Wood Surgery - starom namještaju pružite još jednu šansu

Da je restauracija namještaja jako popularna nije nikakva novost, a potražnja za unikatnim namještajem koji će upotpuniti naš dom ne prestaje. Lejla Selimović je djevojka iz Zenice koja je svoj hobi, restauraciju namještaja, pretvorila u pravi mali biznis. Za novi.ba ona priča kako teče proces restauracije i koliko zaista vremena i posvećenosti treba za ovaj posao. Lejlin rad možete pratiti na njenoj Facebook stranici Wood Surgery.

1. Odakle ideja da se počnete baviti redizajnom i oslikavanjem starog namještaja? Kako ste počeli?

Do svega ovoga došlo je vrlo spontano. Kako je u našim salonima namještaja u vrijeme kada sam se počela zanimati redizajom namještaja bilo veoma teško pronaći zanimljive komade, a i kada se pronađu u pravilu su duplo skuplji od standradnih modela, počela sam preuređivati namještaj za sebe. Prvo sam počela raditi manje komade u stanu, pa na balkonu, pa u u improvizovanom prostoru u podrumu zgrade u kojoj sam živjela, dok sam danas vlasnica male radionice na koju sam jako poosna jer je ona rezultat isključivo mog rada. 

2. Da li ste od nekoga učili?

Redizajn namještaja zahtjeva monogo vještina, spretnosti, tehnika i znanja koje kao diplomirana pravnica i žena nisam imala. Dakle, sve što sam o tome naučila bilo je na vlastitu inicijativu, zahvaljujući znatiželji, kreativnosti i želji. Raspitivala sam se kod majstora, učila sa intereneta, ali sam ipak najviše naučila samim radom na principu pokušaja i pogrešaka. 

3. Šta je bio Vaš prvi rad, kako je to izgledalo?

Prvi veći komad koji sam radila bio je kuhinjski kredenac star gotovo stotinu godina. On je zapravo bio komad koji je pripadao maminoj neni, a koji danas zauzima centralni dio u mom stanu. Kada smo ga dopremili iz Visokog, niko nije vjerovao da tako dotrajao komad koji je godinama stajao vani može postati fukcionalan i lijep. Bilo je puno popravaka, prašine, skidanja stare boje, ali definitivno bilo vrijedno truda.

4. Gdje nađete stari namještaj?

Stari namještaj koji je meni interesantan posvuda je oko nas, samo treba posmatrati. Ja u pravilu nabavljam komade koji su „odslužili svoje“, ali čiji je dizajn zanimljiv i u kojima ja vidim potencijal za rad. Raspitujem se, tražim, obilazim, posmatram. Ljudi su već poprilično upoznati sa onim čime se bavim i često mi se i sami javljaju kako bi mi poklonili ili prodali neki komad koji godinama sakuplja prašinu u podrumu, garaži, vikendici, tavanu...Kada mi se posreći, zanimljiv komad može se pronaći i na našim buvljacima.

5. Da li sami radite ili imate neku ekipu uz sebe koja Vam pomaže?

Ovaj posao zahtjeva gotovo cjelodnevni angažman i sve je stvar organizacije. Dakle, ne radi se samo o redizajniranju starog namještaja, nego i organizovanju narudžbi, nabavkma, sastancima i dogovorima sa kupcima i naručiocima, reklamiranju, fotografisanju, promociji, organizovanju transporta, vođenju finansija, dogovorima sa saradnicima... Gotovo je nemoguće da sve uradim sama i zato mi u pomoć nesebično priskače sestra Una kada završi sa svojim redovnim radnim obavezama. Imam i saradnike za tapaciranje, transport ...

6. Opišite nam kako teče proces redizajna namještaja?

Proces pružanja usluge redizajna namještaja započinje stupanjem u kontakt sa naručiocem usluge, uvidom u stanje komada  koji je predmet redizajna, detaljnim dogovorima oko vizije i konačnog izgleda finalnog proizvoda, dogovorima oko nabavke adekvatnog materijala kojim će predmet biti tretiran, ugovaranje cijene, te  vremena koje je potrebno da se proces rada okonča. Nakon prve faze slijedi faza pripreme predmeta za rad, tačnije šmirglanje, čišćenje i popravljanje eventualnih pukotina i nedostataka. Nabavka sredstava za rad : četke, brusni papir različite granulacije, valjci, trakice, boja, mase za kitovanje, podloga, lazura, specijanih konturnih i akrilnih boja, pigmenata za toniranje te specijalnih materijala  za tehnike potrebne za postizanje dogovrenih efekata. Odabrati odgovarajuću tehniku i uspješno je primijeniti tako da konačan rezultat bude baš ono što je naručilac zamislio. Ukoliko se radi o komadu koji zahtjeva tapaciranje (retro fotelje koje jako često radim), onda taj dio posla prepuštam saradniku koji profesionalno odradi svoj dio posla. 

7. Koji su Vaši najveći projekti do sada bili?

Najzahtjevniji rad za mene je ujedno i moj prvi veći posao-osmišljavanje cjelokupnog vizuelnog identita i uređenje kafeterije u Zenici. Posao je trajao gotovo dva mjeseca i od devastiranog tunelanostog prostora bivše željezarije dobili smo topao i ugodan ambijent uređen od gotovo 90 % starih redizajniranih komada. Reakcije nakon otvorenja, posebno od struke,dale su mi vjetar u leđa za mnoge projekte koje sam kasnije radila. Također bih izdvojila jako zahtjevan projekat uređenja tematskog apartmana u Istri, gdje sam većinu posla organizovala putem svakodnevnog virtualnog obilaska i davanjem uputstava majstorima putem interneta. Uporedo sam komade radila u radionici u Zenici i na kraju se sve lijepo posložilo.

8. Uzimajući u obzir da je redizajnirani namještaj jako skup, da li u BiH uopšte postoji kupaca?

Da ovaj posao radim u nekoj drugoj sredini, zasigurno bi situacija bila mnogo bolja. Međutim, imajući u vidu i materijalnu situaciju, kao i mentalitet prosječnog bh građanina, mogu reći da sam poprilično zadovoljna. Nerijetko se desi da kupci moraju poprilično sačekati da bi njihov komad došao na red. Ljudi koji su naviknuti da rade, itekako znaju cijeniti tuđi rad, trud, vrijeme i ideju.Takvi ljudi ne pitaju za cijenu. Međutim, mnogo je i onih koji smatraju da za cijenu redizajniranog starog komada mogu kupiti nov, serijski komad. Ali, to je ipak stvar ukusa. Ovakav način pristupa uređenju enterijera već odavno je trend u svijetu, i zapravo su mi najčešći klijenti ljudi koji dosta putuju, koji su živjeli vani i vidjeli da vrhunac uređenja enterijera nije bezlični pločasti namještaj.

9. Kako vidite svoj obrt u ubudućnosti?

Što se tiče planova za budućnost, ja se i dalje planiram baviti ovom poslom jer ga izuzetno volim. Planiram kao i do sada, raditi, raditi, raditi.