Male su ćuze naše, za sve UIO jalijaše

Kad je vlast u Bosni i Hercegovini protekle godine hairli formirana, nakon iscrpnih pregovora i izdašnih stranačkih formacija, analitika iz „većeg bh. entiteta“ prešla je na isti takav – veći – level. Umjesto natezanja oko formiranja vlasti, trn u oku im je počela predstavljati podjela resora, odnosno prevaga u dominaciji finansijskih institucija. Pa su tako mediji iz Sarajeva pohitili da objave kako je HDZ za sebe priskrbio sve finansijske riznice u Bosni i Hercegovini, ne računajući da tamo gdje ima para za sviju – nema mjesta za međustranačke, da ne kažem međuetničke netrpeljivosti, odnosno zamajavanja. Pa ko god da bio na čelu tih bitnih institucija: neko iz HDZ-a, „koji ima tri posto osvojenih glasova“, ili im bratske SDA koja ima nešto/puno više...

Evo, uzmimo za primjer car(in)sku oazu Bosne i Hercegovine – Upravu za indirektno oporezivanje. Godinama se na sva zvona upozoravalo na kriminal u toj instituciji, da bi se tek onako, ovlaš, proveo niz akcija SIPA-e po principu: tresla se gora rodio se miš. U jednoj od tih akcija, iz juna 2014. godine, uhapšen je bivši direktor Uprave Kemal Čaušević, zajedno sa još 23 osobe zaposlene u toj instituciji. Svi uhapšeni su pušteni, a većina ih se već u maju 2015. godine vratila na posao. Može se kazati - prilično uspješno za kriminal težak dvije milijarde KM, za koliko je tada, tvrde upućeni, oštećen budžet BiH. Tim uspješnije što ga je na slobodi zadržala svekolika bojazan od domino-efekta koju je Čaušević uspješno zloupotrebljavao, a sve po principu: ako padnem ja, pada i cijeli sistem.

Kemal Čaušević, onomad kadrovik SDA, bio je samo kotačić u tom sistemu. Isto kao što je to i sadašnji direktor Uprave za indirektno oporezivanje Miro Džakula (HDZ BiH), koji je friško reizabran na toj poziciji 6. juna 2016. godine. Za njega se (još uvijek) ne vežu veće kontroverze, iako prema iole strožijim kriterijima kontroverzu predstavlja sama bliskost lideru HDZ-a Draganu Čoviću.

No, ne treba gubiti dušu, prilikom Džakulinog „reizbora“ na direktorsku poziciju, Vijeće ministara BiH je saopštilo da je Džakula bio najuspješniji kandidat s liste uspješnih kandidata za izbor i imenovanje direktora, koju je predložio Upravni odbor UIO BiH. A čak ga i predsjednik Samostalnog sindikata zaposlenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH Mehmedalija Osmić na sva usta hvali. Da, onaj Osmić, borac za pravdu i, zašto ne reći – za sopstvenu egzistenciju, koji je za Čauševićeva vakta svako malo sazivao konferencije da ukaže na njegov kriminal. A ovaj mu, opet, uzvraćao udarcima „ispod pojasa“.

Na kraju je analitika iz „većeg dijela BiH“ shvatila da je ponekad bolje da HDZ, iliti HDZ-ovac, upravlja finansijama, nego neko k'o Kemal Čaušević. Odnosno, da nije važno ko upravlja finansijama kad će se, svakako, od njih podjednako okoristiti i jedni i drugi. I naši i njihovi...

Kao što se (za Džakulinog mandata) okorištavao jučer uhapšeni Nedim Kulenović (1955), šef grupe za prinudne naplate u Upravi za indirektno oporezivanje. Dabome, zbog zloupotrebe položaja! Kako je navedeno iz Tužilaštva BiH, sumnjiči se da je počinio krivično djelo primanje mita ili drugih oblika koristi.

Malo mačku teleća glava, iliti car(in)ska oaza, u državi u kojoj je prosječnoj nezaposlenoj osobi „državna firma“ najveći životni ideal...

Kao da mu/im se želi poručiti: „Ja ću iz ćuze brzo, a ti s biroa!?“