Fakat dobar projekat

Današnji tekst je malo duži, ali vrijedi, zato što vam prenosim razgovor sa Smirnom Kulenović, osnivačicom “Dobrih Kota”. “Dobre Kote” su umjetnički i socijalni projekat u Sarajevu koji renovira i transformiše "kote" koje su najčešće stare i zapuštene. Počeli su prije godinu dana bez puno ambicija ali svaki dan su postajali sve više uspješni.
Kada i sa kim ste došli na ovu ideju ? 
Na ideju sam došla sama, prije godinu i po –  kroz čitanje anarhističke literature pri studiju filozofije i historije umjetnosti na fakultetu, ali i kroz putovanja unutar samoorganizovanih i slobodnih prostora u Evropi – provela sam skoro dvije godine istražujući skvotove, eko-sela i alternativne vidove življenja i organizovanja. Također, na mene je idejno veliki uticaj izvršila i organizacija Ministarstvo Prostora iz Beograda, budući da sam često boravila u Beogradu. Oni su jedni od najsnažnijih inicijativa na Balkanu, bore se za slobodu prostora, ljudi i umjetnosti, inicijativa su koja je pokrenula skvot u Beogradu, alternativne centre, Uličnu galeriju, pa sad i masovne proteste. 
Pomislila sam da bi sličnu ideju bilo moguće realizovati i u Sarajevu, naravno, prilagodivši to sve u naš kontekst, i spajajući to sve sa idejama koje sam već imala o slobodnoj umjetnosti i slobodnom čovjeku. Ideju sam prvo objasnila svojoj najboljoj prijateljici koja se bavi arhitekturom –  Farah Zubović; ona je prva osoba s kojom sam pokrenula „Dobre Kote“ i učestvovala u početnim akcijama – kada nam je bilo najteže objasniti ko smo i šta zapravo radimo.

Koji su ciljevi „Dobrih Kota“ ?
Primarni cilj jeste reintegracija ljudi kroz slobodne prostore. Međusobno upoznavanje, interakcija, druženje, provođenje vremena sa komšijama i komšinicama, građanima i građankama koje prije toga nismo imali priliku upoznati. 

Svaka kota je specifična, tako da svaka ima fokus na neki određeni nedostatak unutar tog naselja. Tako je npr. Kota 1 na Grbavici pretvorena u dječiji park i izložbeni prostor, a Kota 2 na Marijin Dvoru u zajedničku baštu i prostor za odmor i relaksaciju. To su sve prostori koji su prije toga bili napušteni i neiskorišteni.

Cilj nam je povezati ljude kroz nove vidove aktivnosti koje potiču solidarnost, poštovanje, razumijevanje, kreativnost. Zbog tog organizujemo i „Buvljak bez novca“, na mjesečnom nivou, kako bismo podsjetili ljude da u gradu postoji dovoljno resursa koji nisu nužno novčani, resursa koji se nalaze u našim domovima neiskorišteni, a koje možemo pokloniti nekome i na taj način promijeniti njegov/njen život. 

