Analiza: Hoće li aktuelni politički lideri sa sobom povući i zemlju u ambis?!
Po većini ekonomskih, političkih, općedruštvenih parametara, Bosna i Hercegovina nalazi se na samom evropskom dnu. Bez obzira na ukupne odnose u zemlji, ustavno uređenje, te uvođenje demokratije početkom devedesetih i rat, koji su svi na svoj način doprinijeli ovakvom stanju danas, i dalje je čak i laicima jasno da su političke stranke dominantno generatori takvog stanja. Elite tih političkih stranaka su, uglavnom, interesne grupe koje pokušavaju da održe status quo, stanje u kojem na cijeni nije rad, rezultat i odgovornost, nego poltronstvo, uski lični interes i nebriga za državu. Skoro 20 godina nakon rata, demokratizacija političkih stranaka čini se i dalje nužnom, i u ovakvoj situaciji jedinim mogućim pokretačem pozitivnih promjena. Svi međunarodni pokušaji nametanja poličkih stavova, pokazali su to i ovi izbori, završili su fijaskom, te daljnja profilacija najviše počiva na unutrašnjim kapacitetima i mogućnostima da javnost značajnije ukaže na potrebu izbora najboljih ljudi na najodgovornije pozicije.
Pokušavajući napraviti korak unaprijed i podići kvalitet života u Bosni i Hercegovini, izbjeći nepotrebno gubljenje vremena formiranja vlasti nakon izbora, u aprilu 2014. godine, pet političkih stranaka u BiH (HDZBiH, PDP, SDA, HDZ 1990 i SDS), koje su u prisustvu predsjednika Evropske narodne stranke (EPP) i Grupe EPP-a u Evropskom parlamentu, Josepha Daula, potpisale„Zajedničku deklaraciju o evropskim vrijednostima, identitetu, socijalno-tržišnoj privredi i pravnoj državi.“ Taj posljednji korak okrupnjavanja narodnih stranaka pod „kapom“ Evropske narodne stranke – EPP dogovorili su Sabine Woelkner direktorica Fondacije Konrad Adenauer iz Ureda u Sarajevu, te trojica domaćih političara – Senad Šepić (potpredsjednik SDA), Martin Raguž (predsjednik HDZ 1990) i Mladen Ivanić (predsjednik PDP). Ovakav stav je građanima Bosne i Hercegovine ukazao na način izlaska iz krize, te su građani sa nadom u bolje sutra bezrezervno podržali narodne stranke na oktobarskim izborima.
Po završetku izbora, očekivalo se da će se evropski projekat ubrzano početi ostvarivati, ali ni do danas ništa konkretno nije urađeno ni na jednom nivou vlasti. Kao još jedan od dokaza podrške takvoj ideji dolazi britansko-njemačka inicijativa, koja daje dodatni stimulans ubrzanju formiranja vlasti i otvoreno nudi Bosni i Hercegovini razne povlastice i ubrzano pristup za kandidatski status za EU. Ipak ljudi koji su uspješno dogovorili evropski projekat i privolili građana da im daju povjerenje, Martin Raguž je dobio skoro 95 hiljada glasova za člana Predsjedništva BiH, Senad Šepić u svojoj izbornoj jedinici u Krajini dobio oko 15.500 glasova za Parlamentarnu skupštinu BiH, te izbor Mladena Ivanića za člana Predsjedništva nisu glavni igrači za nastavak evropskog projekta. U prvi plan dolaze ljudi koji su ostvarili znatno lošije rezultate, počinju opstrukcije kako vlasti, tako i kvalitetnih pojedinaca i država još uvijek stagnira i tapka u mjestu. Još uvijek nema najavljenih promjena. Već je prošla i godina dana od februarskih građanskih nemira, koji su bili i okidač za pokretanje evropskog projekta, a građanima ne samo da nije bolje, već im je i gore.
Da li je vrijeme da ljudi koji su uspješno napravili temelje i definisali putanju kretanja Bosne i Hercegovine na putu prema NATO-u i EU-i da konačno preuzmu i vodeću ulogu u ostvarivanju projekta ili će se još uvijek na ključnim mjestima nalaziti osobe sumnjivog morala, nesposobnih poltrona i cjeloživotnih uvlakača u pozadinu šefova, ostaje da se vidi?
Evidentno je da Bosna i Hercegovina nema vremena za čekanje i da je još juče trebala pokrenuti promjene i značajne procese u državi, ali se postavlja pitanje sa kojim ljudima. Evropa neće doći i mahnuti čarobnim štapićem, nagomilane probleme u ovoj zemlji kad-tad morat će rješavati oni koji za to od naroda dobivaju mandat. Biti spreman saslušati svoje glasače, odnosno građane ove zemlje i njihove potrebe, biti otvoren za sugestije unutar stranke i izvan nje, konsultovati eksperte a smanjiti ego, razvijati programe i strategije partnerstva, rješavati probleme – to je veliki test u svakoj demokratiji za svaku političku stranku. Taj test aktulne političke elite i u BiH moraju znati položiti. Ako ne, biće kasno i za njih same. Samo je problem što će sa sobom i zemlju odvući u ponor. Zato je odgovornost na njima ogromna, historijska.