FBI im je uletio u kuću i ovi dječaci su tada saznali tajnu zbog koje su protjerani iz zemlje

Tim i Alex cijeli život smatrali su da se prezivaju Foley, a onda su, prije šest godina, saznali svoje pravo porijeklo. Sada se ne mogu vratiti u rodnu Kanadu, ni u Ameriku gdje su proveli većinu života, a njihova prilično nevjerovatna priča, koja je inspirirala seriju The Americans, ove nedjelje objavljena je prvi put.

Sredinom 2010. godine, u velikoj akciji FBI-ja, uhvaćeno je deset KGB-ovih elitnih špijuna koji su decenijama živjeli u Americi skriveni pod lažnim identitetima. U Sovjetskom savezu za njih su koristili termin ilegalci. Radilo se o ljudima koji su u doba hladnog rata, nakon godina treninga, odlazili iz SSSR-a i potpuno se infiltrirali, uglavnom preuzimajući identitete umrlih Amerikanaca.

Među uhapšenim te 2010. bili su i roditelji Tima i Alexa Foleya. Ta dva klinca, tinejdžera, saznali su da su im mama i tata špijuni, a oni zapravo Rusi, tek kad je cijela FBI-jeva jedinica jedne večeri uletjela u njihovu kuću u Bostonu. Ove sedmice, šest godina kasnije, Tim i Alex prvi put su istupili u javnost, u velikom intervjuu za The Guardian.

Prilično senzacionalna Guardianova priča

Bio je 27. juni 2010. godine, Tim Foley navršio je 20 godina. Za rođendan su njega i njegovog mlađeg brata Alexa roditelji izveli na ručak. Išli su u indijski restoran nedaleko njihove kuće u Cambridgeu u državi Massachusetts. Oba brata rođena su u Kanadi, no cijela porodica je već deset godina živjela u SAD-u. Otac, Donald Heathfield, studirao je u Parizu i na Harvardu, da bi se na kraju zaposlio u konzultantskoj firmi u Bostonu. Majka, Tracey Foley, godinama je bila domaćica fokusirana na odgoj sinova. Nakon što su Tim i Alex porasli, prihvatila je posao agentice za nekretnine. Odavali su dojam obične američke porodice, iako s kanadskim korijenima i sklonosti čestim putovanjima u inostranstvo.

Oba brata bila su fascinirana Azijom. Roditelji su ih poticali da putuju i sami pa se tada 16-godišnji Alex upravo bio vratio iz Singapura, sa šestomjesečne razmjene učenika. Nakon ručka svi četvero vratili su se kući i otvorili bocu šampanjca kako bi nazdravili Timovom rođendanu. Oba dečka su bila malo umorna, noć prije organizovali su kućnu žurku. Roditelji su otišli van, a oni su htjeli s prijateljima proslaviti Alexov povratak iz Singapura. Tim je imao planove za novi večernji izlazak. Nakon zdravice šampanjcem otišao je na sprat i počeo slati poruke prijateljima. Planirao je svoj rođendanski izlazak. Kad je neko prilično glasno zakucao na vrata, mama ga je pozvala da siđe, uvjerena su prijatelji došli po njega.

Ali, na vrata nisu zakucali Timovi prijatelji već FBI. Uletjeli su u kuću i vikali da svi dignu ruke u vazduh, a druga ekipa specijalaca ušla je na zadnji ulaz. Kad je Tim, koji je još uvijek bio na spratu, čuo viku, pomislio je da je policija došla po njega.

"Sigurno su saznali da smo juče na žurci pili", prošlo mu je kroz glavu. Niko od prijatelja nije imao 21 godinu, a bostonska policija vrlo ozbiljno shvata zakon o točenju alkohola.

Prava imena roditelja

Kada se spustio u prizemlje postalo mu je jasno da je FBI došao zbog nečeg mnogo ozbiljnijeg. Dva brata su zaprepašćeno gledala kako njihovim roditeljima stavljaju lisice na ruke i odvoze ih u dva odvojena crna automobila.

Tim i Alex ostali su sa brojnim policajcima i agentima koji su im rekli da moraju da započnu forenzičku pretragu njihove kuće. Dječaci su odvedeni u hotel. Jedan od agenata je rekao kako su im roditelji uhapšeni pod optužbom da su "nezakoniti agenti strane države".

Alex je pretpostavio kako je došlo do neke greške. Čak i kada su, nakon nekoliko dana, na radiju čuli kako je FBI razotkrio 10 ruskih špijuna širom SAD-a, bili su čvrsto uvjereni kako je došlo do velike greške.

