Amila Kuljanović za Novi.ba: "Amra cupcakes" će vas oduševiti svojom orginalnošću i ljepotom
Amila Kuljanović, apsolvent je na Pravnom fakultetu Univerziteta Tuzli i osim ljubavi prema pravu i zakonima ima još jednu veliku ljubav, a to je ljubav prema poslastičarstvu. O njenim počecima pravljena neobičnih poslastica sa sestrom Amrom, velikom broju kupaca, poslovnim ponudama, i još mnogim zanimljivim informacijama pročitajte u intervjuu..
1. Kada ste počeli praviti poslastice i kako ste došli na tu ideju?
Vjerovatno se pitate kako kad se stranica zove "Amra Cupacakes"? Moja mlađa sestra Amra i ja koja ima davdeset i jednu godinu došle smo prije dvije godine na ideju da počnemo praviti razne slastice iz razloga što smo htjele da imamo neki svoj hobi i pomognemo svojim roditeljima. Jednostavno, nismo više htjele da džeparac tražimo od njih, nego da se potrudimo i same ga zaradimo. Spletom okolnosti i ona i ja smo se odselile iz Srebrenika i sada živimo u Sarajevu. Ona trenutno radi kao nastavnica gitare u osnovnoj muzičkoj školi i studira. Amra se posvetila svojoj prvoj strasti, gitari, a ja sam se u Sarajevo preselila zbog ljubavi, odnosno vjenčala se i nakon toga se više posvetila stranici i kolačima. Pitaju nas ponekad zašto ne promijenimo naziv naziv stranice, ali meni to uopšte ne smeta. Bitno je da radimo i da se ljudima sviđa to što radimo, a nije toliko važno ko se krije iza stranice, ona ili ja.
2. Da li je poslastičarstvo oduvijek bila vaša strast i nešto što ste voljeli raditi?
I sestra i ja smo oduvijek voljele razne poslastice, ali nikad nismo ni sanjale da bi to moglo prerasti u nešto ovakvo. Ideja je samo tako došla, kao grom iz vedra neba. Jedan dan smo samo rekle da bi nešto da radimo, po mogućnosti kreativno i sad kad pokušavam da se sjetim ne znam kako samo se baš kolača sjetile. Ideje i recepte smo tražile na internetu. Počele smo sa mafinima, pa smo prešle na bombonjere i keksiće. U hodu smo učile i trudile se poboljšati naš rad. Tako da definitivno nismo znale da će ovo postati jedan jako ozbiljan hobi, ali i naša strast.
3. Da li poslastice izrađujete kod kuće ili imate i radnju?
Poslastice još izrađujemo kod kuće, nemamo radnju. Definitvno postoji velika želja za otvaranjem jedne radnje, možda i nekog jedinstvenog restorana jer je moj muž kuhar. Ko zna, možda u bližoj budućnosti ostvarimo i taj san?
4. Ko su vaši najčešći kupci?
Naši najčešći kupci su djevojke od šesnaest do osamnaest godina. Nađu se tu žene i drugih godina, a i poneki muškarac. Većinom djevojke naručuju slastice za svog momka, mamu, sestru, prijateljicu..
5. Jeste li svoje poslastice ikad prodavali van granica BiH?
Što se tiče saradnje van granica BiH bilo je nekoliko ponuda, ali zbog poteškoća oko transporta to nikad nije ostvareno. Iako znali su ljudi ovdje preuzeti kolače, pa kad krenu u inostranstvo ponesu ih nekome kao poklon.
6. Da li se od ovog posla može pristojno živjeti i je li konkurencija velika?
Da kada je u pitanju neka zarada. Za sada to nije naš glavni izvor prihoda, ali ni sporedni. To je hobi koji volimo, kojem smo se posvetile, ali rado bih da u budućnosti to postane nešto što stvarno postane nešto od čega bih mogla pristojno da živim jer gdje ćete veću sreću i zadovoljstvo od toga da vam je svaki radni dan zapravo neka vrsta odmora. Drago mi je najviše što nas je ovaj hobi doveo do mnogih mladih, kreativnih i vrijednih ljudi, a Bosni i Hercegovini definitivno ne nedostaje takvih ljudi. Što se tiče konkurencije ona uvijek postoji i zdravo je da je ona tu, ali se uvijek svi trudimo, i mi i svi drugi koji rade nešto slično, da osmisle i naprave nešto zbog čega će baš njih ljudi da izaberu. Drago mi je da konkurencija postoji jer nas ona tjera da budemo inovativniji, kreativniji, drugačiji, naprosto da se ističemo po nečemu i da kada ljudi vide neki proizvod mogu reći da je to nešto svojstveno samo vama.
7. Planirate li možda proširiti proizvodnju?
Trenutno sada postoje neke ideje i želje za proširenjem proizvodnje, uvođenjem nečeg novog, ali još ćemo vidjeti šta će se ostvariti, a šta ne. Uskoro treba da diplomiram pa ćemo vidjeti gdje će me put odvesti. Voljela bih da radim i kao pravnica i kao slastičar i da uskladim ta dva posla jer me privlači i jedno i drugo.
8. I za kraj nam recite da li ste i vi praktična žena?
Da li sam praktična žena? Ostavljam čitateljima da to odluče. Znam da se sebe mogu reći da sam zadovoljna, mlada žena i da to želim svim drugim ženama i ljudima uopšte, želim da budu zadovoljni sobom i svojim životima i naravno sreće i ljubav uvijek usko idu uz to zadovoljstvo.