Erdoganizacija u toku

Otkako je u Turskoj pokušan državni udar ili kako su ga su još, ovih dana, nazivali vojni puč ne prestaju nas iznenađivati vijesti iz ove zemlje. Posljednja u nizu je i ta da je jedna knjižara demolirana, a da su sve knjige Fethullaha Gulena, nekadašnjeg prijatelja, a sadašnjeg neprijatelja broj 1, turskog naroda, zapaljene. 

Palili su, kažu - prosvjednici koje je predsjednik Turske R.T. Erdogan pozvao da ostanu na ulicama jer opasnost od državnog udara još uvijek nije prošla. I ne bi to možda ni bilo čudno da vrijeme paljenje knjiga nije davno prošlo vrijeme ili bi makar trebalo biti, ili smo makar mislili da jeste. Mada, ne tako davno, gorjela je i sarajevska Vijećnica...  

Poznato je, naime, da su se knjige "kod nas" palile još od rimskog građanskog rata preko spaljivanja rukopisa ranih kršćana do paljenja raznoraznih knjiga slobodnih mislilaca, filozofa i naučnika, ali i tada kao i danas iza takvih (ne)djela krile su se sve totalitarne i autoritarne vođe širom svijeta bez obzira kako nazivaju poredak države kojom vladaju.

Više od 10 hiljada privedenih i oko 65 hiljada suspendovanih turskih vojnika, policajaca, sudaca, državnih službenika, profesora i nastavnika samo je činjenica koja ide u prilog spomenutoj tezi. A koliko je Erdogan dosljedan u namjeri da u zemlji osim njegovih pristalica ne bude niko drugi govori i podatak da izdajnicima (osobama koje su pokušale izvesti državni udar) tamošnji imami neće klanjati dženaze namaz.

O tome da je gradonačelnik Istanbula Kadir Topbas već odvojio poseban prostor za "ukop izdajnika" gdje će ljudi moći doći i proklinjati odgovorne za puč, te o ponovnom razmišljanju uvođenja smrtne kazne, pretpostaviću, da ne treba ni govoriti.