Sebija Izetbegović nastavlja rat protiv Opće bolnice
Prema informacijama koje je dobio Novi.ba, u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu je prešlo 12 doktora i drugih radnika, i to: Haso Sefo (neurohirurg), Edin Hajdarpašić (neurohirurg), Hajrudin Spahović (urolog), Edin Gadžo (anesteziolog), Eneim Nahed (anesteziolog), Nedžad Nakaš (ginekolog), Goran Stojkanović (ginekolog), Muvedeta Čedić (ekonomista), Elzana Salman (ekonomista), Admira Stojkanović (medicinska sestra), Jasna Muhović-Bejtić (oftalmolog), Adnan Hašimbegović (hirurg), kao i dvije čistačice iz Vojne bolnice i jedna kafe kuharica.
S tim u vezi, kontaktirali smo dr. Bakira Nakaša, i pitali ga koji su razlozi prelazaka medicinskog osoblja iz Opšte bolnice u KCUS.
„Godine 1992., veliki broj doktora je prešao u državnu bolnicu, i ostali su tamo jer su izrazili želju da tu nastave karijeru i tu su i penzionisani. U periodu od 1992. do danas, veliki broj ljudi je prelazio i to nije ništa neobično. Međutim, što se tiče nedavnog prelaska, to su 2 grupe ljudi, jedna grupa ljudi koja je otišla za menadžmentom, i druga grupa ljudi koja je možda shvatila da mogu imati bolji profesionalni razvoj na Kliničkom centru, jer htjeli mi to ili ne, Opća bolnica pruža sekundarne bolničke usluge, a klinički centar tercijarne. A moguće je i da se neko uplašio da će bolnica prestati da radi, neko je možda i nagovoren, ali ja to ne bih puno problematizirao ako ovo ne umanjuje funkcionalnost bolnice. Ima još jedna grupa ljudi koji su napustili KCUS i otišla u inostranstvo, a to je najgora opcija, jer ovi koji su prešli na KCUS su bar ostali na raspolaganju našim pacijentima, ali ovi koji su otišli u strane zemlje su izgubljeni za naše pacijente,“ rekao je dr. Nakaš za naš portal.
Na pitanje šta je sa moratorijumom na prijeme novog osoblja, dr. Nakaš je rekao: “To je, po meni jedna vještačka stvar. Ako je uprava savjesna i popunjava ona mjesta koja nedostaju nema potrebe za moratorijem. Zašto bi trebao postojati moratorijum ako je neko otišao u penziju ili prešao na drugo radno mjesto, vi ne možete uposliti zamjenu. Moratorijum treba biti za prijem novih kadrova koji nisu postojali prije, pa se sada dešava gomilanje kadrova. Samo u tom slučaju je opravdan.“
Razgovarali smo i sa dr. Draganom Stevanovićem, jednim od rijetkih zdravstvenih radnika koji je imao hrabrosti progovoriti o dešavanjima unutar bolnica. Pitali smo ga da iznese svoje mišljenje o nedavnim događajima na KCUS-u i u Opštoj bolnici.
„Kao predstavnik liječničke komore kantona, zaprapašćen sam bahatošću vodstva jedne zdravstvene uprave, koja umjesto da se bavi organizacijom vlastite ustanove, pokušava da preuzme ingerencije ministra zdravlja i reguliše nešto u kantonu Sarajevo. Pri tome, oni uopšte ne znaju odredbe zakona o zdravstvenoj zaštiti koja ih obavezuje da imaju kontinuirani rad od 24 sata na dan i 365 dana u godini rad urgentnog prijema, ne poznaju svoje registracijsko rješenje u kojem stoji da su registrovani za ¾ kreveta za sekundarne zdravstvene zaštite i samo 1/3 tercijarne zdravstvene zaštite. Ne priznaju situaciju da su početkom ove godine dobili više nego prošle godine, oko 110 miliona KM od zavoda zdravstvene zaštite kantona, za djelovanje u sekundarnoj i tercijarnoj zaštiti. Osnovni zadatak te uprave je da sa parama koje su dobili obezbijede zdravstvenu zaštitu građanima kantona, a nikako da prebacuju svoje funckije drugima, koje su već oštetili uzimajući im kadrove i smanjujući im finansijska sredstva putem zavoda za zdravstvenu zaštitu. I krajnje je vrijeme da kantonalni i federalni ministri ispune svoje ingerencije i da to ne prepuštaju upravi kliničkog centra koji na to nema pravo,“ rekao je Stevanović.
Dr. Stevanović misli da odluke kao što je ova samo štete građanima: “Jednostrani potezi kao što je ovaj, koji nisu ugovoreni s obzirom na mogućnosti drugih institucija, će dovesti do krajnjeg ugrožavanja zdravlja i života građana. Mi smo na upravnom odboru liječničke komore jednoglasno donijeli taj zaključak i upozorili i direktore i ministre da ovu situaciju moraju žurno razriješiti, jer se jednostrane odluke ne mogu donositi. To je u suprotnosti sa svim principima i redovnog i urgentnog zbrinjavanja. Najlakše je na kliničkom centru 'mi to nećemo trenurno raditi', jer se postavlja pitanje ko će? Tu je ogromna odgovornost ministara, ne može biti menadžment jedne ustanove odgovoran, jer se njih tiču stvari unutar same institucije.“