Novi izbori u Hrvatskoj: Nemoguća i jedina opcija

Svega nekoliko mjeseci nakon sklapanja Vlade Republike Hrvatske njen kraj se čini neizbježnim. Naime, u obratu kakav nije čest na političkoj sceni Hrvatske, MOST Bože Petrova je odlučio koalirati sa HDZ-om minut do dvanaest iako se činilo, a i po političkim nazorima se moglo pretpostaviti, da će koalicija sa SDP-om i strankama oko SDP-a biti prirodnija i vjerovatnija. Iako nikad do kraja nisu izažle u javnost sve priče oko sklapanja Vlade, skoro da je sigurno kako je najvažnije pitanje oko kojeg se Petrov sporio sa Milanoviće, šefom SDP-a, imenovanje premijera. Ostatak je poznat, HDZ s Karamarkom je pristao na nestranačkog premijera i predložio Oreškovića. Danas je upravo Orešković taj koji traži ostavku Karamarka i Petrova.

Četiri mjeseca političkog cirkusa

Petrov je vlast dobio obećavajući velike reforme, nestranačkog premijera, ekonomske mjere, zapošljavanja. Birajući HDZ postavilo se pitanje kako se boriti protiv sistema koji svoju mjeru ima baš u HDZ-u koji godinama tresu afere i sumnjive priče. Nemogući proces ovih dana doživljava svoj epilog u kakofoniji poziva na ostavke. Hrvatska se dovela u poziciju da čelni ljudi jedni drugima „smještaju ostavke“. Vlada traje tek četiri mjeseca, toliko dugo traju i politička previranja u vrhu političke elite. Već sama imenovanja nekih ljudi su potegla rasprave koje i dan danas traju. Riječ je svakako o ministru Zlatku Hasanbegoviću o kojem je portalnovosti.com iscrpno pisao donoseći mnoštvo informacija o proustaškim stavovima. Hasanbegović nije odstupio već dao dodatni materijal za raspravu svojim izjavama. Hasanbegović se tako tek uklopio u širu neokonzervativnu revoluciju u kulturi i obrazovanju koja će poslije jednim dijelom dovesti i do velikog protesta u Zagrebu za provođenje kurikularne reforme u obrazovanju. Vječna borba o tome kakva je prošlost Hrvatske i gdje smjestiti NDH koliko god bila ozbiljna krila je istovremeno i političku krizu koja je rasla stvarajući sve više napetosti u trokutu Orešković – Petrov – Karamarko.

Afera se aferom izbija

Karamarko uprkos činjenici da je „dobio“ izbore nije naročito popularan u Hrvatskoj. Jedan od glavnih razloga jeste nejasna politička prošlost, veze sa obavještajnim službama i ne prezanje od razračuna sa ljudima unutar vlastite stranke. Kap koja je prelila čašu jeste pojava afere „MOL“. Mediji u Hrvatskoj su saznali kako je supruga Karamarka, Ana Karamarko primala novac od lobiste mađarskog MOL-a. Ana Karamarko je vlasnica firme koja je pratila stanje energetskog sektora u Hrvatskoj. Josip Petrović, lobista MOL-a, davao je pune dvije godine novac Ani Karamarko, koja je sasvim sigurno imala informacije s obzirom da je supruga Tomislava Karamarka. Na taj način se otvorio prostor da porodica Karamarko dolazi u sukob interesa i pomaže MOL-u na štetu Hrvatske. S obzirom da je navedeni Petrović prijatelj sa Karamarkom još iz vremena Sanadera, još jednog političara HDZ-a koji je imao također sličnu aferu, jasno je zašto podrška Karamarku ubrzano slabi.

A da takva afera nije trebala Karamarku pokazuje potez koji je povukao Petrov nakon obznanjivanja Karamarkove uloge u spomenutoj aferi. Naivno bi bilo vjerovati da je to jedini razlog, Petrov je sigurno imao nekoliko razloga za okretanje leđa Karamarku a jedan od glavnih jeste rapidan pad podrške Petrovu u izbornom tijelu. Petrov je svjestan da kao mlada stranka neće imati puno šansi pa se razlaz sa Karamarkom čini i kao potez za vraćanje povjerenja glasača.

