Sve je moguće, osim da ova predstava valja
Sinoć je u Mostaru premijerno odigrana ambiciozno najavljivana predstava “Sjajni momci” po tekstu američkog pisca i dramaturga Neila Simona. Predstavu igra poznati glumački trio iz kultne tv serije “Lud, zbunjen, normalan”, Mustafa Nadarević, Senad Bašić i Moamer Kasumović. Međutim, unatoč velikim očekivanjima, ne možemo se oteti utisku da je publika u domu “Herceg-Stjepan Kosača”nakon svega salu napustila razočarana. Osim što cijela priča sa ovom predstavom pomalo “tukne” na podvalu i prodavanje stare slave ( na što nedvojbeno aludira i zvanični plakat “Sjajnih momaka”), predstava ima ozbiljnih problema i sa svojim glavnim protagonistima koji se ovdje zovu Haris, Alija i Zlatan. Da to nije upalilo kod zahtjevne mostarske publike, dokazuje i činjenica da su se tokom predstave iz sale čula masovna dozivanja Izeta, Faruka i Damira- imena poznatih likova iz anarhične porodice Fazlinović.
Nažalost, očigledno je da glumačka ekipa ovom predstavom pokušava sakupiti mrvice od slave doživljene tokom desetogodišnjeg emitiranja serije “Lud, zbunjen, normalan” i zato neuvjerljivo zvuči izjava jednog od glumaca kako “bivši Fazlinovići ovim projektom žele napraviti otklon od svojih prethodnih likova” iako, kako rekosmo, sam plakat za predstavu potvrđuje suprotno.
Možda bi, kažem, ova predstava i imala smisla da nije postojala tv serija “Lud, zbunjen, normalan”. Moguće da bi, s obzirom na to da se radi o kvalitetnom Simonovom tekstu, neki drugi glumački triling od “Sjajnih momaka” napravio pristojan i pošten teatarski hepening. Ali činjenica da su nam Nadarević, Bašić i Kasumović cijelo jedno desetljeće, svake nedjelje u prime timeu ( a na FTV-ovom repriznom harakiriju i više puta dnevno), u domove ulazili kao obitelj Fazlinović, “Sjajne momke” ne može se tretirati drugačije nego kao prodavanje magle i pokušaj brze zarade, o čemu svjedoči i najava bh. turneje ove predstave.
U našem pokušaju da dobijemo komentar na “Sjajne momke” od autora serije “Lud, zbunjen, normalan”, scenariste Feđe Isovića, nažalost nismo uspjeli. Samo nam je kratko rekao da trenutno ima pametnijeg posla, ali nam je i potvrdio informaciju da odavno ima napisan tekst za kazališnu predstavu “Lud, zbunjen, normalan”. A kad je već tako, onda se s razlogom postavlja pitanje šta je rukovodilo Nadarevića, Bašića i Kasumovića da, umjesto kultnih Fazlinovića, na teatarske daske postave njihovu blijedu i neuvjerljivu kopiju?