Također se zalažemo i za ekologiju, te za vraćanje zelenih zona u sami centar grada, i podsjećamo na mogućnosti sadnje svoje hrane u urbanim zonama.
Kako finansirate Vaš projekat?
Materijali za projekat su djelomično finansirani kroz platformu YOUTHLINC podržanu od strane Internewsa, a projekat je baziran u organizaciji YIHR BIH. Međutim, dosta puta tražimo donacije i od komšija, i trudimo se što više reciklirati i pokušavati uspostaviti duh solidarnosti u naseljima – te nam često sami komšije i komšinice donose materijale za rad, zbog čega smo jako sretni/e.
Sa kim surađujete na ovom projketu?
Surađujemo sa YIHR BIH-om, inicijativom H:Art koja uređuje zajedničke prostore haustora i u njih postavlja izložbe, zatim predivnim Kolektivom Kreaktiva a trenutno i sa Centrom za mlade na Gorici.
Da li je ovo trenutno vaš jedini posao?
Ne, naravno; od projekta koji je uglavnom baziran na volonterskom angažmanu je nemoguće živjeti. Pored koordinacije „Dobrih Kota“ radim i na umjetničkim i društveno angažovanim projektima unutar još par organizacija, poput recimo regionalne organizacije „Klub Putnika“.  Uglavnom radim kao freelancerka, budući da mi ne odgovara tipični angažman u kancelarijskom prostoru unutar nekog fiksnog radnog vremena. Ponekad je divno imati neočekivano slobodno vrijeme radnim danima, ali u drugim trenucima dešava se da radim i za vikend, po 10 sati dnevno, tako da se svede otprilike na istu stvar.
Da li ste za sada zadovoljni sa razvojem ovog volonterskog projekta sa socijalnog aspekta kao i sa aspekta zaštite okoliša?
Jako smo zadovoljni/e! Nismo očekivali/e toliki broj volontera i volonterki, trenutno ih okupljamo oko 70, a unutar svakog naselja u radne akcije uključe se i komšije i komšinice, što je jako važno zbog samoodrživosti tog prostora u budućnosti. 
Što se tiče socijalnog aspekta, koji nam je trenutno najvažniji, vrlo smo sretni/e kada vidimo da se Kote koriste, kada se prostori koji su prije bili potpuno napušteni i neiskorišteni dobijaju novi život, kada vidimo komšije i komšinice koji se unutar tih prostora druže, kada vidimo djecu kako se igraju i smišljaju nove, kreativnije načine provođenja svog vremena vani zahvaljujući besplatnim umjetničkim radionicama koje također organizujemo unutar ovih slobodnih zona.
Recite nam malo više o sebi, mnogo ljudi u Sarajevu zna da ste istinski umjetnik. Čime se bavite i koja su vaša uvjerenja ?
Bavim se umjetničkom teorijom i praksom istovremeno, budući da je moja struka historija umjetnosti i filozofija, ali sam pored teorije uvijek težila ka kreaciji bez koje nema mog istinskog ispunjenja.
Svoj kreativni rad počela sam prije pet godina kroz rad na kratkim dokumentarnim filmovima, kao rediteljka i snimateljka slike i zvuka, a taj rad nastavio se sve više u smjeru eksperimentalnog filma i video-arta. Također, bavim se i eksperimentalnim zvukom, pokušavam komponovati muziku sačinjenu od dokumentarnih zvukova koje snimam na svojim putovanjima, a putovanja su mi jedan od osnovnih izvora inspiracije. Pokušavam povezati sve ono što me zanima, afinitete koji spajaju i zvuk i sliku i pokret, tako da povremeno učestvujem i u istraživanjima u oblasti savremenog plesa i pokreta koja se održavaju u Muzeju savremene umjetnosti ARS AEVI.
Za mene ne postoji granica između različitih vidova umjetnosti i smatram da je najvažnije ostati radoznala i slobodna, kako bih kroz umjetnost primarno istraživala svoju egzistenciju, pa tek onda svijet oko sebe koji dobijam kao sliku kroz prizmu vlastite percepcije. Najvažnija riječ za moj rad je istraživanje, refleksija, eksperiment, duhovni mir i ljubav prema sveukupnom postojanju.
Saznala sam da ste primili nagradu u Barseloni za najbolji projekat. Koja je nagrada to bila i ko vam je dodijelio?
Nismo primili nagradu – samo su nas kandidovali za Evropsku nagradu za urbani javni prostor, odnosno transformaciju urbanog javnog prostora koji smo kreirali unutar Kote 1 na Grbavici. Sama kandidatura nam jako puno znači, budući da smo privukli pažnju evropskih arhitekata/ica i urbanih planera, i da su u Barseloni razmatrali i naše rješenje za dječiji park zajedno sa velikim projektima svjetski poznatih arhitekata/ica. Nismo primili finalnu nagradu, budući da je bilo oko 200 kandidovanih projekata – ali tome se nismo ni nadali/e budući da smo tek u početku projekta. Možda jednog dana i osvojimo nešto značajno! 

Da li postoje neki drugi projekti koji prate „Dobre Kote“ ?
Projekti slični nama su svakako H:art i Kolektiv Kreaktiva, koji se bave oslobađanjem umjetnosti i postavljanjem umjetnosti u javni prostor – ljudi koji vode te projekte su naši prijatelji, prijateljice ali i kolege i kolegice.
Koji su planovi „Dobrih Kota“ za budućnost?
U budućnosti se planiramo angažovati i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, kroz uvezivanje sa lokalnim aktivistima i aktivisticama u drugim gradovima. Iduće ljeto ćemo putovati kroz manje gradove/sela Bosne i Hercegovine i održavati aktivnosti koje održavamo u Sarajevu, te pokušati okupiti ljude oko ove ideje i nadati se da će još sredina na ovaj način biti reintegrisano i uljepšano. 
Kada završite sa svom rekonostrukcijom „Dobrih Kota“ koji će biti Vaš slijedeći korak?
Rekonstrukcija urbanih javnih površina se nikada neće završiti, svake godine ćemo obnavljati još novih lokacija unutar Sarajeva i van njega, ali nam je važno pored konstantnog rada na repariranju i kreaciji novih Kota, raditi i na oživljavanju onih koje smo do sada napravili/e, kroz zajedničke aktivnosti i besplatne radionice koje organizujemo unutar njih.

autor: Alba Comadran Turu