Panamski WC papiri direktora Uzunovića

U jučer objavljenom javnom pristupu bazi podataka „Panamskih papira“ mogu se naći četiri imena iz Bosne i Hercegovine, od kojih je ime Nedima Uzunovića ono najinteresantnije.

Sadašnjeg v.d. direktor Bosnalijeka, kojeg su od početka stupanja na dužnost, a i događajima kojima su prethodili imenovanju, pratile afere, sada je ponovo aktuelan zbog dovođenja u vezu sa mogućim kriminalnim aktivnostima utaje poreza i pranja novca.

U bazi podataka se njegovo ime povezuje sa vlasništvom firme Seretta Investments Limited, registrovanom na Britanskim djevičanskim otocima. Iako samo vlasništvo kompanije u inostranstvu ne predstavlja krivično djelo, kako nam objašnjava i Miranda Patručić, novinarka Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ), postavlja nam se pitanje svrhe osnivanja kompanije u jednoj takvoj zemlji.

„Šta se može raditi sa jednom firmom registrovanom na Britanskim djevičanskim, a da to ne može sa nekom ovdašnjom registrovanom firmom. Naravno, pod predpostavkom da se radi o legalnim poslovima.“

Podsjetimo, ICIJ zajedno sa Organizacijom za oktrivanje kriminala i korupcije (OCCRP) radili su na izuzimanju i obradi podataka za popularno nazvane „Panamske papire“. 

Uzunović je za Fenu danas opovrgao i bilo kakvu vezu između Bosnalijeka i kompanije Seretta Investments Limited.

„Bosnalijek sa kompanijom Seretta Investments Limited nikada nije imao bilo kakav poslovni odnos“, istakao je Uzunović.

Međutim, ono što je zanimljivo je da se još uvijek misteriozna firma „Haden S.A.“, registrovanom u Luksemburgu, može pronaći u ovoj bazi. Haden u Bosnalijeku ima najveći paket dionica (29,96%). Poslije nje najveći suvlasnici su Vlada Federacije BiH, Libijski investicioni fond, te manji dioničari.

Da se prisjetimo slučaja Bosnalijeka

Kada se krajem 2012. godine iz vlasničke strukture Bosnalijeka povukla Međunarodna finansijska korporacija (IFC), investicioni fond Svjetske banke, desile su se redom nekoliko čudnih stvari. U cijelu priču uključen je bio kontroverzni Aleksandar Hrkač, koji je malim dioničarima nudio novac i prodaju mimo berze, a kasnije je te iste dionice prodavao Hadenu za znatno manji iznos nego što ih je kupio.

IFC je svoje dionice od 8,37 posto prodala Hrkaču, a koji je kasnije te dionice prodao tajanstvenom luksemburškom Hadenu. Dionice su prodavane za 13 KM, a cijela transakcija išla je preko brokerske kuće Eurohaus.

Aleksander Hrkač je bivši policajac koji je bio pod istragom regulatora u Republici Sprskoj i Hrvatskoj. Zbog nedopuštenog trgovanja akcijama ("torbarenje") poznat je kao "kralj torbara" u Hrvatskoj. Hrkačevoj brokerskoj kući "Vrijednosnice Osijek" Hrvatski regulator oduzeo je dozvolu za rad zbog nedozvoljenog trgovanja dionicama

Sumnju na kompletnu tadašnju prodaju dionica „Bosnalijeka“ stavlja i činjenica da se niko nije pitao zašto je mjesecima ista cijena dionica kojim se itekako trguje. U tome veliku ulogu imao je Hasan Ćelam, predsjednik Komisije za vrijednosne papire FBiH (Komisija), koji je navodno u kumskim vezama sa Zijadom Blekićem, vlasnikom „Eurohausa“, a koji je na kraju upisao Hadenov Nadzorni odbor u vrijednosne papire.

Tadašnji Blekićev zamjenik Edin Dizdar je za Haden bio Hrkačev posrednik u kupovini dionica Bosnalijeka. Haden kasnije je dao i punomoć Dizdaru da zastupa njihove interese, a imenovan je i u Hadenov NO Bosnalijeka.

Zanimljivo je primijetiti da se Haden u kupovini dionica zaustavio i  na samoj granici od 30% (preciznije 29,96%) u trenutku kada bi morao izaći sa javnom ponudom za otkup svih ostalih dionica pa to otvara prostor špekulacijama da zapravo sa kupovinom samo 30% dionica želi apsolutno vladati Bosnalijekom, a i da ne bi morali u javnoj tenderskoj proceduri objavljivati podatke o svojoj firmi.

Preuzimanje Bosnalijeka

Ta ista Komisija 2012. godine nije upisala tadašnji nadzorni odbor Bosnalijeka u registar vrijednosnih papira, što se i vremenski poklapalo sa preuzimanjem dionica Bosnalijeka od strane luksemburškog Hadena.