Međutim, račun Bože Petrova je pomrsio vjerovatno sam Karamarko ili neko blizak predsjedniku HDZ-a. Ubrzo nakon medijskih natpisa o Karamarku, naslovnice novina su bile pune Petrova. Na pomolu je bila nova afera u Vladi RH, afera nazvana „Grizli“. Agencija za komunikacije Grizli je dovedena u kontekst razgovora ministara iz MOST-a sa austrijskom privatnom firmom koja je u sporu sa hrvatskom firmom Focus Invest. Na taj način se Petrov također doveo u situaciju da biva optužen za rad protiv Hrvatske i njenih interesa. Iako Transparency International ne vidi usku vezu za pokretanje bilo kakvog procesa, fokus u trenutnoj okolnosti je u drugom polju. Naime, medijska usredotočenost je prešla na MOST a Petrov je izgubio još glasača. Vlasnik Grizlija je za sve, uključujući špijuniranje, optužio Karamarka.

Orešković odlučio odabrati svoju stranu

Tihomir Orešković je na vlast došao bez ijednog glasa. Skoro nesumnjivo je Karamarko smatrao da će kontrolisati Oreškovića, jer je upravo HDZ doveo Oreškovića na vlast. Međutim, Orešković je nedavno uzdrmao političku javnost Hrvatske s dva poteza. Prvo je što nije organizovao sastanak Vlade, a drugo poziv Petrovu i Karamarku da daju ostavke. Međutim, da li je Oreškovićev potez toliko neočekivan? Jasno je da sve vrijeme Orešković balansira stavove dva potpredsjednika, Petrova i Karamarka. Takav posao sigurno nije lagan i zapravo samo koči Oreškovića u nekim drugim stvarima koje je obećao mijenjati. Višemjesečna opstrukcija koja je čas dolazila iz HDZ-a, čas iz MOST-a Vladu je dovela u poziciju u kojoj Orešković tek pokušava biti premijer, dok stvarna situacija nije dozvoljavala da on to zaista i bude. Orešković neće biti ponovo izabran, nije izabran niti prvi put. Također, Orešković ne mora brinuti da će izgubiti vlast u stranci, on ne vodi stranku. Drugim riječima, Orešković odgovara samo sebi pa njegova odluka da između dvije strane odabere sebe nije utoliko čudna. Takva pozicija Oreškovića je još jedna u nizu velikih priča i misterija u Hrvatskoj; Kako je Orešković počeo prkositi svima?

HDZ nije čekao dugo na odgovor. Odmah nakon poziva Oreškovića da Karamarko da ostavku pojavila se priča o izglasavanju nepovjerenja Vladi. Namjera je jasna, HDZ želi prisiliti Oreškovića na povlaćenje i ostavku. Time je vladajući politički cirkus u Hrvatskoj upotpunjen, svako svakome smješta ostavku koju je njemu već neko preporučio.

Protest za obrazovanje koji je protest protiv Vlade

U jeku političkih afera, rasprava o ustašama i ustašizacije javnog prostora, ostavki i pozivanja na ostavku, lošeg izgovora hrvatskog jezika premijera Oreškovića, građani Hrvatske su zaboravljeni. Odgovor je uslijedio u vidu 25 000 nezadovoljnih građana koji su protestvovali za provođenje kurikuralne reforme. Naime, kurikularna reforma je velika obrazovna reforma u Hrvatskoj koja istovremeno predstavlja i simbolički put u promjene. Kada je ekspertski tim koji je trebao dati ključne zaključke za provedbu reforme dao ostavku navodeći političke pritiske, izostanak honorara te politizaciju i uvođenje nacionalističkih diskursa u škole bio je to znak da se Vlada poigrala sa budućnošću djece. Takav čin je proizveo bunt koji je vrh ledenog brijega pokrenutog zadnjim dešavanjima u Vladi. Protest je upozorenje da će posljedica političkih potresa biti socijalni potres i većina analitičara uzima protest veoma ozbiljno zbog činjenice da su u njemu učestovali i nastavnici, profesori, brojne udruge, studenti i drugi.

Promjene su sigurne, velika cijena još sigurnija

Iako nove izbore negiraju, ili ih spominju kao daleku mogućnost, sve su prilike da su novi izbori itekako realni – i skupi. A cijena će biti i glavni argument rasprava o novim izborima. Ne vidi se kako je moguć nastavak saradnje kada povjerenje ne postoji između čelnih ljudi države ni u toj mjeri da se održi sjednica Vlade. Ukoliko dođe do preslagivanja Vlade i dođe Karamarko na vlast, Orešković je sigurno vani, Petrov je pred izborom političkog samoubistva ostankom u vlasti. Druga opcija jesu novi izbori. Čak ni Oreškovićev poziv „na kafu“ nije učinio da se tenzije primire. Potezi opozicije se tek očekuju.

Jedno je sigurno, politička kriza u Hrvatskoj će svoje posljedice prebolovati preko leđa običnih građana Hrvatske a sve afere će potisnuti nove afere.