Nova knjiga ratnog reportera i putopisca Hrvoja Ivančića uskoro u Sarajevu

Pisac, novinar i putopisac Hrvoje Ivančić, poznat po brojnim novinskim reportažama s Bliskog istoka i iz Azije, te putopisima iz zemalja starih kontinenata, u naredni utorak, 28. juna, u Sarajevu promovira svoju novu knjigu “Za'atar – Priče s Bliskog istoka“. Promocija će se održati u Kriterionu s početkom u 20:00 sati.

Hrvoja Ivančića publika poznaje po putopisnoj knjizi „Dunavski blues“ gdje su opisani doživljaji plovidbe s prijateljem Titom u malenom gumenom čamcu, od Zagreba do Crnog mora. Savom i Dunavom punih 2.000 kilometara.

Druga knjiga „Samsara – Put na istok“ je roman koji preispituje identitet na samotnjačkom šestomjesečnom putu od Hrvatske do Indije. Preko Sarajeva. 
Autor je kao reporter boravio više puta na Bliskom istoku, a u dva navrata i u ratnoj Siriji. U regiju putuje desetak godina, a plod njegovih kulturoloških saznanja i doživljaja zbirka je kratkih priča „Za'atar“.

„Autor razumije svijet o kojem piše i razumije njegovu složenost: najveća je vrijednost upravo u izostanku crno-bijelih prikaza i u pokušaju da se izbjegnu popularni stereotipi.“ Napisao je u svojoj recenziji pisac i novinar Ivica Đikić.

Urednik Ivančićeve knjige Ivan Sršen dodaje sljedeće:

„Hrvoje Ivančić prvi se put zatekao na Bliskom istoku prije dvanaestak godina vođen mladenačkom znatiželjom ali i aristotelovskom željom za znanjem. Ovaj mladi putopisac svjesno je zakoračio u nepoznato prihvaćajući život kao otvorenu knjigu i jednako promatrajući izazov prelaska ulice u svome rodnom Zaboku kao i vožnju neblindiranim transporterom od Damaska do Homsa. Ivančićeve priče grade napetost iz dvije perspektive: jedna predstavlja gotovo luđačku smjelost pojedinih protagonista – zapadnih novinara i drugih putnika namjernika u sve nemirniji Levant – da iz sigurne zavjetrine ustaljene rutine iskorače u zavodljivu opasnost; druga je obojena stoičkom izmirenošću onih drugih – stanovnika upravo tog Levanta kao jezgre straha današnjega zapada – s neminovnom destrukcijom i stradanjem, ali uz istovremeni stameni otpor ontološkom zlu i vrtlogu ludila koji ih je već odavna usisao mimo njihove volje i znanja.“

Povodom predstojeće promocije u Sarajevu sa Ivaničićem smo napravili i kratki razgovor. 

Novi.ba: Često spominjete indijski grad Varanasi. Zbog čega je Indija za vas posebna?

Moja Indijska priča odigrala se sasvim slučajno. Put na Istok, koji me privlačio još od najranijih dana, te godine je vodio u Indiju. Krenuo sam kopnom od Hrvatske i putovao punih šest mjeseci. Bilo je to jedno samotnjačko putovanje, na kojemu čovjek upoznaje svijet, ali i samoga sebe. Cijeli put je kulminirao u Varanasiju, najsvetijem indijskom gradu. Tamo je granica života i smrti najtanja. U jdnom kadru na lomači se spaljuju mrtva tijela, njihov pepeo se prospe u rijeku, a nešto niže u toj istoj rijeci kupaju se ljudi, živi, mladi, djeca. To je ljepota Varanasija, bez obzira što se  tamo, kao i svugdje na svijetu gdje postoji religijski naboj, nalazi gomila hohštaplera i prevaranata, lažnih svetaca. 

Novi.ba: Koliko Vam na putovanjima pomaže to što ste po struci povjesničar? 

Povijest je temelj svakog mojeg putovanja. Neugodno mi je kad negdje dođem, a ne poznajem barem dio povijesti tog kraja. Stvar je opće kulture. 

Novi.ba: Je li pisanje za Vas kreativni proces, konzerviranje uspomena, ili možda želite nešto poručiti onima koji čitaju?

Naravno da želim poručiti. Tu ima jako puno metafora i jako puno emocija koje sam pokupio na putovanjima, ali i u vlastitom dvorištu. Nije mi cilj samo opisati vlastite doživljaje, odnosno dnevnički zapisati neko putovanje. Težim izražaju koji prelazi puku vizualnu sliku svijeta i ontolški pokušava shvatiti stvari i poredak. 

Novi.ba: Najčešće putujete sami… Kako se nosite sa samoćom?

Samoća je oblik meditacije. Ne razumijem ljude koji nikad nisu sami. Tada lakše upijam okolinu i kulturu u kojoj se nalazim. Nema tu nekog s kim bi kroz vlastitu kulturološu prizmu prokomentirao stanje na ulici. 

Novi.ba: Duhovnost – religija – nijedno?

Oduvjek sam želio postati religiozan, ali nikako mi to nije polazilo za rukom. Možda zbog teškog prihvaćanja dogmi, a ja volim istraživati i postavljati pitanja. Vjerujem da svatko ima duhovnu komponentu, a traganje upražnjava na jedinstveni način. Kad se razočaraš u sve hramove, najčešće napraviš nekog svog u kojem se klanjaš. 

Novi.ba: Nova knjiga „Za'atar“ zbirka je kratkih priča inspiriranih Bliskim istokom. Što možete reći o najnovijoj knjizi?

„Za'atar“ je zbirka kratkih priča inspirirana mojim višegodišnjim odlascima u regiju. Prožeta je geopolitikom i kulturom regije. Kut gledanja je s jedne strane zapadnjački. Likovi su putnici, novinari koji se nađu u vrtlogu sukoba i percipiraju stvati na sebi svojstven način. S druge strane likove uvodim u groteskne situacije ili izmaštane ekstreme. Bavim se tzv. malim čovjekom u centru velike igre koju teško može razumjeti, ali prihvaća svoj usud i nastavlja dalje, iako bombe padaju svaki dan.

Novi.ba: Kako komentirate izbjegličku krizu? Ima li među izbjeglicama i Vaših prijatelja, ljudi koje ste upoznali tokom boravka u Siriji?

Izbjeglička kriza je produkt višestrukih unutarnjih i vanjskih sila i političkih okolnosti. Prvo što moramo znati je da izbjeglice u Europu ulaze već dobra dva desetljeća i to preko Mediterana, iz Afrike. Rat u Siriji stvorio je milijune izbjeglica. Samo u glavnom gradu Damasku ih živi tri i pol milijuna. U Turskoj se od samog početka rata nalazi dva milijuna ljudi. Normalno da je dobar dio njih prihvatio njemački poziv za dolaskom. No tom su se valu pridružili i nesretnici iz subsaharske Afrike, Afganistana i drugih država pogođenih ratom. Stvar se otela kontroli. Sve one teorije kako je to plan za destabilizaciju Europe su toliko nevjerojatne da postaju smiješne, a na kraju i opasne. Nas je kriza iznenadila jer smo načelno jedna neobrazovana nacija koja je fokusirana samo na sebe, na trač vijesti, vezane uz dnevnopolitičke teme, bez dubinske analize. 

https://www.facebook.com/events/1057616964323695/

(Novi.ba)