Elie Weisel: Nobelovac kojem se BiH nikad neće moći odužiti
Elie Weisel: Čovjek kojem se BiH nikad neće moći odužiti
Dobitnik Nobelove nagrade za mir, društveni aktivista, književnik Elie Weisel, umro je jutros u 88. godini, vijest je rastužila sve Bosance i Hercegovce koji znaju da je Elie bio veliki prijatelj naše zemlje, i jedan od prvih zagovornika da se zaustavi rat u BiH.
Rođen u Rumuniji, kao petnaestogodišnjeg dječaka, 1944. odvodeli su sa cijelom porodicom u koncentracioni logor u Auschiwitz.
Otac mu je umro u januaru 1945. a majka Sara i sestra Tzipora su ubijene ubrzo po dolasku u logor. Preživio je svu patnju i stradanja jevrejskog naroda, te je odveden u sirotište u Parizu. Mislio je da je jedini preživjeli član svoje porodice, te da su mu i druge dvije sestre, Hilda i Bea ubijene. Međutim, preživjele su..Ubrzo ga je pronašla sestra koja ga je prepoznala u novinama na fotografiji na kojoj igra šah.
Kasnije je studirao u Sorboni i postao novinar.
"Kad god i gdje god ljudsko biće trpi kaznu i poniženje, zauzmite stranu. Neutralnost pomaže samo ugnjetaču, nikad žrtvi. Tišina ohrabruje samo mučitelja, nikad mučenog." izjavio je tokom primanja Nobelove nagrade 1986. godine.
AP je naveo da je branio žrtve etničkog čišćenja u BiH, sovjetske jevreje, izbjeglice iz Kambodže, Kurde, gladne u Africi..
Svojim primjerom je pokazao ljudskom čovječanstvu kakav zaista treba biti i mnogi poznati političari, ali i obični građani se trebaju ugledati na ovog velikana.
Budući, da je i sam iskusio patnju rata, bol za izgubljenom porodicom, siromaštvo od početka rata u BiH zalagao se za njegov prekid.
Krajem 1992. sastao se sa Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem kako bi se dogovorio oko pokušaja prestanka rata.
"Pokušali su me ubijediti da su na dobroj strani, ali sam znao da nisu. Stoga smo imali veoma teške razgovore, osobito sa Karadžićem. Pokušao me ubjediti da je dobar psihijatar i pjesnik, ali mu nije uspjelo. Svi smo znali i ko je Milošević. Oni su imali moć da zaustave rat, ali nije samo njihova greška, cijeli svijet nije imao volju da zaustavi rat. Moja je uloga bila ne samo da ih pokušam uvjeriti da im svijet neće oprostiti već da pokušam uvjeriti lidere u svijetu, posebno u Francuskoj i ovdje u Americi da trebaju intervenirati. Bez intervencije Washingtona, Pariza, Londona, rat ne bi prestao", kazao je jednom prilikom za medije.
1956. poslan je u New York da izvještava iz UN-a gdje je ostvario kontak sa žrtvama holokausta koji su tu živjeli. 1963. je dobio američko državljanstvo, a šest godina poslije upoznao suprugu Marion Rose koja je također preživjela Auschwitz. Predavao je na univerzitetu Yale i građanskom univerzitetu u NY.
U BiH je imao mnogo dobrih prijatelja, studenata, profesora s kojim je ostao u kontaktu. Sarajevo je volio iskreno kao i cijelu BiH. Zaista, zaslužuje da ga se s ponosom sjećamo.