Band koji volimo

Praktična žena
Band koji volimo
Energija kojom ovaj band zrači nikoga ne ostavlja ravnodušnim, sad zamislite tu energiju sa energijom Irine Kapetanović dobijete savršen spoj super zvuka i kvalitene izvedbe.

Energija kojom ovaj band zrači nikoga ne ostavlja ravnodušnim, sad zamislite tu energiju sa energijom Irine Kapetanović dobijete savršen spoj super zvuka i kvalitene izvedbe. Novi sign "Kao ljubav" već je uveliko našao svoje simpatizere, samo za novi.ba band govorimo o tome kako je došlo do ove saradnje kao i planovima za budućnost. 

 futavci-2

Mirza, za početak, šta ima novo kod Futavaca?


Evo upravo smo završili s prazničnim roštiljanjem za 1. maj, pa se razišli nakon nekoliko dana aktivnog druženja (smijeh). Šalu nastranu, sad trenutno radimo na promociji pjesme “Kao ljubav”, te nastojimo da je plasiramo u medije gdje god možemo, ipak je medijska pažnja najveći saveznik muzičarima. Pored toga završavamo i nekoliko novih pjesama te privodimo kraju naš drugi album, koji neće izaći u formi prethodnog, već ćemo plasirati pjesmu po pjesmu. Jest da je taj proces malo dugotrajniji i skuplji, ali je dosta efektivniji. Plan je da do kraja godine izbacimo još nekoliko videospotova. Pored toga, planiramo se uskoro potrpati u kombi te kroz koncerte promovisati nove materijale. Nakon objavljivanja novog singla, interesovanje za naše nastupe se znatno povećalo. Ponude stižu sa svih strana i potrudit ćemo se da obiđemo sve gradove koji žele da nas čuju. Svi oni koji žele da bookiraju naš nastup mogu se javiti na naš oficijelni Facebook page, rado ćemo se odazvati pozivu.


Vaš bend važi za vrlo energičan bend kad su nastupi u pitanju, gdje crpite inspiraciju?


Mi smo ti još uvijek uzbuđeni tinejdžeri po tom pitanju. Nismo ljudi koji rutinski izlaze na binu kako bi odsvirali svoje i uzeli honorar, već se trudimo da svaki koncert odradimo kao da je posljednji. Dajemo maksimum od sebe i ono što želimo je da publici prenesemo dobru energiju tokom cijelog nastupa. Možda nismo najbolji bend koji ćete čuti, ali ćete definitivno imati upalu mišića nakon našeg koncerta (smijeh). Najljepša stvar i možda najveći izvor inspiracije je upravo to što svirajući dosta putujemo, upoznajemo nove ljude te kroz te izazove proživljavamo nove smiješne anegdote. Mi smo ljudi koje pokreće humor i avanturistički duh. Nek se vječno plače od smijeha i želudac okreće od pozitivne treme. :D


U eri turbofolka i lakih nota, koliko vam je teško stvarati i imati svoju publiku?


Publike koja ne sluša turbofolk itekako ima, dokaz su mnogi festivali širom Bosne i Hercegovine koji preferiraju sve osim spomenutog žanra. Znaš kako, koliko ti uložiš u sebe, toliko ćeš da vrijediš. Niko vam neće tek tako pokucati na vrata i reći “evo ja baš cijeli život čekam bend kao što ste vi”. Ovo je rudarski posao, morate ići od vrata do vrata i kucati, padati i dizati se nanovo. Jednog dana će se već jedna otvoriti i to je to... Evo mi još kucamo (smijeh).


Pjesma “Kao ljubav” je nešto potpuno drugačije od vašeg dosadašnjeg rada, pričajmo malo o procesu nastajanja?


Mi smo faktički odmah nakon prvog albuma počeli da pišemo nove pjesme, jer nam je, na sreću, jako dosadno da dugo vremena sviramo isto, te imamo potrebu da stalno nešto novo radimo. “Kao ljubavˮ je većinski Ismarov rad, tj. autor je muzike, a tekst je zajedno pisao s Kemalom. Kao i većina naših pjesama, jedan dođe na ideju osnovne muzičke teme i odmah zove ostale kako bi saopštio da je to nešto najgenijalnije što smo do sada uradili, te se bend u roku od nekoliko sati okuplja na nama dobro poznatim lokacijama kako bi od osnovne ideje kreirali neku radnu verziju pjesme, koju vremenom aranžiramo i korigujemo. Neke pjesme završimo za nekoliko dana, dok neke vučemo mjesecima zbog nedostatka ideje kako da je završimo. Tako je bilo i s “Kao ljubav”, bila je gotova i svirali smo je dugo vremena, međutim falilo je nešto... Falio je najbolji ženski vokal s ovih prostora. :)

futavci-i-irina


Gdje ste snimali pjesmu?


