Sanel Kajan - Glas kojem se vjeruje!

Sanel Kajan, reporter na svjetskoj tv mreži Al Jazeera, iza sebe ima višegodišnju karijeru u medijima.
Na Al Jazeeri je od početka emitovanja programa ove tv kuće, 11. novembra 2011. Za to vrijeme dobio je četiri međunarodne medijske nagrade, zahvaljujući svojoj profesionalnosti, no, svakako, i uslovima koje mreža Al Jazeera pruža za novinarski posao.

„21 godinu sam u medijima! Na samom početku, u jeku rata u Mostaru počeo sam raditi na Radio Mostaru kao spiker, a potom uporedo i na radiju i na televiziji“, kaže Sanel i dodaje da su iza njega bezbrojne pročitane vijesti, dokumentarni filmovi, reklame… „I još mi se radi! 

Uspjeh preko noći ne postoji jer je potrebno puno truda i rada. I koliko se god trudiš, to je posao koji nikad nije dovršen. To što ti takvo iskustvo donese kroz sve te godine, kroz vođenje raznih manifestacija,promocija, prezentacija, koncerata... svaka situacija je za tebe nova, i nikad ne znaš kako ćeš reagovati i kako će se sve završiti“.

Kod novinara elektronskih medija se standardno traže dvije stvari: lijep,uhu ugodan glas i dobar izgovor. No, onaj ko misli da je to dovoljno, grdno se vara. To su neophodni, ali ne idovoljni uslovi. Potrebna je široka opća kultura. Treba biti prilagodljiv i snalažljiv u raznim situacijama. Treba imati dozu samouvjerenosti i moći se dovoljno opustiti pred mikrofonom odnosno kamerom, kao da se obraćamo jednoj osobi, a kao da nas sluša, odnosno gleda, milion. Ili, kada je Al Jazeera u pitanju - višemilionsko gledateljstvo.

Talent i bogomdan glas su bitni. Lijepo je imati prirodno dobro impostiran glas i zanimljivu, privlačnu boju glasa… To je prvo što kod govornika primjećujemo.  Potrebni su rad, samokritičnost, stalno usavršavanje, samoobrazovanje…

Čuti i vidjeti sebe

Ljudi često pitaju kakav je osjećaj slušati vlastiti glas u eteru, npr. u nekim snimcima emisija, najavama programa ili reklamama. Uzbudljivo je to! Današnje je tržište veliko i kreativno pa se govorna izražajnost u njima proteže do gotovo glumačke interpretacije. Budući da su reklame ili najave sadržaja programa kratke forme, izazov je iznaći optimalnu dozu izražajnosti kojom će one doprijeti do mozga slušalaca, odnosno gledalaca i upisati se ondje. To nije lako.

Ponosan sam jer je Al Jazeera odabrala upravo moj glas, uz još nekoliko cijenjenih kolega, za snimanje promotivnih najava programskih sadržaja Al Jazeere. To radim s guštom jer dopušta malo igre interpretacijom i glasom.
 
Posao u medjima
 
Ovo je divan posao. I zahtjevan. I izazovan. No, vremena se mijenjaju pa se i vi trebate mijenjati i prilagođavati svoj govorni i novinarski stil vremenu u kojem živite. Nešto što je bilo izvrsno prije 20 godina, danas više nije izvrsno. Dakle, želite li u tom poslu opstati i dugo ga uspješno obavljati, potrebni su stalno usavršavanje i učenje, samokritičnost, prihvatanje tuđih kritika, sluh i otvorenost za novo, fleksibilnost...

Jednog dana, da moje dijete uistinu želi biti radio ili tv novinar, podržao bih ga, jer je to lijep i zanimljiv posao.

Kada bih opet mogao birati odabrao bih istu profesiju. Svakako. Mediji su moj svijet.
 
Planinarenje

Planinarenje mi je doslovno promijenilo život na bolje. Upoznao sam dijelove naše zemlje koji su dostupni jedino pješice. Kada planinariš, sve svakodnevne brige su tako daleko, kao da ne postoje, osjećaš opuštanje cijelog tijela i čisto uživanje u prirodi, a ima trenutaka kada tokom šetnje, čak uđem u ritam meditacije. Kod planinara sav „život“ stane na leđa, tj. u ruksak, i to daje nevjerovatan osjećaj slobode.  

Počelo je sasvim slučajno – sa planinarskim društvom „Prenj“ iz Mostara. Oduševljen pogledima sa planinskih vrhova, nagovorio sam prijatelje na vikend u planini i vratio se na isto mjesto, ovoga puta ne autobusom već s noge na nogu i s ruksakom na leđima. Usprkos umoru, moje oduševljenje hercegovačkim i bosanskim planinama bivalo je sve veće! 

U Sarajevu svaki slobodan vikend (jer se organizovano planinarenje upriliči vikendima) koristim kako bih otišao na neku planinu i bar na trenutak  zaboravio da živim u gradu, da se svako jutro guram kroz gradske gužve gledajući na sat hoću li stići na vrijeme na posao. Mjesto na kojem ne smeta sunce koje prži i gdje se zaboravi da postoje klima uređaji, mjesto gdje se smrzneš do kostiju ili pokisneš do kože i to ti uopće ne smeta.

Važno je reći da planinarenje nije sport, u planinarenju nema nikakvog natjecanja, već se planinari da bi se zadovoljilo svoje osnovne potrebe: boravak u prirodi, tjelesna aktivnost, želja za pustolovinom i adrenalinom, rješavanje stresa, odmaranje duše....

Za  planinara to je doslovno način života. Većina  ljudi čeka vikend da bi izlazilo, ili odmaralo kući, a planinari da bi proveli vikend u prirodi.

Akvaristika

Moja velika ljubav je i akvaristika. Još kao dijete se sjećam da je u našoj kući bilo i po nekoliko akvarija. Danas u dnevnom boravku imam veliki akvarij od 350 litara s mnoštvom prelijepih ribica. Nakon radnog dana nema ništa ljepše nego se odmoriti gledajući tu vodenu ljepotu. Opali po džepu, ali je rezultat pozitivan!  Predivan je osjećaj imati dio prirode u svom ambijentu i uživati u njemu.

Porodica na prvom mjestu
 
“Moj porodica je stub oko kojeg se sve vrti. Djeca i supruga su mi najveće bogatstvo. Porodica mi je na prvom mjestu jer je svetinja, čija vrijednost nikada neće iščeznuti.”  Supruga i troje djece. Alina ima 7, Anur 5 i po godina i najmlađa Ejna 4 mjeseca.
 
Moja porodica je u Mostaru. I odlučili smo da, za sada, tako i ostane. Pa vidjet ćemo sta vrijeme donosi. U Mostaru, naša porodična kuća je u blizini Starog mosta. Sve je nadohvat ruke. A Mostar je naš grad! Oni su južna djeca i teško im pada sarajevska oštra zima i veliki broj maglovitih dana i teškog smoga, jer su još uvijek mali.

No, Mostar i Sarajevo nisu “preko svijeta”. Posao na Al Jazeeri mi omogućava da uz obavljene poslovne obaveze, dosta vremena provodim i sa svojim najdražim.