Hižaslav Cerić
Mustafa Cerić, umirovljeni reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH, uoči ovog Bajrama javno je obznanio svoju novu mudrost namijenjenu, bezbeli, Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, a i šire. “Reis-emeritus” odlučio je tako da na samom kraju ovog ramazana započne najnoviji genijalni projekat koji u svojoj osnovi predviđa izmjenu kolektivnog sjećanja ovdašnjih muslimana na jedan veliki vjerski blagdan. Blagdan koji je većini nas duboko urezan u porodično naslijeđe, u sva ona sjećanja na djetinjstvo koje nam nekako uvijek izgleda ljepše i bezbrižnije od ove neizvjesne i stresne sadašnjosti, na vrijeme u kojem smo se osjećali sigurnije u društvu svih naših dragih kojih, nažalost, već (pre)dugo više s nama nema...
Cerićeva priča o hižaslavu utoliko je kompleksnija što dolazi od osobe koja je do jučer predstavljala nesumnjivog vjerskog, a u mnogim slučajevima i političkog lidera Bošnjaka. Bilo je momenata u našoj recentnoj prošlosti kada su Cerićeve poruke odjekivale glasnije od bilo koje odluke državnog Predsjedništva i svih nagomilanih vlada. Petljao se u politiku kao što se margarin iz one reklame miješa u hranu, a nerijetko su njegovi javni nastupi analizirani s više diplomatske pažnje nego što je to bio slučaj s bilo kojim ovdašnjim političarom.
Nakon zaslužene i opravdane izolacije, Cerić je, eto, ponovo pronašao način da se o njemu piše i govori. Mora se priznati da ovaj nekadašnji vjerski lider posjeduje neobičan dar za medijsku promociju. Svojevremeno mi je moj dobar jaran Jašo pričao kako mu je Cerić, u vrijeme dok je još obavljao funkciju reisu-l-uleme, prilikom jednog slučajnog susreta u Visokom poručio: NEVER EXPLAIN, NEVER COMPLAIN! Iako se to odigralo prije desetak godina, Cerić očigledno ni do danas nije odustao od svoje životne devize – ne objašnjavaj, ne žali se, nego, razumljivo, guraj po svom.
I tu mu zaista treba odati priznanje za dosljednost kakvu je pokazivao i u doba svoje najveće moći kada je brutalno i bez ikakve odgovornosti proglašavao i progonio islamofobe i narodne neprijatelje, od sudske kazne štitio dokazane pedofile, vrijeđao političke neistomišljenike te određivao pobjednike na parlamentarnim izborima. On naprosto odustati ne zna! Pa ni sada kada mu je javni utjecaj objektivno minoran, a medijska scena sve nedostupnija. Zato se dosjetio da bh. muslimanima kidnapuje Bajram i novogovorom postavi nova pravila igre. I niko se zbog toga naročito uzbudio nije jer smo se, valjda, u protekle dvije decenije iz usta ovog čovjeka naslušali svega. A zamislimo samo da se neko drugi, neko ko iza sebe nema tapiju na ispravno mišljenje po Cerićevim privatnim mjerilima, usudio javno izgovoriti da Bajram ima da više ne bude Bajram nego da ima da se zove drugačije? Gdje bi taj nesretnik završio i u kakvom bi tek mulju islamofobije skončao upravo od Cerićevog jezika? Ovako, vratio nam se ponovo u medije, privukao je kolektivnu pažnju i išunjao se iz vlastite anonimnosti koju očigledno teško podnosi.
NEVER EXPLAIN, NEVER COMPLAIN.
Zato i unatoč Cerićevom hižaslavu – Bajram barećula. Po starinski i nikako novogovorski.