Pjesmu smo snimali u Muzičkom centru Pavarotti u Mostaru, zaista jedan vrhunski studio s odličnom ekipom koja nas je oduševila. Većina muzičara zna o kakvom je tretmanu riječ, vrhunski kvalitet svjetskog standarda, a domaće proizvodnje, ne može bolje. Mostar je inače poznat po dobrim producentima i muzičarima, nije bilo dileme kada smo razmišljali gdje da idemo. Inače smo simpatizeri tzv. sistema izolacije, volimo otići negdje van Sarajeva i snimati, jer smo tada 100% posvećeni snimanju. Zajedno smo 0–24, kreiramo, dopunjujemo i razmišljamo o materijalima. Odvajanje od svakodnevnog života je najbolja stvar za bilo kakav kreativni proces. 


Irina Kapetanović i Futavci, kako je došlo do tog spoja?


Kao što sam već rekao, pjesma je bila gotova, ali je falio najbolji ženski vokal koji se može naći. Bilo je jasno u startu, ili će Irina da to otpjeva ili neće niko. Iako je pjesma aranžmanski malo neobična za naše prostore i nije klasična forma dueta, njoj se upravo to svidjelo kao i sama tema pjesme, te je pristala nakon prvog slušanja. Nama je zaista pripala ogromna čast zbog toga, ipak sva četvorica beskrajno cijenimo njen rad i glasovne sposobnosti, ali prije svega nju kao osobu. Zaista nam je drago što smo baš prvu saradnju ozvaničili s njom, a još nam je draže što smo dobili prijateljicu za cijeli život. Irina je zaista predivna i prepozitivna osoba, onaj tip ljudi koje rijetko gdje možete upoznati i čije prijateljstvo treba da maksimalno cijenite.


Šta Futavci privatno slušaju?


Huh, bolje da ste me pitali kako riješiti pitanje Bliskog istoka. Dakle na našim plejerima jedino ne možete naći pjesme Jelene Karleuše i Sinana Sakića (doduše, negdje duboko možda možete njegove stare albume heheheh). Šalu nastranu, slušamo sve što nam legne uhu, ali definitivno da ova kategorija turbofolka ispada iz konkurencije. Kroz našu muziku se manje-više osjeti uticaj rocka, funka, bluesa, hip hopa, reggea i jazza, što većinom privatno slušamo. Ne mogu reći šta ostali najviše gule trenutno na svojim plejerima, ali kod mene u zadnje vrijeme najviše drma irski punk/rock i viking metal! Izvinjavam se komšijama zbog toga.


Razgovarajmo malo o bh. muzičkoj sceni, šta misliš u kojem pravcu ide, je li nas ubio turbofolk ili, pak, i dalje živi onaj sarajevski rock?


Ide to nabolje, rađaju se odlični i reprezentativni autorski bendovi, koji mogu čista obraza da pariraju popularnijim bendovima u regionu. Samo Sarajevo trenutno ima bendove kao što su Billy Andol, Strava Škola, Snake Eater, Činčila, The Loudest Silence koji na različite načine dokazuju da se u ovom gradu i dalje kvalitetno i ozbiljno stvara i kreira. Treba izaći iz okvira osamdesetih i prilagoditi se novom vremenu. Upravo gorespomenuti bendovi zadržali su taj stari sarajevski šmek i kvalitet, ali se ponašaju u skladu s godinama u kojim traju i bilježe super rezultate. Ne može nas ništa ubiti što mi ne želimo, i prije 30 godina je Južni vetar punio Zetru, a EKV i Azra CDA, plafon Dom mladih. Omjer je uvijek isti, medijska pažnja je malo manja, na njoj treba raditi. Sramotno je da jedan bend kao što je npr. The Loudest Silence nastupi na Wacken festivalu, najvećem festivalu metal muzike pred 30.000 ljudi i da to mediji ovdje gotovo i ne isprate.


I za kraj, novi album, planovi za budućnost, sad zvučim vrlo futuristički...


Kao što rekoh, novi album u formi albuma neće izaći ubrzo, ali će nove pjesme, jedna po jedna u narednom periodu ugledati svjetlo dana. Pored toga očekuju nas brojne koncertne aktivnosti, kako samostalni tako i nastupi na nekoliko festivala. Planova ima, ideja ima, želja i volja su tu. Vidimo se uskoro u vašem gradu ma gdje god da ovo čitate. :D 

Ne propustite