Ali, FBI nije pogriješio. Ne samo da su njihovi roditelji bili ruski špijuni, oni su i bili Rusi. Odnosno, ljudi koje su Tim i Alex poznavali kao mamu i tatu jesu bili njihovi biološki roditelji, ali se nisu zvali Donald i Tracey. To su bili neki poginuli Kanađani kojima su njihovi mama i tata ukrali identitete.

- Znao sam da, ako ću morati da svjedočim na sudu, bolje da znam što manje. Nisam htio da postavljam pitanja. Prijetila im je doživotna kazna zatvora, a ako ću ja da svjedočim, moram vjerovati da su potpuno nedužni - priča Alex o prvim danima nakon hapšenja roditelja.

Prava imena su im Andrej Bezrukov i Elena Vavilova. Oboje su rođeni u Sovjetskom Savezu, prošli su obuku u KGB-u. Nakon čega su poslani u inostranstvo u sklopu strogo čuvanog programa tajnih agenata, u Rusiji poznatog pod nazivom “ilegalci”. Nakon dugotrajnog stvaranja uvjerljivog identiteta običnih građana Sjeverne Amerike, par je krenuo sa izvještavanjem za SVR. To je špijunska agencija moderne Rusije nasljednica nekadašnjeg KGB-a. Njih dvoje i još osam agenata ocinkario je bivši ruski špijun koji je pribjegao Amerikancima.

Novi život

FBI je prikupio mnoštvo dokaza koji su razotkrili Timove i Alexove roditelje. Slučaj je završio razmjenom. SAD je Rusiji izručio desetoro špijuna među kojima su bili i roditelji dječaka. Rusija je za njih predala četvoro Rusa koji su zatvoreni pod optužbom da špijuniraju za zapad.

Za Alexa i Tima, geopolitička pozadina razmjene špijuna bila je najmanji problem. Dvojica tinejdžera odrasla su kao tipični Kanađani, da bi otkrili kako su zapravo djeca Rusa špijuna. Pred njima je bio dug let za Moskvu i još duže emotivno i psihološko putovanje.

Danas, gotovo šest godina nakon razotkrivanja, Alex ima 21 godinu, njegovo ime je Alexander Vavilov, a njegov brat je Timofei Vavilov. Iako mnogo njihovi prijatelji koriste njihovo staro prezime. Novinar "The Guardiana" Shaun Walker našao se sa Alexom u Moskvi u kafiću blizu stanice metroa Kijevskaje. Alex danas govori ruski dovoljno da može da naruči ručak, ali daleko je od tečnog. Studira u jednom evropskom gradu, a u Moskvu je došao da posjeti roditelje. Tim radi u finansijskom sektoru u Aziji. Oba brata su zamolila da podaci o njihovom profesionalnom životu ostanu privatni.

Od 2010. su svjesno izbjegavali medije. Intervju za "Guardian" su prihvatili jer sudskim putem pokušavaju da vrate kanadsko državljanstvo koje im je oduzeto prije šest godina. Vjeruju kako nije pravedno da oni moraju odgovarati za greške svojih roditelja. Zato su odlučili prvi put da ispričaju svoju priču.

Susret sa mamom u zatvoru

On i brat Tim proveli su noć u hotelu koji im je osigurao FBI, pokušavajući da shvate šta se dogodilo. Nakon što su se idućeg dana vratili kući vidjeli su kako su agenti odnijeli svaki električni uređaj, svaku fotografiju i dokument.

Novinarske ekipe utaborile su se ispred kuće, braća su navukla tamne zavjese. Idućeg jutra Tim se išunjao i otišao u gradsku biblioteku kako bi došao do interneta. Pokušao je da pronađe advokata za svoje roditelje. Svi bankovni računi cijele porodice su momentalno zamrznuti, a dječacima je ostalo samo ono malo novca što su imali u džepovima i ono što su mogli da pozajme od prijatelja. Agenti FBI-a odvezli su dječake na početno saslušanje pred sudom u Bostonu, gdje su njihovi roditelji suočeni sa optužbama. Kratko su se sreli sa majkom u zatvora. Alex tvrdi kako mamu ni u jednom trenu nije pitao za šta su optuženi.

- Nikad mi ništa nije bilo sumnjivo oko mojih roditelja. Obojica smo bili razočarani zbog toga koliko su nam roditelji obični. Činilo se kao da roditelji svih naših prijatelja vode mnogo uzbudljivije i uspješnije živote - priča Alex.

Nepoznati rođaci i baka koju ne razumiju

Cijela porodica je trebalo da ide na jednomjesečno ljetno putovanje u Evropu. Majka im je savjetovala da izbjegnu medijski cirkus i otputuju u Moskvu. Nakon presjedanja u Parizu, Alex i Tim su se ukrcali na avion za Moskvu. Nisu znali šta će ih tamo dočekati, nikada prije toga nisu bili u Rusiji.

