Nedžad Ibrišimović - munjeviti portreti pjesnika Abdulaha Sidrana
Nagovorio me, neke posljeratne godine, prijatelj, književnik, kipar i slikar Nedžad Ibrišimović da mu poziram - pozirati umjetniku, to znači sjedjeti nepomično u stolici po sat, sat i po vremena i pritom se osjećati veoma glupo - a da on uradi 20-30 crteža od kojih će kasnijom selekcijom napraviti pravu izložbu. U ta sam se doba još lijepo družio sa alkoolom, skoro da nismo mogli jedan bez drugoga, pa mi se taj posao nije nimalo sviđao. Muka jedna. Dolazio sam na poziranje dva puta, pa odustao i potpuno zaboravio na tu stvar. Veliki pisac, međutim, nije, nego je napravio lijepu izložbu, nakon koje je cijelu kolekciju za neki simboličan novac otkupio Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH!
Kod mene se, ne znam kako, sačuvalo nekoliko umjetnikovih uvodnih, pripremnih skica i pokušaja, na papirićima malog formata. Iskočilo mi to maloprije iz jedne zaboravljene fascikle. Kasnije ću dumati šta bi to moglo da znači - šuhva mi govori da je dobro: uz mjesec posta, mubarek Ramazan, sa Boljega Svijeta na sebe me podsjeća moj Nedžad, i to mora biti da je lijepo a ne ružno. Dobro a ne zlo. Ne može biti nikakvih smetnji da to na ovome mjestu, odmah, pokažem svojim prijateljima.
