I Dodik i opozicija ofucanim frazama privlače gladan narod da glasa za njih

Savez za promjene zakazao je u Banjaluci veliki narodni protest za 14. maj. Kako napominju u svom "Proglasu" protest je nenasilnog karaktera i zakazan je u skladu sa zakonom.

Analizirajući tzv. Savez za promjene na čelu sa Mladenom Bosićem možemo zaključiti da ni oni nisu toliko bajni koliko se predstavljaju javnosti, povodom protesta 14. maja.

Mladen Bosić, Ognjen Tadić, Aleksandra Pandurević i ostali iz SZPa imaju mjesečna primanja veća od 7000 KM. Kako neko ko primi na godišnjem nivou 84.000KM ima bilo šta da kaže narodu koji gladuje? Znamo svi da je taj isti SZP bio na vlasti 2004 godine pa je upropastio Republiku Srpsku.

U nedavnom intervjuu koji je Mladen Ivanić dao za Frontal, počasni predsjednik Partije demokratskog progresa, na postavljeno pitanje: „Možete li mi nabrojati tri opštine gdje je na vlasti SzP i gdje su učinjene bilo kakve reforme, npr. redukcija broja administrativnih radnika“, odgovara: „To ne znam, nisam pratio. Ali da budem pošten, sumnjam da bilo gdje ima neko veliko smanjenje broja zaposlenih. Ako su uspjeli zaustaviti rast birokratije, u ovoj fazi je i to dovoljno.“ Postavlja se pitanje: Kako nekome vjerovati da će zaista raditi posao koji se od njega očekuje i posao koji obećava da će raditi, ako u opštinama gdje je na vlasti ništa od toga nije napravio 4 godine unazad?

Problem kod SzP--a je taj što se nisu dogovorili da li je cilj protesta rušenje vlasti ili samo demonstracija nezadovoljstva? Iz nekih partija se čuje ovo prvo, iz nekih ovo drugo. Stavovi nisu artikulisani.

Da li se uopšte može vjerovati partijama koje su već ranije bile na vlasti, pa su smjenjivane zbog loših rezultata? Da li je ova alternativa jedina alternativa? Alternativa naravno da nije. Najgore od svega je, što RS nema kvalitetnu i dobru opoziciju da 14.og maja stanu pred narod i kažu mi smo u pravu. Vidimo u poslednjih par dana dešavanja u Bijeljini gdje je raspuštena skupšstinska većina gdje je preovladavala opozicija. U Trebinju se slično dešava. Kakvo onda povjerenje i alternativu oni daju kad se dva dana pred proteste raspadaju.

Miting se zove „Srcem za Srpsku. Stop izdaji!“, ali se u isto vrijeme kaže da će se miting otkazati ako opozicija otkaže proteste. Postavlja se pitanje, ako već vlast (prvenstveno SNSD) želi da zaustavi jedno takvo djelo kakvo je izdaja, zašto ostavlja mogućnost otkazivanja mitinga? U tom slučaju, miting bi se pod hitno morao održati, bez obzira na sve. Ili SNSD možda više mari za opoziciju, nego za Srpsku...

Na miting vlasti najavljen je dolazak ultradesničarskih (po nekima i profašističkih) političkih partija poput Slobodarske stranke iz Austrije ili Zavetnika iz Srbije. Savez nezavisnih socijaldemokrata je lijevo orijentisana (makar programski odnosno ideološki) politička partija. Zašto onda najavljena podrška dolazi od ultradesničarskih partija? Ili to ipak znači da svaka ptica svome jatu leti?

Zašto sekretar SNSD-a Luka Petrović nije, u najmanju ruku, smijenjen sa ove pozicije? Njegova katastrofalna izjava da su svi koji budu učestvovali u protestima opozicije izdajnici, nije dostojna ikakvog komentara. U rangu je one stupidne izjave Rajka Vasića, koji je nazvao studente kopiladima. Dovoljno je reći da će tim protestima prisustvovati i ljudi koji su davali dijelove tijela za RS ili oni koji su izgubili svoje najbliže.

Čemu kontraprotest isti dan? Zar to nije očigledan bezbjednosni rizik? Da li to predstavlja izlaganje svog stanovništva očiglednoj opasnosti? Ovo više liči na nešto što bi uradio Čaušesku, Milošević... Čisto izazivanje netrepeljivosti kod naroda. U bukvalnom smislu, nacionalizam protiv gladi i siromaštva.