- Bio je to stvarno zastrašujući trenutak. Sjediš u avionu, imaš nekoliko sati vremena i nemaš pojma šta te čeka. Samo sjediš i razmišljaš i razmišljaš - prisjeća se Alex.

Kada su se dva brata iskrcala na vratima aviona ih je dočekala grupa ljudi. Predstavili su im se na engleskom, rekli su da su kolege njihovih roditelja. Rekli su dječacima da im mogu vjerovati i izveli su ih sa putničkog terminala u kombi.

- Pokazali su nam slike naših roditelja u njihovim 20-im godinama, bili su obučeni u uniforme, na sebi su imali medalje. To je trenutak u kojem sam pomislio: "Ok, ovo je stvarno". Do tog trenutka odbijao sam da vjerujem da je bilo šta od toga istina - kaže Alex.

Njega i Tima odveli su u stan, rečeno im je da se osjećaju kao kod kuće. Jedan od kolega njihovih roditelja sljedećih nekoliko dana ih je vodio u razgledanje Moskve. Vodili su ih u muzeje, pa čak i na balet. Posjetili su ih stric i bratić, za koji dva brata nisu imali pojma i da postoje. Vidjeli su se i sa bakom, ali oni nije govorila engleski, a dječaci nisu znali ruski.

Kroz nekoliko dana stigli su im i roditelji. Priznali su da su ruske nacionalnosti na saslušanju u New Yorku, 8. jula. Razmjena špijuna je već bila pokrenuta, a u Moskvu su, preko Beča, stigli već sljedećeg dana.

Program "ilegalaca" u KGB-u

Alexov i Timov otac je rođen kao Andrej Olegović Bezrukov, u regiji Krasnojarsk u srcu Sibira. Alex kaže kako o regrutaciji zna malo, samo ono što su mu sami rekli.

- Zajedno su se regrutovali, kao par. Bili su mladi, pametni, obećavajući ljudi. Pitali su ih žele li da pomognu svojoj zemlji i pristali su. Prošli su godine treninga i priprema - ispričao je.

Niko od 10 deportovanih nije javno govorio o svojim misijama u SAD-u ili o obuci u SVR i KGB-u. Odjeljenje S koji je vodio program "ilgalaca" u kojem su oni učestvovali bilo je najtajnije odjeljenje KGB-a. Od jednog takvog operativca saznao je kako je obuka krajem 70-ih uključivala dvije godine u Moskvi sa svakodnevnim lekcijama iz engleskog. Davala ih je Amerikanka koja je prebjegla. Učili su i kodirano komuniciranje. Takav program je bio jedinstven u svijetu. Rusi su jedini koji treniraju svoje agente da glume kako su druge nacionalnosti.

"Primili smo tvoju poruku i signal. Slažemo se sa tvojim prijedlogom da koristiš “Farmera” kako bi počeo da gradiš mrežu u Washingtonu. Tvoj odnos sa "Papagajem" izgleda vrlo obećavajuće kao vrijedan izvor informacija iz moćnih krugova SAD-a", samo je jedna od poruka koju je primio otac dječaka, a FBI ju je dešifrovao.

Par je po naredbi KGB-a otišao u Kanadu u 80-im godinama. U junu 1990. Vavilova je pod preuzetim identitetom Tracey Foley rodila Tima, u Torontu. Andrej Berukov imao je diplomu Sovjetskog fakulteta, ali "Donald Heathfield" nije završio faks. Od 1992. do 1995. studirao je međunarodnu ekonomiju u Torontu. Alex se rodio 1994., a godinu dana kasnije cijela porodica se seli u Pariz.

Prelazak u Sjedinjene države

Dok je tata studirao na "École des Ponts", živjeli su u malom stanu u blizini Ajfelovog tornja. Braća su dijelila spavaću sobu, a roditelji su spavali na kauču. Dok su Bezrukov i Vavilova gradili svoj međunarodni identitet, zemlja za koju su radili prestala je da postoji. Tek kada je u Kremlj došao Vladimir Putin, špijuni su ponovno dobili na važnosti. Porodica je 1999. planirala preseljenje iz Francuske u SAD. Sa identitetom obrazovanog Kanađanina, Heathfield je upisao Harvard i počeo se, paralelno, razvijati kao agent SVR-a. Roditelji su dječake upisali u francusko-englesku školu u Bostonu, kako bi održali svoj francuski i ostali u dodiru sa evropskom kulturom.

