Nakon glasanja nema kajanja

Aktuelno
Nakon glasanja nema kajanja
Zanimljivu je priču ovih dana, a povodom Brexita, objavio britanski The Independent. U namjeri da referendumsku odluku o izlasku Velike Britanije iz EU svedu na komentar “običnog čovjeka”, novinari su razgovarali sa osobama koje na otoku već kolokvijalno zovu “pokajnici”. Jedna od njih je i dvadesetpetogodišnja studentica Emily Tiarney. Ona se na glasanju izjasnila za napuštanje EU.

piše: Bakir Hadžiomerović

Zanimljivu je priču ovih dana, a povodom Brexita, objavio britanski The Independent. U namjeri da referendumsku odluku o izlasku Velike Britanije iz EU svedu na komentar “običnog čovjeka”, novinari su razgovarali sa osobama koje na otoku već kolokvijalno zovu “pokajnici”. Jedna od njih je i dvadesetpetogodišnja studentica Emily Tiarney. Ona se na glasanju izjasnila za napuštanje EU. 

“Bila sam dio narodnog ludila i glasala sam za izlazak iz EU. Za mene su ankete bile stvarnost, živim u Londonu i nisam poznavala gotovo nikoga ko će glasati za odlazak iz Unije. Željela sam iskaliti bijes prema vladajućima i htjela sam bilo kakvu promjenu. Onda su počeli stizati i neki drugi rezultati. Sjeverna Irska, Gibraltar, Škotska i London glasali su za ostanak. Situacija više nije bila smiješna, shvatila sam da je Britanija ugrožena, a ekonomski centar naše države smatra da je grozna ideja napustiti EU. Šta smo to učinili? Da mogu povući svoj glas, uradila bih to bez razmišljanja. Sramim se same sebe i želim svoju zemlju natrag”, ispovjedila se Emily novinaru Independenta. 

Sad je kasno da se kajem, pjevao je osamdesetih godina prošlog stoljeća splitski galeb Oliver Dragojević, a stara narodna mudrost nas uči, je l’ tako, da nakon glasanja nema kajanja. Rezultati Brexita šokirali su planetu, berze su podivljale, britanska funta je ostvarila najnižu vrijednost u zadnjih 40 godina, a za svega nekoliko dana skoro tri miliona Britanaca potpisalo je online peticiju za ponavljanje referenduma kako bi se Ujedinjeno Kraljevstvo vratilo u evropsku familiju. Šta će od svega toga na kraju biti, teško je u ovom trenutku prognozirati. Međutim, ako računamo na višestoljetna britanska demokratska načela, onda ne treba sumnjati da će Brexit svoj epilog vrlo brzo dobiti i u oba parlamentarna doma u Westminsteru. 

Mi u Bosni i Hercegovini nemamo problema sa Brexitom, niti nas, barem po reakcijama ovdašnjih političara, ta situacija s “tamo nekim Englezima” pretjerano zanima. Zabavljeni smo vlastitim problemima (a ovdje je bukvalno SVE problem). 
Evo, zvanično je okončana i ubleha koju Dragan Čović i Bakir Izetbegović uporno prodaju još od početka ove godine o navodnom približavanju Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Aplikacije, stabilizacije, reforme i platforme, sve su to, pokazalo se, bile podvale kojim su nas lideri SDA i HDZ-a, uz galamu i dreku njihovih posilnih stranačkih kadrova, zabavljali u proteklih šest mjeseci. I na kraju ništa – duplo golo, šuplja priča, piši propalo... Kako je krenulo, vladajući nesposobnjakovići neće biti u stanju čak ni da se ponovo zaduže kod MMF-a kako bi namirili svoju brojnu neradničku glasačku mašineriju pred lokalne izbore u oktobru. 

A da smo mi ovdje miljama udaljeni od britanskog političkog mentaliteta te da decenijama tavorimo negdje između totalno promašenih iluzija i umišljaja o vlastitoj važnosti, dokazuje nam i podatak da niti jedan novinar neće nikada, ni uz najbolju volju i trud, među bosanskohercegovačkim građanima pronaći barem jednog “pokajnika” kakvi se nakon Brexita svakodnevno pojavljuju u britanskim medijima. To je zato jer mi tradicionalno ne priznajemo vlastite greške, nikad ne pokazujemo kajanje i generalno mislimo da smo najpametniji. Tako se ponašamo čak i onda kad smo duboko svjesni da je (nakon što je sistematski uništila našu prošlost) bh. vlast na pravom putu da nam potpuno ubije i kakvu-takvu nadu u prihvatljivu budućnost. A nada, poznato je to i nama ovakvima, zadnja umire... 

Ne propustite