Kada je Haden najzad preuzio tih 29,96% dionica Bosnalijeka stvoreni su bili  uslovi da u nastupajućoj kulminaciji situacije, gdje će egzistirati dva paralelna Nadzorna odbora i dva vršioca dužnosti funkcije direktora, Šefika Handžića s jedne strane i Nedima Uzunovića s druge strane, pobjedu odnese Hadenov NO i Uzunović.

Komisija je Hadenov NO, a poslije i Uzunovića kao v.d. direktora upisala u Registar vrijednosnih papira i time potpuno razvlastila Handžića i njegov nadzorni odbor.

Ipak, da ne bude da je sve prošlo na legalan način, sjetimo se da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine 4.4.2013. godine u upravnom sporu protiv Komisije presudio da ova Komisija ne može vršiti upis u registar, jer joj je istekao mandat u 2009. godini.

“...ni jedna od ovih odredaba (Zakona o Komisiji za vrijednosne papire op. autora) (koje se odnose na status komisije, njen sastav i ovlaštenja),  ne daje ovlaštenja komisiji odnosno njenim članovima da nastave s obavljanjem dužnosti i odlučivanjem i nakon isteka mandata na koji su izabrani.“, navedeno je tada u presudi suda.

Dakle prema citiranim navodima Vrhovnog suda FBiH nedvojbeno je da Komisija za vrijednosne papire FBiH nije imala ovlaštenja da radi i odlučuje iz nadležnosti Komisije, što podrazumijeva da je neovlaštena i za upis članova nadzornog odbora. U skladu s tim rješenje o upisu članova nadzornog odbora Hadena kod Komisije za vrijednosne papire doneseno je od strane osoba koje nisu imali pravo da donesu ovo rješenje.

Zbog svega navedenog protiv Nedima Uzunovića podnesena je i krivična prijava zbog nasilnog ulaska u Bosnalijek, otuđenja  pečata Bosnalijeka, krivotvorenja isprava i drugih nezakonitih radnji. Uzunović je navedene radnje izvršio uz pomoć  zaštitarske agencije SAS SECURITY d.o.o. koja mu je omogućila ulazak u Bosnalijek obzirom da je još u to vrijeme postojala i druga paralelna uprava koja je držala ključeve i pečat kod sebe.

Sumnjivo moskovsko predstavništvo Bosnalijeka

Bosnalijekovo najveće tržište je bilo i ostalo rusko. Stoga ne čudi da je 2012. godine uprava Bosnalijeka angažirala poznatu revizorsku kuću PricewaterhouseCoopers (PWC) povjerivši joj zadatak finansijske kontrole svih poslovnih operacija Bosnalijeka, uključujući i kontrolu svih Bosnalijekovih predstavništava u svijetu.

Nije tajna da je PWC prvenstveno angažiran zbog kontrole poslovnih transakcija moskovskog predstavništva Bosnalijeka, čiji je tadašnji direktor bio Nedim Uzunović.

Iako je Uzunović odbio saradnju, revizori PWC-a utvrdili su teške finansijske pronevjere moskovskog predstavništva koje se mjere milionima eura. U revizorskom izvještaju PWC-a taksativno su nevedeni sumnjivi ugovori koje je Uzunović sklapao s fiktivnim partnerima, ali i cijelo brdo računa kojima je pravdao visoke troškove reprezentacije, kupovinu skupocjenih poklona, luksuzna putovanja i sl.

Bosnalijekovo predstavništvo u Moskvi upošljavalo je 40 radnika, a u vlastitom voznom parku prema izvještaju imalo 60 luksuznih automobila.

Haden, Panama papiri i opet ta Rusija

Da se vratimo na Panama papire i zbog čega se Uzunović treba zabrinuti što se dovodi u vezu sa njima posredno preko Hadena.

Baza podataka otkriva nove detalje i vezu Hadena kao suvlasnika firmi „Freya developments limited“ i „Etzel management limited“, firmi registrovanih na Britanskim djevičanskim otocima. Zvuči poznato? E pa, te firme se dalje povezuju sa generalnim direktorom ruske firme Imperia-Pharma Omarom Gurtskajaom.

Imperia-Pharma je postala glavni kupac i distributer Bosnalijeka na ruskom tržištu upravo za vrijeme direktorisanja  predstavništvom Nedima Uzunovića. U 2013. godini Imperia-Pharma je stvorila dug prema Bosnalijeku u iznosu od 12,289 miliona KM, a koji prema finansijskom izvještaju na kraju 2014. godine, zbog zaračunavanja zateznih kamata, narastao na nešto više od 13 miliona KM.

Zbog toga nam se nameće i logično pitanje da li možda Imperia-Pharma stoji iza preuzimanja Bosnalijeka, i to upravo Bosnalijekovim parama?

Petručić, ispred ICIJ, je najavila dodavanje još informacija bazi podataka Panama papira. Tim dodatnim informacijama i vezama koje otkrivaju Panama papiri možda i konačno stavimo tačku na „i“ i otkrijemo stvarne vlasnike i upravitelje Bosnalijeka.