"Roditelji su nam bili prilično dosadni"

Tim je 2008. godine upisao "George Washington University" u Washingtonu, smjer internacionalni odnosi. Fokusirao se na Aziju, učio je mandarinski i proveo semestar u Pekingu. Iste te godine cijela porodica je uz kanadsko, dobila i američko državljanstvo. Iako više nikada nisu živjeli u Kanadi, Alex je imao godinu, a Tim pet godina kada su se odselili iz Toronta, obojica su se osjećali kao Kanađani. Tim svoju porodica opisuje kao apsolutno normalnu, bliski su i sve vikende su provodili zajedno. Roditelji su imali mnogo prijatelja. Ne sjeća se da su ikad pričali o Rusiji ili Sovjetskom Savezu, nikada nisu jeli rusku hranu.

“Nikad mi ništa nije bilo sumnjivo oko mojih roditelja” kaže Alex, naprotiv, obojica su često s popirilčnim razočaranjem znala kometarisati koliko su im roditelji obični. “Činilo se kao da roditelji svih mojih prijatelja vode mnogo uzbudljivije i uspješnije živote”, kaže Alex. No, Bezrukov i Vavilova komunicirali su sa SVR-om putem digitalne steganografije. Na internetu bi objavljivali fotografije koje bi sadržavale poruke sakrivene u pixelima. Bile su kodirane algoritmom koji je za njih napisao SVR. Jedna poruku koju im poslana iz sjedišta SRV-a 2007 godine glasi: “Primili smo vašu poruku i signal. Nema informacija u našim datotekama o E.F., BT, DK, RR. Slažemo se s prijedlogom da koristite “Farmera” kako bi počeli graditi mrežu studenata u DC-u. Vaš odnos s “Papigom” izgleda vrlo obećavajuće kao vrijedan izvor informacija iz moćnih krugova SAD-a. Kako bi s njim počeo profesionalno raditi treba nam svaki mogući detalj o njegovom porijeklu, trenutnoj poziciji, navikama, kontaktima, prilikama, itd.”

U Rusiji su heroji

Kada su se špijuni 2010. vratili u Rusiju dočekani su kao heroji. Nakon kratke posjete sjedištu SRV-a, primio ih je tadašnji predsjednik Dimitrij Medvedev kako bi im dodijelio medalje za njihove uspjehe. Kasnije su se sreli i sa Putinom. Vlasti su za njih i njihove porodice organizovali putovanje. Išli su u Sankt Peterburg, Bajkalsko jezero u Sibiru i u Soči na Crnom moru. Ideja je bila da im se pokaže moderna Rusija i da im se pruži prilika kako bi se zbližili.

Špijuni povratnici više nisu zaposleni u tajnoj službi, ali država im je našla druge poslove. Poznata Anna Chapman dobila je svoju televizijsku emisiju, a sada je vlasnica modne linije. Bezrukov je dobio posao na prestižnom moskovskom fakultetu, a napisao je i knjigu o geopolitičkim izazovima koji stoje pred Rusijom. Tim i Alex dobili su ruske pasoše krajem 2010. godine i odjednom su postali Timofei i Alexander Vavilov.

Borba za kanadsko državljanstvo

Alex je imao manje sreće. Gimnaziju je završio u Britanskoj internacionalnoj školi u Moskvi, ali nije želio da ostane u Rusiji. Aplicirao je na jednom fakultetu u Kanadi, ali mu je rečeno kako mora da traži novi rodni list kako bi opet dobio državljanstvo. Primljen je na fakultet u Torontu 2012. godine, nakon što je zatražio četvorogodišnju studentsku vizu, sa svojim ruskim pasošem. Četiri dana prije polaska dobio je poziv kanadske ambasade u Moskvi. Poništili su mu vizu. Od tada su mu vizu odbili i u Francuskoj i u Velikoj Britaniji. Na kraju je dobio vizu u jednoj od evropskih zemalja. Tim uglavnom putuje u azijske zemlje, gdje ruskim građanima ne treba viza.

Braća se bore za povratak kanadskog državljanstva. Ne samo zbog lakšeg putovanja. Obojica žele da rade sa Azijom, za sada, ali htjeli bi da se presele u Kanadu kada dođe vrijeme da zasnuju porodice.

Težak odnos s roditeljima

Ostali su prijatelji sa mnogim ljudima iz svog pređašnjeg života u Bostonu. Iako su neki prekinuli kontakt sa njima, uglavnom oni prijatelji čiji su se roditelji družili sa njihovima. Pa su se osjetili izdano. Iako ne žive u Rusiji, oba brata svakih nekoliko mjeseci dođu u Moskvu kako bi posjetili roditelje.

- Živjeli su život kao i svi drugi, donosili su odluke u hodu. Drago mi je da su imali stvar u koju su tako jako vjerovali, ali njihovi izbori su doveli do toga da ne osjećam nikakvu povezanost sa zemljom za koju su rizikovali živote - kaže Alex i dodaje kako bi htio da ga svijet ne kažnjava zbog odluka i načina života njegovih roditelja.

(Novi.ba7Telegram)