Esad Tufekčić za Novi.ba: Mi koji smo izgubili svoje najmilije, osuđeni smo na doživotnu kaznu

Dostojanstveno je danas održana protestna šetnja, od Careve džamije do Bikavca, s ciljem podsjećanja na stradanja višegradskih civila. Potom i komemoracija, postavljanje cvijeća i učenje fatihe.

Među učesnicima skupa bio je i on, Esad Tufekčić. Skrušeni pogled i suze odavale su bol koju 24 godine nosi sa sobom. Na Bikavcu je izgubio čitavu porodicu, među kojima je bila i petogodišnja kćerka i jednogodišnji sin.

Za 24. godišnjicu tog strašnog zločina, na Bikavcu, skupio je snage da progovori. O stradanju, o bolu, o herojima i zločincima, a što je prvenstveno ukazivalo na Esadovu ljudskost.

„Na nesreću, u Višegradu se veliča zločin. Umjesto da se stane na stranu žrtava, staje se na stranu zločinaca i prave od njih heroji. Za mene je Srđan Aleksić heroj, koji je svoj život rizikovao da bi spasio tuđi. Takve ljude treba veličati kao heroje i dići svoj glas protiv zločinaca“, kazao je Tufekčič, dodavši da svi trebamo dići svoj glas, da se nikad i nigdje ne ponovi ovakav zločin kao što se na Bikavcu dogodio.

„Na današnji dan je u ovoj kući spaljeno preko 70 civila, muslimana. To su pretežno bile majke sa djecom. Čak je bila i jedna beba od dva dana, koja nije imala ni imena. Ime su joj dali naknadno, da bi je upisali u nestale. Uz ostale, u ovoj kući je stradala kompletna moja porodica: supruga, kćerka Elma od pet i pol godina, sinčić od godinu i pol, punica, dvije svastike, mnogo ženine familije“, kazao je.

Dodao je da nikada nisu pronašli posmrtne ostatke svojih najmilijih, te da su zločinci na Bikavcu uklonili čitav spaljeni objekt, zajedno s posmrtnim ostacima stradalih, za kojima se 24 godine neuspješno traga.

„Mi kojimo smo izgubili svoje najmilije osuđeni smo na doživotnu kaznu. A zločinci dobijaju mizerne kazne po pet, deset ili petnaest godina. U odnosu na ono što su počinili treba deset doživotnih kazni da dobiju“, kazao je Tufekčić za Novi.ba.

Kazao je da kad je riječ o komšijama, Srbima, da nikada sa njima nije prekinuo svoje odnose.

„Ne treba sviju stavljati u isti koš. Ja čovjeka gledam kao čovjeka, a ne kroz naciju. Mnoge komšije sam kontaktirao, i na pitanje znaju li gdje su završili posmrtni ostaci, nažalost, nisu mi znali odgovoriti, ili nisu htjeli – ne znam!“

(Novi.ba)