Problem kod naroda u Republici Srpskoj je što na jednoj strani prolazi politika da je narod Republike Srpske siromašan, da je gladan, da su borci takvi kakvi su, dok politika Milorada Dodika prolazi direktno vezanim za nacionalizam. Dodikova politika nacionalizma prolazi kod naroda jer Dodik stalno forsira Srbiju, Srbe, Rusiju, vrijedja druge narode. Nacionalizam i želja za hljebom pogotovo kod naroda kakvi smo mi sami često prolazi. Ovo su dvije osnovne jedine razlike kod SZPa i Dodika. Samo drugačija politika da privuku jadan i gladan narod da glasaju za njih, da eventualno dođu na narodni protest 14. maja i kontraprotest kod Dodika.

Glavni akteri protesta u budućnosti ne moraju neizostavno da budu opozicioni lideri. Ovo se lako može pretvoriti u proces koji će sa političke scene ukloniti ne samo vladajuću garnituru političara, nego i neke iz opozicije. Naročito one koji su tokom posljednje decenije mirno posmatrali urušavanje institucija i besprizornu pljačku Republike Srpske, čekajući svojih pet minuta slave i komadić vlasti.

Prema teoriji haosa, "efekat leptira" je upravo ono što se može dogoditi Republici Srpskoj 14. maja. Može, ali i ne mora. Kao što se Dodikov miting nije morao dogoditi, jer samo izaziva veći revolt građana.

''Sitnica, kao što je pokret krila leptira, na jednom mjestu može da izazove tajfun na drugom kraju svijeta.''

U prevodu na srpski, svaki potez vlasti, svaka odluka, čak i najmanja, može za sobom da povuče ogromne posljedice. Promjene ne počinju uvijek sa velikim stvarima, niti sa velikim ljudima. Budale su u istoriji često bivale zaslužne i za dobre stvari.

Veliki dio analitičara smatra da i jedni i drugi samo rade na svojoj promociji i da je kampanja za naredne lokalne izbore odavno počela. Postavlja se pitanje zašto se u tom slučaju ne čekaju upravo izbori čiji bi rezultati svakako dali legitimitet i jednim i drugim da izađu pred građane i ostvaruju dalje političke ciljeve.

„Legitimno je da političke partije uoči izbora dižu tenzije. Zahtjevi opozicije su sasvim legitimni, a možda i opravdani. Ono što ja lično zamjeram opoziciji je što protesti nisu organizovani ranije – 2014. godine kada je Vlada RS formirana nezakonito, kupovinom poslanika. Tada je trebalo da zaprijete izvođenjem građana na ulicu, ali to nisu uradili. U svakom slučaju, prostora za proteste ima, s obzirom na ekonomsku situaciju u Republici Srpskoj. Brojne populacije su na ivici egzistencije“, izjavio je analitičar Željko Raljić, navodeći da se vlast upravo plaši mogućnosti da bi protesti mogli postati pravilo – a to žele da izbegnu.

Najgore što se može desiti na ovom protestu i kontraprotestu da isti narod udare jedan na drugoga. Svi znamo i upoznati smo s tim da je zakon u BiH takav da ne postoje vanredni izbori.

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u Evropi u kojoj ne može biti vanrednih izbora. Razlog za to leži u činjenici da ni Izborni zakon BiH, a ni državni ustav ne predviđaju mogućnost raspisivanja vanrednih izbora. Analitičari ističu da takva situacija pogoduje vladajućim strukturama, kako u matematičkim postizbornim računicama, tako i u tome što praktično ne postoji mehanizam kojim bi bio kažnjen loš rad izabranih zvaničnika prije isteka njihovog mandata.

Ustavom Bosne i Hercegovine predviđena je mogućnost samo raspuštanja Doma naroda BiH, dok su Predstavnički dom i Predsjedništvo BiH praktično nedodirljivi.

Jednostavno rečeno, izabrani u tim institucijama, koliko god loše radili, ili ako se ne mogu dogovoriti pa nastupi naprimjer blokada parlamenta, sigurno je da ne mogu izgubiti mandat koji traje četiri godine.
 

Politika ista. Fraze iste. Političari su isti. Svi isto ponavljaju i svi za iste glasaju. Sjaši kurta da uzjaši murta.

„Politika je kurva, ubila je bomba, dzaba svi smo isti, svi smo ista govna.“ – Dubioza kolektiv.