Johannes Hahn: lutka sa naslovne strane
Uvijek sasvim naivno djeluje to novinarsko pitanje upućeno evropskom komesaru za proširenje i susjedstvo Johannesu Hahnu, na koje se uglavnom očekuju uvijek iste, optimistične diplomatske besmislice o „nevjerovatnom napretku koji je Bosna i Hercegovina ostvarila od prošle godine na evropskom putu“, ali da ono „najvažnije tek predstoji“...
I zaista, usljed nedostatka povjerenja u domaće političke ublehe, dr. Hahnove ipak dolaze sa stereotipnim predznakom – evropski komesar za proširenje i susjedstvo – što će reći da bi trebale imati određenu težinu. Ako se pritom još doda njegova doktorska disertacija sa Univerziteta u Beču, trebao bi im se, tim ublehama, pripisati dodatni, poseban značaj.
No, postoji i druga strana medalje koja kvari cjelokupan proročki dojam, i ruši predrasude o bivšem austrijskom ministru znanosti i istraživanja, kadru Austrijske narodne partije (ÖVP) – Johannesu Hahnu. Samim tim, na određeni način, raskrinkava licemjernu politiku Evropske unije i vrijednosti za koje se ona zalaže.
Koliko god nam se privlačnom doimala ideja o ujedinjenoj Evropi, ne smijemo zanemariti sve njene nedostatke, uključujući i one nedostatke vezane za dr. Hahna, koji se iz našeg motrilišnog ugla, onako ovlaš, pored svih naših problema, zakopavaju u temelje jedine bosanskohercegovačke perspektive – evropskog puta.
Kad su ti nedostaci naknadno iskopavani u Velikoj Britaniji te pred sam referendum stavljeni kao protivteža „evropskim vrijednostima“, bili su dovoljni da prevagnu u korist euroskeptika i dobrano uljuljaju Evropu, a naročito Veliku Britaniju. O daljnjim posljedicama se tek da raspravljati...
U diplomatskom maniru, dr. Hahnovog tipa, možemo očekivati optimistične najave glede proširenja Evropske unije nakon Brexita. Imat će to, vjerovatno, i određenog psihiloškog značaja za žitelje i političko vodstvo potencijalnih članica Evropske unije, te se drakonski svrstati na jednu stranu rasprava o tom pitanju.
Po tom principu su se, podsjetimo, zauzimali stavovi i u žustrim raspravama o Hahnovoj doktorskoj disertaciji, koja mu je spočitavana kao plagijat. Naposljetku je Agencija za naučni integritet (OeAWI) donijela odluku koja neće dovoditi u pitanje „integritet“ evropskog komesara za proširenje i susjedstvo, a samim tim i „integritet“ institucija Evropske unije.
Tako je odlučeno da Johannes Hahn može zadržati svoju doktorsku diplomu, ali da disertacija ne bi bila uvažena da se prilikom ocjene nisu primjenjivali standardi od ranijeg perioda, koji su, prema riječima rektora Univerziteta u Beču Heinza W. Engla, bili mnogo blaži.
Sve se to zbivalo dok su stručnjaci za otkrivanje plagijata, s Univerziteta u Dizeldorfu, žustro potcrtavali da Hahnova doktorska disertacija ne bi smjela biti validna, te da bi u Njemačkoj bila povučena, odnosno oduzeta.
Naravno da se aferi plagirane doktorske disertacije dr. Hahna ne treba davati isuviše značaja, naročito ne u Bosni i Hercegovini, gdje su kontroverze oko sumnjivo stečenih diploma i plagijata gotovo svakodnevnica.
No, kako zažmiriti na istragu o pranju novca i utaji poreza u Austriji, u koju je dr. Hahn dobrano bio involviran kao predsjednik uprave najveće svjetske komapanije za igre na sreću – Novomatic, čiji su se pipci ogrezli u ovoj pošasti širom svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini?!
Možda se upravo u tome ogleda apsurd onog novinarskog pitanja s početka priče, na koje je nemoguće dobiti odgovor od lokalnih političkih dripaca, recimo, o nepostojećem, a ipak usvojenom Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju; pa se, prema nekoj ustaljenoj logici, očekuje da ćemo taj odgovor dobiti od ovih, bjelosvjetskih moćnika i spletkaroša.
Po toj bi logici, recimo, umjesto novinarskog pitanja s početka priče, više efekta imalo ono pitanje iz pjesme Zabranjenog pušenje, koje u granapu Sedrenika lokalni dripci postavljaju "Lutki s naslovne strane":
„Lutko pošto je pašteta?“