Sidran za Novi.ba: "Ako me ko pita za proteste u Banja Luci recitovaću mu jednu bezobraznu pjesmu"

U Sarajevu je danas u 14 sati završeno druženje sa akademikom, književnikom i scenaristom Abdulahom Sidranom.

„Sidran u podne – uzroci i pojave“ kako je naslovljeno ovo „druženje“, koje se održava svake subote sa početkom u 12 sati u galeriji „Gabrijel“ Kamernog teatra 55, ustvari je razgovor koji se odvija u jednojdomaćinskoj atmosferi sa akademikom Sidranom.

Tema za razgovor sa Sidranom nikada ne ponestaje, napominje Sidran, dok u isto vrijeme potiče prisutne da ga pitaju, kako sam kaže, „o bilo čemu“.

Ističe ipak, da zbog starosti i bolesti nije u stanju aktivnije učestvovati u društvenom i političkom životu zemlje, ali zato smatra da može, na osnovu svog svekolikog  iskustva i vlastite procjene da je kompetentan razgovarati na svaku temu, da daje savjete sugrađanima koji mu se pridruže na razgovoru.

Filozofija, književnost, obrazovanje, politika, ideologija, pa i poneka topla ljudska priča, sve se to vrtilo u toku današnjeg razgovora sa akademikom. Samo jednu temu nije htio započinjati.

„Ako me ko pita za proteste u Banja Luci recitovaću mu jednu bezobraznu pjesmu“, rekao je prisutnim Sidran.  Nije je izostavio recitovati, bez obzira što mu niko nije uputio pitanje o toj temi nakon takve početne najave.

Posebno je tematizirana današnja književnost za djecu za koju kaže „U njoj nema ništa da dječiji um uzvisi, već samo da siluje taj um.“, aludirajući time na prisutnost nacionalnih ideologija i nedostatak jezika kao „ljepote od boga data“ u udžbenicima koje se trenutno koriste u nastavnom procesu u Bosni i Hercegovini.

„Isti jezik kojim priča čak četiri naroda, svaki od tih naroda ima pravo nazvati kako hoće i ne smije im se uskratiti to pravo.“ rekao je Sidran okupljenim kada je upitan o problemima djece bošnjačkih povratnika u RS-u kojima se negira pravo da u svjedočanstvima o završenom školovanju stoji „Bosanski“ kao naziv jezika umjesto „Bošnjački“.

Za akademika Sidrana priča oko naziva jezika u RS-u predstavlja politikanstvo „sa obje strane“ kojima je cilj da se skrene pažnja sa stvarnih problema povratnika Bošnjaka u Republici Srpskoj.

„Mislim da je pravna zaštita, fizička zaštita, zaštita na radu i zaštita imovine važnija od politikanstva oko jezika u dokumentima u RS-u. To šta piše u dnevniku i još par dokumenata ne smatram problemom. Problem je broj profesora i kvalitet njihovog predavanja.“ izjavio je Sidran, dodajući da se u Federaciji BiH može na jednostavan način učiniti da se svjedočanstva u kojem piše „Bošnjački jezik i književnost“ tretirati kao da piše „Bosanski jezik i književnost“, te da se time djeci omogući upis u škole u Federaciji.

„Za mene je prihvatljivo jedino da se zove jezik zove Bosanski, i to zbog uzajamne razumljivosti Bošnjaka, Hrvata i Srba u Bosni. Mi, kao Bošnjaci, nemamo pravo da ga svojatamo kao Bošnjački.“ rekao je Sidran objašnjavajući da nije za to da ostane naziv „Bošnjački“ u zvaničnoj upotrebi u RS-u, nego da se borba oko „apstraktnih stvari“ ostavi na stranu dok se ne riješe glavni problemi koje tište ljude, a to je „pun trbuh“.