Od ove će vam se priče zalediti krv u žilama

Priča od koje ćete se sigurno naježiti, a ukoliko ovaj tekst o serijskim ubicama čitate u nekom prigradskom motelu, tek će vam se zalediti krv u žilama.

U američkom Kanzasu, 70-ih godina 19. vijeka porodica Bender sijejala je strah. Porodica je dobila nadimak “Krvavi Benderi”. Oni su bili vlasnici motela iz kojeg neki gosti nikada nisu izašli živi. U to vreme Kanzas je bio mjesto u koje se doselila grupa spiritualista, među kojima je bila i porodica Bender.

Roditelji Jordan i Ma, čije pravo ime nikada nije otkriveno, imali su dvoje djece, sina Johna i kćerku Kate, prenosi “Blic”.

Nije trebalo mnogo vremena da komšiluk “žigoše” Benderove kao “đavolje i misteriozne ljude“, prije svega zbog njihove asocijalnosti i slabijeg znanja engleskog jezika, uslijed čega nisu bili naročito društveni.

Sa druge strane, njihova djeca predstavljala su suštu suprotnost. Naročito se isticala Kate, koja je sebe proglasila “vidovitom isceliteljkom”, i nerijetko je organizovala svoje seanse.

Glasine o njenim paranormalnim sposobnostima brzo su se proširile, a sve više ljudi posjećivalo je dom Benderovih kako bi, uz večeru, proćaskali sa duhovima. Neki su plaćali veliku svotu novca kako bi proveli noć sa Kate.

Sin John je svoj dio odradio tako što je zaustavljao putnike koji su prolazili kroz njihovo mjesto i započinjao naizgled neobavezan razgovor sa njima. Onako kroz priču preporučio bi im da svrate do njihove kuće i kupe svježe namirnice iz porodičnog voćnjaka.

Dom Benderovih se polako pretvarao u motel “Bender In”, u koji je vremenom svraćao sve veći broj gostiju. Ipak, neki od posjetilaca nikada nisu napustili kuću Benderovih.

O tome svedoči priča o Georgeu Loncheru, koji je sa svojom kćerkicom jedne večeri prenoćio u “Bender Inu”. George je planirao da se iz Kanzasa vrati u rodnu Iowu, nakon smrti supruge. Dani i sedmice su prolazili, a on i kćerka nikada nisu stigli na svoje odredište.

Kada je njihov nestanak postao očigledan, u potragu za njim uputio se čovjek po imenu dr William York, njegov bliski prijatelj. U svom putu, također je prenoćio kod Benderovih. Od tada se i njemu gubi svaki trag.

Posle nekoliko nestanaka, počele su da kruže priče o nestancima putnika koji su prolazili kroz Lable, gradić u Kanzasu u kojem se, slučajno, nalazio i “Bender In”.

Farmeri su organizovali sastanak kojem su, između ostalih, prisustvovali i Jordan i John Bender, ali i brat nestalog Williama.

Na sastanku je odlučeno da mještani počnu sa pretraživanjem svih kuća u gradu. U tome ih je na kratko sprečila žestoka oluja koja je tih dana pogodila Kanzas. Kada se vrijeme nakon nekoliko dana smirilo, od Benderovih nije bilo ni traga ni glasa. Jednostavno su – nestali.

Kada su mještani pretraživali njihovu kuću, pronašli su skrivena vrata koja su vodila ka podrumu, koji je bio prepun krvi. Međutim, nije pronađeno nijedno tijelo. Kuća je zatim spaljena do temelja.

Međutim, misterija tolike krvi bez tijela i dalje je zbunjivala farmere, koji su zatim počeli pretragu voćnjaka Benderovih. Tamo su pronašli tijela dr Yorka, kao i Lonchera i njegove jednogodišnje kćerke. Pored njihovih, pronađeno je još osam tijela sa prerezanim grkljanima i smrskanim lobanjama.

Ubrzo su se pojavili i svjedoci, ljudi koji su za dlaku izbjegli smrt u zloglasnom motelu. Došlo se do zaključka da je porodica Bender bila opsjednuta ubistvima, te da su svoje goste ubijali za trpezarijskim stolom. Najprije bi žrtvi ponudili “počasno mjesto” na čelu stola, iza kojeg se nalazila velika zavjesa.

Kada bi žrtva počela sa večerom, iza zavese bi se išunjali otac i sin, i sa leđa je  čekićem udarali u glavu, nakon čega bi joj prerezali grkljan i sakrivali u podrumu. Nekoliko putnika koji su u posljednjem trenutku izvukli živu glavu posvjedočili su o ovom ritualu porodice Bender.

Iako tačan broj žrtava nikada nije potvrđen, sumnja se da ih je bilo čak 21. Motiv porodice serijskih ubica ostaje nepoznat. Neke od žrtava bile su bogataši, dok neke nisu imale ni prebijenog centra u džepovima.

Benderovi nikada nisu pronađeni, a dugo godina nakon njihovog nestanka strah i jeza bili su prisutni u Lableu, gradiću iz kojeg mnogi posjetioci nikada nisu izašli.