Carl Bildt, bivši Visoki predstavnik u BiH: Zbog čega je zapad izgubljen?

Nedavni politički diskurs sa obje strane Atlantika je podigao uznemirujuće pitanje koje postaje sve teže da se odbaci: Da li se SAD i Europa udaljavaju od politike otvorenosti koja je kroz historiju bila pokretač njihovog ekonomskog uspjeha?

U SAD-u, Donald Trump, republikanski kandidat za predsjednika, vodi verbalni rat protiv gotovo svakog trgovinskog sporazuma koji je njegova zemlja ikada potpisala. On je prijetio da će pocijepati veoma uspješan Sporazum o slobodnoj trgovini Sjeverne Amerike, te da će blokirati svaki pokušaj da se krene naprijed s nedavno zaključenim Trans-Pacific partnerstvom (TE).

Ukoliko bi Trumpovi stavovi postali dio platforme Republikanske stranke, pomak bi redefinisao političku scenu u vezi slobodne trgovine. Na kraju krajeva, republikanci su standardni nosioci slobodne trgovine u SAD-u - za razliku od Demokratske stranke, koja se borila sa skeptičnim glasovima iz sindikata koji čine dio izborne jedinice.

S druge strane, Trumpova protivnica na opštim izborima, Hillary Clinton, čini se da je smotala zastavu i usvojila barem dio Trumpove i Sandersove politike protiv , te se okrenula protiv sporazuma TE-a, uprkos tome što ga je ranije podržavala. Ona se sada također protivi i okvirnom planu trenutnog američkog predsjednika Barack Obame da se ratificira Kongres odmah nakon izbora u novembru.

Ovakvo ponašanje je neviđeno, nikada ranije vodeći kandidati za predsednika SAD nisu podsticali strahovanje da bi slobodna trgovina mogla uništiti američki prosperitet. Koji god kandidat pobijedi u novembru, posljedice će vjerovatno biti jako ozbiljne.

U Evropi je situacija samo marginalno bolja, čitava austrijska politička scena se čvrsto protivi predloženoj transatlantskoj trgovini i investicijskim partnerstvima (TTIP) između SAD-a i Europske unije. Njemačka ima slične stavove uprkos tome što je svoje bogatstvo stekla na osnovu globalnog tržišta, a u Nizozemskoj aktivisti prijete da će održati referendum za odbijanje bilo kakvih trans-atlantskih trgovinskih sporazuma.

Ovaj razvoj nas zbunjuje uzimajući u obzir povijest Zapada. Razvoj Evrope počeo je onda kada su brodovima počeli istraživati nova tržišta i mogućnosti. Ovo nije samo potpomoglo rast bogatstva, nego i razvoj novih inovacija za otvaranje tržišta, a na kraju krajeva, i sticanja znanja.

U decenijama nakon kraja Drugog svjetskog rata, sigurnost Zapada je prije svega izgrađen na ekonomskom uspjehu SAD, Zapadne Evrope i Japana - uspjeh koji je vođen integracijom, trgovinom i inovacijama. Prema skoro svakom indikatoru izuzetan rast u trgovini u protekle četvrtine stoljeća dala čovječanstvu neke od najboljih decenija ikada.

To je razlog zašto je nemoguće zamisliti postizanje ambicioznih ciljeva globalnog razvoja bez omogućavanja slobodne trgovine i globalizacije u centru strategije. Šta će to značiti za siromašne zemlje i zemlje u razvoju ukoliko Zapad izgubi vjeru u sebe i okrene se od same prakse koja ga je učinila uspješnim?

Srećom, još ništa nije izgubljeno, no spašavanje trgovine mora postati prioritet, te će zahtjevati izuzetnog vođu i upornost. Ovo bi mogla biti odlučujuća godina jer trgovinski sporazumi koji uključuju SAD, Aziju i Evropu su važni ne samo u smislu tradicionalnih proizvoda, ali i po pitanju slobodnog protoka podataka. Dok trgovina fizičkom robom pokazuje znakove stagnacije, protok podataka je povećan za 45 % u posljednjih deset godina.

Ukoliko Obama uspije osigurati ratifikaciju TE i dovede TTIP pregovore do zaključka, on bi postavio temelje za budući napredak. Ukoliko učini malu grešku na jednom zadatku - ili, katastrofalnu na oba - svijet će se suočiti sa jako neizvjesnom budućnošću.

Politički lideri koji još uvijek vjeruju u Zapad moraju se posvetiti odbrani slobodne trgovine i izgradnji otvorenog svijeta i moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da spriječe uvođenje protekcionističkih mjera i podizanje prepreka globalizaciji.