Kakva budućnost čeka svijet: Pripremanje za predsjednika Trumpa
Iako američki prijatelji i saveznici samo u nevjerici gledaju takmičenje između Hillary Clinton i Donald Trump-a na novembarskim američkim izborima, oni moraju učiniti više od nijemog posmatranja i trebaju da se nadaju najboljem, ali da budu spremni za najgore.
Odlučujuća tačka na izborima 2016. godine nije to što je zvijezda reality televizije i bogataš postao glavni kandidat za republikance, ključna je ogromna promjena koju bi Trumpova pobjeda donijela ostatku svijeta.
Tokom svakih izbora da sada, prijatelji Amerike i njeni saveznici su imali svoje favorite, no nikada do sada demokratski i republikanski predstavnici nisu bili toliko različiti. Nikada nije postojala takva netrpeljivost između Reagan i Cartera ili Clinton i Bush, ili između Bush i Gore, ili čak Obame i McCain, kao što postoji između Trump i Clinton.
Za ostatak svijeta Clinton predstavlja kontinuitet, a Trump predstavlja dramatičnu promjenu. No koliko dramatična ona može biti nije jasno, ali normalne pretpostavke koje se vežu za bilo kojeg kandidata ne mogu biti primijenjene na Trump-u, jer je ovo zaista abnormalna kandidatura.
Upravo to je razlog zašto se trebamo pripremiti. Trump je potvrdio u svom govoru o vanjskoj politici u Centru za nacionalni interes u Washingtonu, 27. aprila da je "Amerika na prvom mjestu.'' On želi da odbaci multilateralne trgovinske sporazume i institucije, te uvede mnogo oštrije odnose prema ilegalnim imigracijama, i stvori novi pristup odbrani i sigurnosti savezima.
Trump je u tom govoru proglasio da želi da SAD bude "predvidivo nepredvidiva", te je jasno dao do znanja da neće napustiti svoju prvobitnu poziciju. Ukoliko saveznici imaju trajno velik bilateralni trgovinski suficit sa SAD, onda mogu očekivati oštre mjere njegove administracije. Trump tvrdi da je regionalna ponuda, kao što je američki sporazum iz 1994. godine o slobodnoj trgovini (NAFTA) između SAD-a, Meksika i Kanade, su "totalna katastrofa" koji su vezali SAD-u ruke. Dakle, najbolja pretpostavka je da će biti odbačen.
Kako se onda prijatelji i saveznici pripremaju za predsjednika Trumpa? Diskretno, naravno.
Postoje dvije vrste stvari koje prijatelji i saveznici mogu i trebaju učiniti kako bi se pripremili za najgore. Jedan od njih je da ojačaju, jer će se na taj način najbolje suprotstaviti nasilnicima. Druga je da podupru svoje saveze i prijateljstva jedni sa drugima, u očekivanju raskida starih partnerstava i liberalnog međunarodnog poretka koji je prevladao od 1940. godine.
Nemoćni Japan i 28 zemalja u Evropskoj uniji će biti primamljiva meta za predsjednika Trumpa. Japan polako treba početi prihvatati strategiju rasta koju je obećavao premijer Shinzo Abe, kako bi imao šansu za bolju poziciju, a evropske zemlje trebaju baciti svoje opsesije fiskalnim štednjama i javno-investicionim programima kako bi mogle napredovati i smanjiti stopu nezaposlenosti.
To su potezi koji su zaista potrebni u svakom slučaju, posebno da bi lakše počela izgradnja jačih saveza.
Ako Trumpova administracija nastoji da ukine NAFTA-u, Kanada i Meksiko će morati da nađu zajednički cilj. Ukoliko se odluče da odbace Trans-Pacific partnerstvo (TE), trgovinski sporazum donesen od strane Obamine administracije sa 12 azijsko-pacifičkih ekonomija, te zemlje mora početi predvoditi Japan ili Australija, te da međusobno snose teret između sebe. (Clinton se također okrenula protiv TE, ali možemo pretpostaviti da je samo taktički, no u slučaju Trumpa, takva pretpostavka nije opravdana)
Da bi izbjegli Trumpova maltretiranja, članice EU i NATO moraju biti spremne da se drže zajedno. To može značiti da budu spremne dati više novca za svoju odbranu.
Ali ipak evropska solidarnosti polako nestaje, a to je, u najmanju ruku, posljedica krize migranata i ekonomske krize koja je nastala nakon finansijskog kraha u 2008. godini. Britanski birači mogli bi čak i pogoršati situaciju ukoliko 23. juna glasaju za napuštanje EU. No ukoliko Trump zaista postane predsjednik, bilo bi im mnogo bolje da glasaju za ostanak u EU, jer samo tako se može ojačati Britanija, i sama EU.
Azija, u drugu ruku, nikada nije bila poznata po svojoj solidarnosti, to je većinskim dijelom zavisilo od američkog uticaj da izbalansira svoje rivalstvo. Japan, na primjer, ima bliske veze sa jugoistočnim azijskim zemljama, ali ne i formalne sigurnosne odnose sa njima. I Japan i Južna Koreja, njena najbiliža država, imaju dugogodišnje ugovore o sigurnosti sa SAD-om, ali su neprijateljski nastrojene jedna prema drugoj.
S obzirom da postoji mogućnost rata trgovine, rata valuta, kao i prekidanje dugogodišnjih saveza u narednih 9 do 12 mjeseci, vrijeme je da se regionalna solidarnost stavi ispred neprijateljstava i forsiranja fragmentacije. Američki prijatelji i saveznici trebaju da se polako pripremaju za manje prijateljsku Ameriku.
(project-syndicate.org)