok kulturolog  Srđan Šušnica ukazao je da nakon dvadeset i pet godina indokrtinacijie koja je medijska, mitološka, emotivna i koja je „osigurnana krvlju u ovom ratu proizvelo je jednu promjenu svijesti kod ljudi.“ On smatra da je indoktrinacija počela da pravi svijest o nama i njima, da nas razgraničava, da poništava bilo kakve narative i inplemintarne simbole koje su zajedničke konfesionalnim zajednicama u Bosni i počela da razvija jednu svijest u kojoj se treba legitimizorati i opravdati i racionalizirati rat. Stasale su nove generacije mladih ljudi i srednjoškolaca koji su počeli tu dnevno političku mitologizaciju i interpretaciju naše istorije da izbacuju na ulicu. „Prelomne godine bile su 2005. i 2006. gdje grafiti i murali u Banja Luci imaju taj etnoreligijski, populistički i identitarni štih osvajaju javni prostor“, zaključio je Šušnica. 

Peti dan, čime je ljetna škola u Jajcu i završena,  učesnici su posjetili područje opštine Prijedor. Konkretno, mjesto na kojem je 1992. formiran koncentracioni logor Trnopolj iz kojeg je fotografija izgladnjelog Fikreta Alića obišla svijet. Danas ne postoji oznaka da se takvo što se u skorijoj prošlosti dešavalo. Postavljen je spomenik borcima stilizirani orao nalik koji su „život ugradili u temelje Republike Srpske“. Učesnici su posjetili i Tomašicu, najveću masovnu grobnicu na Balkanu gdje također nema nema nikakve naznake šta se tu nalazilo.   

Cilj programa ove ljetnje škole koja ima tendenciju da se nastavi, jeste da studente navede na promišljanje uloge koju srednjovjekovni mitovi igraju u konstrukciji identiteta i pripadnosti, te na koji način utječu na diskurs savremene izgradnje nacija i nacionalnog identiteta. Jer, upravo to je šansa da se demitologiziraju pojedini aspekti bosanskohercegovačke historiografije koja predstavlja problem u izgradnju mira i utemeljenje inkluzivnijeg obrazovnog sistema. Program propituje trenutnu reviziju historiografije u Bosni i Hercegovini i prostoru bivše Jugoslavije.
 

 

Ne propustite