Dom mladih - relikt prošlosti i budžetski parazit

Kompleks Skenderija je otvoren 29. novembra 1969 godine premijerom filma „Bitka na Neretvi“. Skenderija kao kulturno-sportski kompleks u svom sastavu ima i „Dom mladih“, mjesto gdje je premijera i održana. „Dom mladih“ je svojevremeno bio neviđen poduhvat koji je plijenio pažnjom i okupljao najbolje umjetnike u Jugoslaviji. Uklopljen u ideju mladosti, karakterističnu za socijalistički sistem, „Dom mladih“ se prometnuo u glavno okupljalište mladih ljudi u Sarajevu iz čega se razvila i alternativna kultura koja će poslije dati velika imena muzičke scene Sarajeva, jedno vrijeme poznate kao najbolje autentične rok scene u Jugoslaviji. Arhitektonski je „Dom mladih“ sferni prostor, funkcionalno zamišljen sa amfiteatrom, plesnom dvoranom i pratećim prostorijama uz disko. Svoj najbolji period bilježi kada i sama Skenderija, osamdesetih godina sa Olimpijadom i bogatim kulturnim programom. „Dom mladih“ je zaista bio dom za Bijelo Dugme, Azru ili Kemala Montena. Dom mladih može ugostiti 2000 ljudi.

„Dom mladih“ je devastiran u ratu. Obnova je tekla sporo što je povuklo mnoga pitanja. Kultno mjesto sarajevske mladeži se otvorilo tek 2007. godine i to finansijskom injekcijom italijanske vlade u iznosu od milion KM. Vlada KS sa Denisom Zvizdićem je učestovala sa 800 000 KM u prvoj fazi. Iako dugo iščekivan, smatrajući ga simbolom Sarajeva, otvaranje „Doma mladih“ nije polučilo odgovarajući kulturni program. Od otvaranja pa do danas „Dom mladih“ bilježi tek jedan historijat sporog propadanja. S obzirom da se „Dom mladih“ finansira od Kantona Sarajevo propast, koju bi zabilježilo bilo kakvo drugo mjesto koje nije na državnim jaslama, je odgođen. Pokušavajući da nešto promijeni menadžment je odobravao koncerte folk zvijezda. To je izazvalo reakciju umjetnika, ali i građana, koji su oštro osudili pretvaranja nekadašnjeg simbola rok muzike u folk scenu. Nakon toga su i takve manifestacije prestale i ostali su sporadični koncerti, manifestacije religijskog karaktera i dječije manifestacije.  U 2014. godini je u domu održano tek 14 koncerta.

Gluhi telefoni i gluhi amfiteatar

Kontaktirali smo „Dom mladih“ u želji da saznamo koliko manifestacija je održano u 2015. godini a koliko u ovoj godini. Upućeni smo da kontaktiramo direktora Skenderije koji je jedini ovlašten da daje takve informacije. Kontaktirali smo potom direktora Amera Kapu, ali nas je sekretarica uputila da je gospodin Amer Kapo na sastanku i da će oni nazvati nas. Naravno, stari trik „nazvat ćemo mi vas“ je sigurno rješenje za izbjegavanje pitanja novinara. Tako smo ostali uskraćeni za informaciju da li će gospodin Kapo "Dom mladih" pretvoriti u noćni klub kako je jednom najavio. Pokušali smo potom pozvati neke druge ljude, no svaki pokušaj je ostao bezuspješan. Gluhi telefoni su logična posljedica gluhog amfiteatra u kojem se ne održavaju koncerti i druge kulturne manifestacije.

Neke od ovih informacija bi trebala da sadrži web stranica. Međutim, loše ažurirana stranica simulira neka vremena kad je internet tek uspostavljen. Nejasnost, loš pregled, neuvezanost sa društvenim mrežama su samo neke od mana web stranice. Govorimo o web stranici Skenderije koja "nudi" informacije i o "Domu mladih". Stranica „Doma mladih“ nema problema jer web stranica „Doma mladih“ ne postoji, iako bi morala postojati i biti interaktivna i dizajnirana da nudi sve informacije potencijalnim zakupcima prostora. Iz onoga što smo uspjeli saznati, tek desetak manifestacija je održano u proteklih 5 mjeseci. Standardna je to pojava za institucije koje se finansiraju bužetskim novcem – nerad.

Zatim smo kontaktirali nadležno ministarstvo, odnosno, ministra kulture i sporta KS Mirvada Kurića. Gospodin Kurić se javio, saslušao pitanje i predložio da se čujemo za pola sata jer je trenutno na sastanku. Poslije se nije javio na telefon.

„Dom mladih“ je prošlost. Paradoksalno, njegov jedini trzaj bio je uz zvuke turbo folk muzike. Trenutno je tek još jedan namet budžetu i služi kao bankomat za nekolicinu ljudi. Pitanje je da li nam je „Dom mladih“ uopšte više potreban ili je tek relikt i sjećanje na jedno vrijeme kada je imao svoju funkciju i bio vođen od sposobnijih ljudi.