Suad Beganović: Uspon desnice nije slučajnost: Kakva se budućnost sprema Evropi?

Najjednostavniji princip historije jeste princip ciklične promjene. Po tom principu se mogu objašnjavati i usponi i padovi desnih i lijevih ideja kao nužnost historije. Današnje doba je doba uspona desničarskih ideja, štaviše, ultradesničarskih ideja, doba desničarskog populizma i ksenofobije. Sa druge strane lijeve ideje su obilježene političkom korektnošću, odnosno, govorom bez konkretnog sadržaja sa mnogo pažnje posvećene banalnim stvarima. Za takvo stanje postoje uzroci.

Desničarske stranke već godinama bilježe sve veću popularnost, veći broj pristalica i shodno tome i bolje izborne rezultate. Posljednje statistike sa izbora diljem Evrope pokazuju rast većine desnih opcija, pa tako i krajnje desnice. Naravno, sve desne stranke nisu iste ali postoje neke zajedničke poveznice koje dijele. Nacionalizam, negativan stav prema strancima, islamofobija, davanje lakih rješenja, odnosno, populizam.

Nedavno je u Austriji za koji glas predsjedničke izbore izgubio Hofer ispred Slobodarske stranke Austrije, ultradesničarske stranke. Ista stranka je na prijašnjim izborima zabilježila 35% glasova. U Poljskoj je Partija zakona i pravde osvojila 39% glasova i formirala vladu. Ekstremno desna partija Jobik u Mađarskoj je uzela 20% glasova a na vlasti je Viktor Orban, član druge partije, Fides, poznate po nacionalizmu i antiimigrantskom stavu. U Jjemačkoj je pored pokreta Pegida, antiislamske orijentacije popularna i Alternativa za Njemačku, također desničarska stranka. „Zlatna zora“ iz Grčke je 2012. godine ušla u parlament, njeni stavovi su nacistički. Nacionalni front u Francuskoj, stranka koju vodi Marin le Pen sada je već jedna od jačih stranaka u Francuskoj. Slijede Švedska, Finska, Danska gdje je udjel desničarskih partija od 10 do 15%. Također, Italija i Holandija imaju sve jače desne stranke.

Trijumf desnice se poslovično veže uz finansijsku krizu, sunovrat nekih pokreta, revolucija, reformi i slično. Terorizam i finansijska kriza te imigracijski val su omogućili idealne uvjete za razvijanje i jačanje desnice. Naime, terorizam je došao kao prvi, od rušenja blizanaca preko napada u Španiji a potom i dalje u Evropi pa sve do nedavnog napada u Francuskoj, i budio je mržnju i želju za osvetom.

Finansijska kriza koja je počela 2008. godine morala je nekoga optužiti za gubitak radnih mjesta, desničarske stranke su optužile državu za dvije stvari - da dopušta da imigranti uzimaju poslove te da je država zaboravila na tradicionalne vrijednosti i čovjeka. Na kraju je imigracijski val kao nova pojava, a sve novo uvijek daje i veće nepoznanice i strah, bio odlučujući korak za povratak krajnje desnice na velika vrata u evropsku politiku. Trump u Americi svojim populizmom pokazuje da je jačanje desnice globalni trend i kao takav ne može biti nimalo naivan. Brojni teoretičari, bilo marksističkog ili liberalnog opredjaljenja opominju da uslovi danas podsjećaju na uslove koji su doveli do fašizma i nacizma.

Danas je u britanskim medijima osvanula vijest o slici nacističkog salutiranja u Njemačkoj pored nacističkog koncentracionog logora. Rasizam buja i u Velikoj Britaniji gdje su Sikhi već dugo izloženi maltretiranju, kao i muslimani u novije vrijeme sve izraženije i učestalije.

Pogledati istinu u oči znači i priznati da uspon desnice znači i poraz alternativa. Koliko god krize uzrokovale približavanje desnici, taj proces nije trenutan. Naime, uz dobar plan, većinski ljevičarske stranke su mogle zadržati vlast. Ipak, desnica raste kontinuirano već duže od desetljeće. Vladajuće stranke ne nude izlaz, dok desničarski populizam redovno daje vrlo laka rješenja poput: izbacimo strance i biće posla; Evropska unija nam uzima novac, vratit ćemo novac ako napustimo EU i slično.

Postoji još jedan jako dobar razlog za uspon desnice. Tiče se političke korektnosti. Dok ljevica sve češće prioritet daje tome da se ne zamjeri nikome, pri čemu je ta praksa se zadržala na verbalnom nivu i postala rogobatna, desnica je bliža jeziku običnih ljudi. Insistiranje na tome da se crnci ne zovu crncima, da se niski ljudi ne zovu niskim, da je svaki drugi izraz uvredljiv te da se za najmanju grešku postaje homofobom, rasistom i ksenofobom samo je poseban način da se našteti svima. Prvo, tako će se pobrisati granica između onih koji su zaista izloženi rasizmu i onih koji to tek misle da jesu. Drugo, tako se neće pomoći nikome jer dok se svi trude da pažljivije govore na terenu stanje ostaje nepromijenjeno. Nezaposlenost dolazi kao manje bitna vijest. Ljudi koji se bave svojim životom to ne primaju i ne gledaju tako.

Oni su umorni od toga da je veći problem od egzistencije tolerancija koju često manjine zloupotrebljavaju. Po naravni stvari su manjine u podređenijem položaju. Međutim, sve češće manjine takva prava zloupotrebljavaju namećući svoju volju ucjenom da se protiv manjina ne može.

Desnica još uvijek nema većinu. Iako bombastični naslovi upozoravaju na desnicu, njena snaga više je u zastupljenosti u medijima nego kroz državni aparat gdje centar i ljevica godinama vladaju, posebno u Evropskom parlamentu. Ono što je zabrinjavajuće nije uspon preko noći nego spori trend konstantnog jačanja desnice koja će tako doći na vlast i tada će biti izuzetno teško spriječiti akcije s mnogo ozbiljnijim posljedicama.

Također, desnica se prilagodila u mnogo boljem slučaju od ljevice. Dok stranke ljevice insisitiraju na političkoj korektnosti, jezik koji koriste stranke desnice je postao suptilniji. On jeste oštar i često beskompromisan. Međutim, desnica će na istom skupu kada kritikuje dolazak imigranata i izjaviti da su ljudska prava neupitna ukoliko će stranci prihvatiti kulturu zemlje u koju dolaze. Ljevica zahtijeva multikulturalnost. Da je takav projekat propao objavila je Angela Merkel. Bio je to trenutak koji je označio novu eru u javnoj politici.

Slučaj Hofer je pokazao da je dolazak deničara ili ultradesničara u nekoj jakoj evropskoj zemlji pitanje vremena, ukoliko Trump ne pretekne sve.

Uspon desnice u matičnim zemljama u razdoblju od 2013. godine do danas.

Procenat osvojenih glasova u matičnim zemljama.